RADOVI / VANJSKA POLITIKA / Azerbejdžan – Međunarodne organizacije

Govor predsjednika Azerbejdžanske Republike Hajdara Alijeva na Samitu hiljadugodišnjice u New Yorku – 7. septembar 2000. godine


Poštovani gospodine predsjedniče!

Poštovane kolege!

Dame i gospodo!

Završava se XX. vijek. Iz ovog stoljeća u sjećanju čovječanstva ostat će duhovno-intelektualni napredak i krvopriliće u dva svjetska rata, pad imperija i pojavljivanje desetaka novih suverenih država, napetost hladnog rata i kolektivni napori u ime mira i stabilnosti. Kakav će biti svijet u sljedećem stoljeću? 

Odlazak sukoba dvaju sistema u istoriju i prevladavajuće širenje ideja demokratije i slobodnog tržišta treba da pomognu stvaranju takvog svijeta u kojem će se uvažavati interesi svih država i uspostavljeno istinski ravnopravno partnerstvo. Ipak, analiza razvoja stanja na međunarodnoj sceni tjera nas na gorki zaključak o postojanosti stereotipova suparništva. Preživljavamo jedan vrlo težak period, kada jedan pogrešan korak može pogoršati situaciju i dovesti do vraćanja u tragičnu prošlost. Pred nama je težak put koji moramo preći na izgradnji pravednog i sigurnog svjetskog poretka, i mi svi treba da stremimo tom cilju.  

Osnovna tendencija sadašnje etape svjetskog razvoja je globalizacija. Nas sve brinu perspektive te složne i nejednoznačne pojave. Globalizacija mora pomoći u osiguranju stabilnog razvoja, sveukupnosti i stabilnosti sistema vladavine država, prevladavanju diskriminacije  u ekonomskim odnosima, povećanju blagostanja naroda. Suverenost prinicipa i normi međunarodnog prava, evolucioni karatker promjena, partnerstvo i pomoć razvijenih država manje razvijenim državama, uzajamno povjerenje i priznanje nacionalnih različitosti uz privrženost opšteljudskim vrijednostima moraju biti vektori toga procesa. Snaga demokratskog razvoja je u različitosti.

Azerbejdžan daje svoj doprinos pozitivnom razvoju globalizacije. Koristeći svoj geografski položaj, resurse i potencijale, imajući geostrateški značaj svjetskih razmjera, moja zemlja efektivno realizira ulogu mosta između Istoka i Zapada koja ima svoje početke u bogatoj istorijskoj prošlosti i koja se orijentira u budućnost. Mi ulažemo ogromne napore u ponovnu izgradnju Velikog puta svile, stvaranje transportnog koridora Evropa-Kavkaz-Azija i preradu i transport  resursa ugljevodonika Kaspijskog bazena na svjetska tržišta. Ti projekti imaju odlučujući značaj za slobodan i punovrijedan razvoj nekoliko regija svijeta, oni će dati poticaj transnacionalnoj saradnji i imaće odlučujući uticaj na razvoj globalnog stanja. 

Ipak, vanjske prijetnje i unutrašnji problemi, pritisak i uvlačenje u borbu za sfere uticaja na daju mladim demokratijama koje još nisu ojačale mogućnost da slobodno kreiraju kurs koji odgovara interesima i željama njihovih naroda, da učvršćuju i razvijaju svoju državnost, da ostvaruju mirno stvaranje. Od prvog dana svog postanka one su bile prisiljene da stupe u ogorčenu borbu za svoju nezavisnost, suverenittet i teritorijalnu cjelovitost.  

Oni koji su stradali od čina agresije, okupacije teritorije i etničkog čišćenja, agresivnog separatizma i terorizma države s punim pravom na to očekuju od Organizacije ujedinjenih nacija maksimalno učinkovito djelovanje na uspostavljanju pravednog mira i sigurnosti i zaštite prinicpa statuta OUN-a.

Južni Kavkaz je, nažalost, postao regijom gdje su ti problemi, prijetnje i rizici došli do izražaja. Glavni destabilizirajući faktor na Južnom Kavkazu postala je agresija Jermenije na Azerbejdžan koja je donijela bezbrojne patnje milionima ljudi.  

Tokom agresije jermenske oružane snage su okupirale 20 procenata teritorije Azerbejdžana, provele etničko čišćenje i protjerale jedan milion Azerbejdžanaca iz njihovih domova. U vezi s tim Savjet sigurnosti OUN-a usvojio je četiri rezolucije u kojima je nedvosmisleno potvrdio suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i nepovredivost granica Azerbejdžanske Republike i bezuslovno zahtijevao trenutačno povlačenje jermenskih oružanih snaga s  teritorija Azerbejdžana koje su okupirale. Ali od 1993. godine do današnjeg dana odluke Svjeta sigurnosti ostale su samo slovo na papiru.

Od 1992. godine pitanjem reguliranja jermensko-azerbejdžanskog sukoba bavi se OSCE, ali i njegove aktivnosti su bez rezultata. Nastavljaju se bilateralni pregovori predsjednika Azerbejdžana i Jermenije, ali ni oni zasad nisu donijeli rezultata. Mi održavamo primirje već više od šest godina, ali ono ne rješava probleme. Pozivam Organizaciju ujedinjenih nacija da poduzme sve potrebne mjere za provedbu rezolucija Savjeta sigurnosti.  

Mir i sigurnost u regionu  ne može se dostići bez rješavanja jermensko-azerbejdžanskog konflikta i reguliranja drugih konflikata, bez eliminiranja faktora vanjskog pritiska, uključujući inostranu vojnu prisutnost.

Davanje Južnom Kavkazu političke cjelovitosti i neutralnog statusa dozvolit će uspostavu normalnih uzajamnih odnosa južno-kavkaskih država i osigurat će njihovu harmoničnu integraciju u svjetski ekonomski sistem.

Odajem priznanje organizacijama sistema OUN-a i zemljama-donatorima za pomoć koju su pružile azerbejdžanskim izbjeglicama i protjeranim licima koji evo već više od osam godina žive u bijednim uslovima. Osjećamo jaku potrebu za produžetkom i povećanjem kritički važne pomoći sve do do povratka svih na svoja ognjišta.

Na Organizaciji ujedinjenih nacija je ogromna odgovornost za sudbinu svijeta, u nju mi polažemo naše nade. Ozbiljno i racionalno reformiranje treba povećati efektivnost organizacije, posebno Savjeta sigurnosti.

Na kraju hoću da podvučem našu kolektivnu odgovornost za mir i sigurnost na našoj planeti i da izrazim uvjerenje da će rezultati Samita hiljadugodišnjice postati pouzdanim temeljem našeg puta u XXI. vijek.

Novine „Bakinskij rabočij“,  20. septembar 2000. godine