RADOVI / KULTURA

Govor predsjednika Azerbajdžana Hejdar Alijeva na autorskoj večeri posvećenoj uglednom azerbajdžanskom skladatelju Arifu Melikovu u Azerbajdžanskom Državnom muzeju umjetnosti Rustama Mustafajeva, 5. veljače 1995. godine


Poštovani Arif Melikov srdačno ti čestitam u vezi zanimljivih skladbi danas predstavljenih, želim ti puno zdravlja i uspjeha u radu. U posljednjih nekoliko godina, naša Republika i narod prolaze kroz teško razdoblje. Istovremeno u tom razdoblju naša kultura i umjetnost žive i razvijaju se. Talentirane, istaknute ličnosti stvarajući našu umjetnost prikazuju svijetu azerbajdžansku kulturu. Gdje god sam bio kao azerbajdžanac bio sam ponosan na dostignuća svog naroda. Postignuća našeg naroda u području umjetnosti i kulture izvor su ponosa za svakog azerbajdžanca koji voli svoju domovinu, svoju naciju. Uvijek sam bio ponosan na to. 

Arif Melikov - jedan od istaknutih ličnosti, majstor azerbajdžanske kulture, umjetnosti, glazbe. Veći dio njegove karijere prolazio je pred mojim očima. Uvijek sam vrlo cijenio skladbe Arifa Melikova, i uvijek sam osjećao njegovu ljubav prema umjetnosti i njegov kreativan način života, obogaćujući na taj način svojim djelima azerbajdžansku umjetnost i glazbu. Arif nas je usrećio i danas, i danas je privukao interes, očarao nas svojim talentom i glazbom. Još jednom, od srca ti čestitam na ovoj uspješnoj autorskoj večeri. 

Napisati visoko profesionalno glazbeno djelo, umjetničko djelo, sama njegova demonstracija svakako zahtijeva puno talenta. Arif Melikov posjeduje prirodni talent. Urođeni talent, ljubav prema svom poslu, predanost i nesebični rad daju mu mogućnost stvarati takva velika djela. Prenijeti publici takve vrlo profesionalne, po prirodi složene skladbe, možda je čak i teže nego ih napisati. Danas sam vidio ovdje naše vrlo talentirane izvođače.

Za mene je veliki događaj nastup Fovzii hanum koja je stigla u Baku izdaleka, nastup virtuoznog violinista Racula Abbasova koji svira djela Arifa Melikova na violini i naravno nastup našeg mladog azerbajdžanca, sunarodnjaka Araza Eljsesia. Bez sumnje, sa mnogim majstorima umjetnosti, njihovim djelima upoznat sam osobno. Međutim, s današnjim izvođačima direktno se susrećem prvi put. I zato od srca čestitam i njima i izvođačima koji su danas svirali djela Arifa Melikova na glasoviru, klaviru i drugim instrumentima. Hvala Vam.

Važno je spomenuti da se današnja autorska večer održava na dan rođenja našeg velikog skladatelja, ponosa azerbajdžanskog naroda, besmrtnog Kara Karajeva. Čini mi se da je možda i današnja večer posvećena rođendanu Kara Karajeva. Sjećam se njegove glazbe s velikim poštovanjem i uvažavanjem. Kara Karajeva poznavao sam još u mlađim godinama. Mi smo bili vrlo bliski. Istina je da su naša zanimanja potpuno različita - on je skladatelj, glazbenik, majstor umjetnosti, a ja se bavim politikom još od dana mladosti. Ali znam da sam uvijek volio i poštovao umjetnost. Još u mlađim danima bio sam obožavatelj kreativnosti Kara Karajeva, poštovao sam njegovu inteligenciju, talent.

Tada, kada sam rukovodio Azerbajdžanom, Kara Karajev je bio predsjednik Saveza skladatelja. Stalno smo bili vrlo bliski, uvijek sam pratio njegovu kreativnost zato što je bio veliki skladatelj i majstor. Napravio sam sve za široko priznanje njegove kreativnosti. Danas slavimo rođendan Kara Karajeva. Dobro se sjećam, njegovu ​​60-godišnjicu. Ovu godišnjicu smo proslavili zajedno i ja sam uživao u tom slavlju. Danas, s ponosom mogu reći da je na moj prijedlog Kara Karajev dobio najveću nagradu od Sovjetskog Saveza - medalju «Zlatna Zvijezda» .

