RADOVI / ARMENSKO-AZERBEJDŽANSKI NAGORNO-KARABAHSKI SUKOB / Sastanci u Baku

Govor predsjednika Republike Azerbejdžan Hajdara Alijeva na sastanku u Predsjedničkoj palati s generalnim sekretarom OUN-a Butrosom Butros-Galijem 30. oktobra 1994. godine


Pošotvani generalni sekretare, gospodine doktore Butros Butros-Gali!

Još jednom Vas srdačno pozdravljam u Republici Azerbejdžan, na azerbejdžanskoj zemlji. Iskazujem Vam svoju zahvalnost za interesovanje i pažnju koje ste pokazali za Republiku Azerbejdžan, za Vašu posjetu našoj zemlji.            

Nezavisna Republika Azerbejdžan osnovana je prije tri godine, ona je član Organizacije ujedinjenih nacija. Posjeta generalnog sekratara OUN-a Azerbejdžanu treba nesumnjivo da odigra suštinsku ulogu u rješavanju problema koji stoje pred Republikom Azerbejdžan. Mi, javnost naše republike, polažemo u to velike nade.

Opšte je poznato da se Organizacija ujedinjenih nacija konstantno bavi problemima Azerbejdžana. Republika Azerbejdžan je više od šest godina izložena vojnoj agresiji od strane Armenije. Od dana zadobijanja nezavisnosti Republike Azerbejdžan do današnjeg dana su prošle tri godine otkako se OUN i njezino Vijeće sigurnosti stalno bave rješavanjem tog pitanja. U ovoj oblasti se uradilo mnogo. OUN, njezino Vijeće sigurnosti i gospodin generalni sekretar su uradili veliki posao u toj oblasti. U ime Republike Azerbejdžan zahvaljujem Vam, gospodine Butros-Gali, za sav urađeni posao, donesene odluke.

Republika Azerbejdžan kao država koja je nedavno dobila nezavisnost suočila se s mnogim problemima. Azerbejdžan, kao i druge republike koje su se u bliskoj prošlosti nalazile u sastavu Svjetskog Saveza i tek sada izvojevale nezavisnost, nalazi se u prijelaznom periodu. Za te tri godine trudili smo se da osiguramo i učvrstimo nezavisnost Azerbejdžana, a s druge strane smo se trudili da vodimo našu Repuliku novim, demokratskim putem.

Azerbejdžanski narod, Republika Azerbejdžan, koji su puno godina bili u sastavu Sovjetskog Saveza, koji su živjeli pod uticajem socijalističke, komunističke ideologije, sada su napustili te principe. U Azerbejdžanu traje proces izgradnje nezavisne države. Naš cilj je izgradnja pravne, demokratske države, stvaranje civiliziranog, pravnog društva.

Predviđene su velike promjene u privredi Azerbejdžana. Naša republika je počela da razvija svoju privredu na osnovu principa tržišne privrede. Provođenje ekonomskih reformi, otvaranje puta ka slobodnoj privredi, stvaranje uslova za preuzimanje inicijative, poduzetništva, je naš osnovni put u sferi ekonomije. S tim ciljem smo pristupili provođenju principa privatizacije u privredi. Jednom riječju, u ekonomskoj sferi Azerbejdžan korača i koračat će putem slobdnog tržišta, želi uspostavljati veze sa svjetskom privredom, da se integrira u nju, da uđe u svjetsku ekonomsku zajednicu. 

Prijelazni period je bez sumnje stvorio velike probleme, teškoće unutar zemlje. Prijelaz iz jednog društvenog, ekonomskog, političkog sistema u drugi iziskuje naravno određeno vrijeme a takođe i ozbiljne korake. Ali koliko god da nam je bilo teško, mi smo koračali i koračat ćemo tim putem. Želimo osigurati nazavisnost Azerbejdžana upravo na takav način. 