Proslavili smo godišnjicu Kara Karajeva u Bakuu. Poslije je planirana proslava u Moskvi, u Velikoj dvorani Državnog konzervatorija. Ja sam posebno zbog toga otišao tamo. Nažalost, tu večer zdravlje Kara Karajeva nije mu dopustilo da sudjeluje u proslavi obljetnice. Međutim, ja i moja pokojna supruga Zarifa hanum prisustvovali smo večeri. Supruga Kara Karajeva - Tatjana hanum i članovi njegove obitelji bili su također prisutni. Na večeri su također bile prisutne istaknute ličnosti kulture i umjetnosti Sovjetskog Saveza. Obljetnicu je otvorio Tihon Hrennikov – predsjednik Saveza skladatelja Sovjetskog Saveza. Također su bili prisutni i ministar kulture Petr Demičev i državni čelnici. Naravno, to su uspomene.

Nažalost, izgubili smo Kara Karajeva. On je preminuo. Kao prijatelj, čovjek koji visoko cijeni njegovu kreativnost, u isto vrijeme i kao vođa Republike, nosio sam na ramenima lijes Kara Karajeva. Obično ne držim govore na memorijalnim susretama. Međutim, održao sam govor na memorijalnom susretu u znak sjećanja na Kara Karajeva na njegovom grobu. Pročitao sam molitvu za pokoj njegove duše.

Uvijek sam se brinuo o ovoj obitelji. Radeći u Moskvi, razgovarao sam telefonski sa Tatjanom hanum. Međutim, kasnije sam bio u progonstvu i sam sam trebao pomoć. Zato smo izgubili kontakt.

To govorim zato jer je danas rođendan Kara Karajeva. Kada sam radio u Moskvi, stalno sam to spominjao i želim opet napomenuti da je Kara Karajev bio jedan od najbriljantnijih skladatelja. U to vrijeme živjeli smo prema mjerilima Sovjetskog Saveza. Prema mojemu mišljenju, u Sovjetskom Savezu nakon Dmitrija Šostakoviča drugo mjesto zauzima Kara Karajev. Kara Karajev je bio učenik Šostakoviča. Ponavljam, to je za nas izvor velikog ponosa.

Azerbajdžanska glazba, posebice profesionalna ima veliku povijest. Glazbena škola koju je osnovao Uzeir Gadžibekov u Azerbajdžanu darovala je svijetu puno poznatih skladatelja, glazbenika, umjetnika. Kao što su Kara Karajev, Fikret Amirov, Nijazi, Dževdet Gadžijev, Afrasijab Badalbejli i drugi, te učenika te škole - uglednog majstora Arif Melikova.

Naravno, svatko piše glazbu u svom žanru. Glazba Arifa je profesionalna i klasična. Azerbajdžanska klasična profesionalna glazba - ova djela nastala od strane naših skladatelja su, moglo bi se reći, prvi uzorci stručne klasične glazbe na Istoku i tu je Azerbajdžan na prvom mjestu. Osnivači ove škole bili su genijalni Uzer Gadžibekov i Muslim Magomajev.

Za vrijeme 20-ih, 30-ih, čak i 40-ih godina u nekim istočnim zemljama Sovjetskog Saveza djela su pisali veliki skladatelji drugih nacionalnosti. U Azerbajdžanu je radio istaknuti skladatelj Glier koji je napisao operu o životu Azerbajdžana. A u središnjoj Aziji, Glier i drugi skladatelji tog naroda napisali su profesionalnu glazbu. U Azerbajdžanu je na početku stoljeća glazbena škola koju je osnovao Uzeir Gadžibekov odgojila velike skladatelje. Aktivnost ove škole nastavlja se i danas. Nadam se da ćemo i u budućnosti vidjeti među nama velike skladatelje. Arif Melikov je zauzimao i danas zauzima u svemu tome posebno mjesto. 

Balet «Legenda o ljubavi» koju je napisao Arif izvodi se u profesionalnim opernim i baletnim kazalištima u cijelom svijetu. Takvih djela koja su obišla cijeli svijet je malo i to je rijetkost. Arif je upravo napomenuo da je, prije svega, u 1986. godini održan veliki događaj na kraju kojeg je povodom otvaranja nove sezone u kazalištu «Boljšoj» bio prikazan balet Arifa Melikova

 «Legenda o ljubavi» u režiji Jurija Grigorovića. Tada su tamo bile vođe Sovjetskog Saveza. Među njima sam bio i ja. Grupa vođa velikog Sovjetskog Saveza, uključujući i mene, sjedila je u loži kazališta «Boljšoj».

Zamislite kako sam bio sretan da se u Moskvi, u središtu Rusije, na pozornici kazališta «Boljšoj» koje ima bogatu povijest, na takvom velikom događaju izvode djela «Legenda o ljubavi» Arifa Melikova. Bio sam tamo i bio sam sretan, osjetio sam veliko zadovoljstvo i ponos. Sjedili smo pokraj državnih čelnika koji su se u više navrata okrenuli prema meni i čestitali. I sam sam podijelio s njima svoju radost. Konačno, na kraju predstave Arifa Melikova, zajedno s Jurijem Grigorovićem pozvali su me na pozornicu. Pljeskali smo i ja sam mu čestitao. Takvih uspomena je puno.

Arif je spomenuo naše susrete, ali nije spomenuo jedan zanimljiv trenutak. Uvijek sam pokazivao veliki interes za umjetnike i glazbenike. Sjećam se kad sam se povremeno sastajao i razgovarao s njima, osjećao sam da su odnosi između njih napeti. Pokušavao sam to popraviti. Kada bi jedan od njih dolazio kod mene, rekao bi mu da je drugi bio kod mene i jako ga pohvalio. A kada bi došao drugi, rekao bi mu da ga je ovaj još više pohvalio. Znate da su talentirani ljudi uvijek čudni. Oni su neobični, ako su obični onda nisu talentirani. Svaki talent ima svoje osobitosti. Političar i vođa Republike kao što sam ja treba imati svoj ​​pristup svakome. Treba se truditi da bi odnosi bili dobri, prijateljski. I trudio sam se to postići. Više puta smo se susreli, sjedili i razgovarali.

Godine 1973., odlučio sam ih pozvati u subotu u Zaguljbu, u državnu vikendicu, koja se nalazi na obali da bi ostao jedan dan s njima. Preminuli Kara Karajev, Fikret Amirov, Nijazi, Afrasijab Badalbejli, Džahangir Džahangirov, Sultan Gadžibekov stigli su zajedno sa svojim suprugama. Tofik Kulijev i Arif Melikov također su bili tamo. Razgovarali smo cijeli dan o glazbi. Sjećam se da su Tofik Kulijev i Nijazi prekrasno svirali klavir. Puno smo razgovarali. Smatram da je to bio veliki susret. Nakon toga naši su se odnosi znatno poboljšali. Nastale su i dobre skladbe. Mogu vam reći da je balet «Tisuću i jedna noć» pokojnog Fikreta Amirova izvrsno djelo i plod tog susreta. Kao i djela Kara Karajeva napisana kasnije.

Sa Arifom Melikovim sam se susretao i nakon toga. Činjenicu da je on još i umjetnik, znao sam i prije 7-8 godina. On mi nije pokazivao svoje radove. Nedavno, kad sam bio u posjeti kod njega, rekao je da će mi ih pokazati. I kad sam ih vidio, shvatio sam da on ima puno talenta, ne samo u glazbi, nego i na ovom području. Čestitam Arifu na tome.

Stvarati u ovom teškom razdoblju života glazbu, pogotovo simfonijska djela, profesionalna, složena djela vrlo je teško. Međutim Arifu to uspjeva. Prema njegovim riječima, on spava malo, a puno radi što nije ispravno. To je neophodno za naš narod. Arif je nedavno predstavio sedmu simfoniju. Moj veliki prijatelj, profesor Ihsan Dogramadži - čovjek koji vodi veliku brigu o azerbajdžanskoj glazbi. On je vodio u Biljkendu svečanost obilježavanja prvog nastupa Arifa Melikova sa izvedbom Sedme simfonije, i vodio je to izvanredno. Ja mu čestitam. Pozvao sam Ihsana Dogramadži u Azerbajdžan u ožujku, mi ćemo se vidjeti. Vjerojatno će Arif Melikov i na tom susretu predstaviti novu skladbu.

Arif Melikov je veliko nacionalno bogatstvo Azerbajdžana. Kažem to bez imalo pretjerivanja, s potpunom odlučnošću, trebamo ga čuvati i brinuti se o njemu. On ima puno mogućnosti. Arif treba dalje stvarati. Naravno, on također živi s tim mislima i osjećajima. Naš susret danas, ova autorska večer, bez sumnje će ga još više potaknuti i on će stvoriti nova djela.

Ovom prilikom čestitam štovateljima umjetnosti Arifa Melikova, koji su se okupili u ovoj dvorani. Svima želim dobrodošlicu, želim Vam sreću. Arife opet ti čestitam i želim ti puno uspjeha.