U današnje vrijeme Azerbejdžan se nalazi u stanju socijalno-ekonomske krize. Kao što sam već rekao, to je povezano s jedne strane s prijelaznim periodom, a s druge strane je povezano s tim da sa Azerbejdžan posljednjih šest godina nalazi u uslovima rata. Ali, bez obzira na sve te teškoće, Azerbejdžan i poslije toga korača putem učvršćivanja svoje nezavisnosti. Azerbejdžanski narod je tokom dugih godina, vijekova, sanjao nacionalnu slobodu, državnu nezavisnost. Državna nezavisnost koju je Azerbejdžan izborio je istorijski događaj za naš narod. Naš cilj, naš put je da zauvijek očuvamo svoju nezavisnost, i ja sam ubijeđen da ćemo ostvariti uspjeh na tom putu. 

Vanjska politika Azerbejdžana je usmjerena na stvaranje uzajamnih odnosa sa svim zemljama. U svom govoru 29. septembra na sjednici Generalne skupštine OUN-a govorio sam o poziciji Azerbejdžana u vezi s tim pitanjem. 

Još jednom želim spomenuti da je tokom tri godine nezavisnosti, naročito zadnjih godinu dana, Azerbejdžan poduzeo obzbiljne korake u toj sferi i uspostavio bliske, dobre uzajamne odnose s mnogim zemljama. Azerbejdžan, koračajući tim putem, obavijestio je cijeli svijet o svojoj otvorenosti. Obraćamo se cijeloj svjetskoj zajednici, međunarodnim organizacijama, kompanijama i firmama koji su zainteresovani za ovu stvar, s prijedlogom da ulažu u Azerbejždan, sarađuju s našom Republikom, da stvaramo s njima veze.

20. septembra ove godine potpisan je veliki ugovor s uglednim naftnim kompanijama stranih zemalja za zajedničku eksploataciju naftnih nalazišta u Kaspijskom jezeru. Jednom riječju, Azerbejdžan kao nezavisna država se trudi da zauzme dostojno mjesto u svetskoj zajednici, u Organizaciji ujedinjenih nacija. 

Ali kao što znate, najteži, najvažniji zadatak za našu republiku je sprečavanje vojne agresije usmjerene protiv Azerbejdžana. Napomenut ću da OUN, njezino Vijeće sigurnosti i Vi lično, gospodine generalni sekretare, se stalno bavite tim pitanjem, a ta pitanja su Vam poznata. Smatram da veliki dio naših razgovora za vrijeme našeg susreta treba biti posvećen tim pitanjima. Poslije Azerbejdžana ćete posjetiti Gruziju i Armeniju. To znači da Vas interesira situacija u našoj regiji, i nas veoma interesira da iskoristimo Vaše mogućnosti za izgradnju mira i stabilnosti u našoj regiji.

Naglašavam da su oružane snage Armenije kao rezultat šestogodišnjeg rata okupirale dvadeset procenata teritorije Republike Azerbejdžan. Okupirana teritorija je i teritorija Nagornog Karabaha, koji ulazi u sastav Azerbejdžana, i teritorija sedam regiona oko Nagornog Karabaha. Više od milion azerbejdžanskih građana je postalo izbjeglicama iz okupiranih regiona. Oni se nalaze u veoma teškom položaju, većina ih živi pod šatorima, a oni koji ne žive pod šatorima nemaju čak minimalnih uslova za život tamo gdje žive. 

Sve to izuzetno pojačava kako socijalno-ekonomsku tako i društveno-političku napetost u Republici Azerbejdžan.  

Vi znate, i ja to još jednom želim napomenuti, da Azerbejdžan nije započeo rat. Azerbejdžan je, jednostavno govoreći, bio uvučen u rat. Prije šest godina Armenija je počela agresiju protiv Azerbejdžana kako bi okupirala Nagorni Karabah koji je dio teritorije Azerbejdžana. Nažalost, iz razloga koji su se ticali Azerbejdžana i, u većoj mjeri, kao rezultat pomoći koju su Armeniji pružale pojedine sile, Armenija je uspjela da okupira dio azerbejdžanske zemlje. 

Kao rezultat tog rata Azerbejdžan je izgubio više od 20 hiljada svojih građana, poginuli su. Više od sto hiljada azerbejdžanskih građana je bilo ranjeno, postali su invalidi. Kuće, fabrike, društvene zgrade u okupiranim zemljama su razrušene, spaljene. Na taj način je taj rat nanio azerbejdžanskom narodu, Republici Azerbejdžan, kako moralnu tako i ozbiljnu materijalnu štetu. Bez obzira na sve to Azerbejdžan zauzima miroljubivu poziciju, trudi se da pronađe mirno rješenje tih pitanja: Ali miroljubivi koraci koje smo poduzeli još uvijek nisu donijeli rezultate. 

Poznato Vam je da se pitanje povezano s agresijom Armenije na Azerbejdžan više puta razmatralo u Vijeću sigurnosti Organizacije ujedinjenih nacija. Vijeće sigurnosti je usvojilo četiri rezolucije tim povodom, povezane s tim pitanjem. Aprila 1993. godine u vezi s okupacijom Kjalbadžarskog regiona bila je usvojena 822. rezolucija, zatim u vezi okupacije Fizulinskog, Džebrailskog, Zangilanskog, Gubadlinskog regiona su bile usvojene 874., 884. rezolucija. U svim tim zaključcima koje je usvojilo Vijeće sigurnosti OUN-a zahtijevalo se bezuslovno, neizostavno povlačenje armenskih oružanih snaga iz okupiranih teritorija i oslobađanje tih teritorija. 

Osim tih rezulucija donesenih u vezi s okupatorskim akcijama armenskih oružanih snaga na teritoriji Azerbejdžana, predsjednik Vijeća sigurnosti je šest puta istupao s predstavkom. Lično Vi, gospodine generalni sekretare, ste nekoliko puta podnosili ozbiljne predstavke. Ali, nažalost, nijedna od tih rezolucija i predstavki se nije ispunila. Armenska strana se nije povinovala  odlukama Vijeća sigurnosti OUN-a, OUN-u kao cjelini, i do dan-danas se oglušava na sve to. Nažalost, povreda međunarodnih normi od strane Armenije i njezino nepoštivanje tih normi još i danas ostaju nekažnjeni.

Za rješenje problema mirnim putem usko sarađujemo kako s OUN-om tako i s OSCE-om. U vezi s tim konfliktom u okvirima organizacije OSCE bila je formirana specijalna Minska grupa. Republika Azerbejdžan stalno sarađuje s Minskom grupom, OSCE-om i mi, s naše strane, smo se potrudili da stvorimo sve uslove za provođenje ozbiljnih aktivnosti Minske grupe u toj sferi. 

Posljednjih godina je nekokoliko država je odvojeno takođe iskazalo interes za rješavanjem tih pitanja. Takvu inicijativu su pokazale države: Sjedinjene Američke Države, Rusija, Turska. Trudili smo se da iskoristimo i te inicijative.

U posljednje vrijeme Rusija prema vlastitoj inicijativi provodi velike aktivnosti, trudi se da odigra posredničku ulogu u rješavanju tih problema  i pokaže ozbiljne napore u toj oblasti. Mi smo se trudili da iskoristimo i koristimo tu posredničku aktivnost Rusije. Zato što je naš cilj rješavanje tog pitanja mirnim i samo mirnim putem. Zato prihvatamo aktivnost države koja pokazuje inicijativu za mirno, pravedno rješenje tog pitanja.

Vama je poznato da kao rezultat posredovanja Minske grupe, Rusije, kao rezultat neposrednih pregovora između Armenije i Azerbejdžana već više od pet mjeseci traje prekid vatre. Smatramo to važnim dostignućem. Ali u isto vrijeme se trudimo da racionalno iskoristimo stanje prekida vatre za stvaranje velikog mira. U toj sferi sarađujemo s Minskom grupom a i s Rusijom. Naš cilj je da sklopimo veliki mir, definitvni prekid rata. 

Bez sumnje ćemo oko ovog pitanja postaviti i svoje uslove. Uslovi se sastoje u tome da su za sklapanje velikog mira i potpunog prekida rata okupatorske snage Armenije obavezne napustiti teritoriju Azerbejdžana. Postavljući pitanje na takav način smatramo da u prvoj fazi armenske oružane snage moraju napustiti okupirana područja Azerbejdžana, u sklopu toga  Lačinski i Šušinski region. Pitanje Nagornog Karabaha se mora rješavati u drugoj fazi. Poslije oslobađanja okupiranih zemalja izbjeglice se moraju vratiti na svoja ognjišta. Ukoliko ostvarimo to, uz uslov oslobađanja rejona Lačinski i Šušinski, poslije toga u drugoj fazi pregovora se može razmotriti status Nagornog Karabaha te ćemo uspjeti učiniti određene korake u toj sferi. 

Iznoseći takve prijedloge mi, naravno, uzimamo u obzir i sigurnost Armenaca koji žive u Nagornom Karabahu. Očigledno je da sve izbjeglice koje se mogu vratiti na svoja pređašnja ognjišta moraju tamo da se vrate. Mora se osigurati sigurnost svih azerbejdžanskih građana. Demografska slika u Nagornom Karabahu se mora vratiti na staro. Zato što su, uporedo s Armencima, u Nagornom Karabahu živjeli i Azerbejdžanci. Oni se takođe moraju vratiti na svoja rodna ognjišta. Nema sumnje da su se kao razultat rata koji traje šest godina pojavili uzajamno nepovjerenje, protivrječnosti. Zato se ta pitanja moraju rješavati u fazama. 

Kao rezultat svega toga mora biti osigurana teritorijalna cjelovitost Republike Azerbejdžan, nepovredivost granica naše zemlje. Republika Azerbejdžan kao nezavisna, suverena država mora biti gospodarom svoje teritorije, svojih granica. Nadamo se da, rješavajući ta pitanja, OUN, Vijeće sigurnosti i posebno Vi, gospodine generalni sekretare, ćete u budućnosti uspjeti ostvariti mnogo toga. Iz tog razloga što je rješavanje tih pitanja povezano s organizacijom OSCE i što je za rješavanje tih pitanja formirana specijalna Minska grupa, zalažemo se za rješavanje tih pitanja u okvirima OSCE-a uz pomoć Minske grupe.

Visoko cijeneći posredničke napore Rusije i izimajući u obzir njezine mogućnosti koje ima u našem regionu, istupamo kao zagovornici saradnje Rusije s Minskom grupom OSCE-a. Smatramo da ta saradnja mora biti usmjerena na racionalno rješavanje pitanja u našem regionu. 

Nesumnjivo je da Organizacija ujedinjenih nacija kao najautoritativnija organizacija, najviša organizacija koja se bavi procesima u svijetu i koja djeluje već 49 godina provodi veoma djelotovrnu aktivnost u svim dijelovima svijeta, u svim regionima. Nadam se da će Organizacija ujedinjenih nacija do svoje pedesetogodišnjice, koristeći sve mogućnosti, biti sposobna da riješi probleme i u našem regionu. 

Gospodine generalni sekretare, Butros Gali, ja i cijeli Azerbejdžan Vas znamo kao velikog diplomatu, kao ličnost koja ima velike zasluge u svjetskoj politici.  Stvari koje ste uradili na uspotavljanju mira, stabilnosti, su očigledne i azerbejdžanski narod ih visoko cijeni. Želim izraziti nadu da ćete Vi, koristeći lični autoritet, poštovanje, Vaše mogućnosti pomoći Azerbejdžanu da izađe iz ovog teškog stanja. Čekali smo Vas s tim željama, s tim mislima i s tim nadanjima ulazim u pregovore s Vama.