Intervju predsjednika Azerbajdžana Hejdar Alijeva za korespondenta radio BBS - 20. svibnja 1999. godine


Pitanje:  Gospodine Predsjedniče, molim primite moje čestitke. I to dvostruke čestitke. Budući da ste uspješno izašli iz novog izazova sudbine. S druge strane, u Turskoj Vas čeka Međunarodna nagrada za mir Mustafa Kemalja Atatjurka. Kada će te biti spremni primiti ovu nagradu?

Odgovor: Hvala Vam. Zahvaljujem na čestitkama.

Odlazim u Tursku danas. Sukladno turskom programu, po zakonu, koji vlada kod njih, međunarodna nagrada za mir Mustafa Kemalja Atatjurka biti će dodijeljena 19. svibnja, jer 19. svibnja je dan procesije Mustafe Kemalja Atatjurka iz Samsuna, dan početka borbe. To je blagdan. No ja nisam stigao na taj blagdan. Vjerojatno će se odrediti neki drugi dan, te će mi nagrada biti uručena. Najvažnije  je biti  dostojan  nagrade, a kada će biti dodijeljena ta nagrada nije toliko važno.

Pitanje: Gospodine Predsjedniče, u Americi ste imali susret s Robertom Kočarjan, a nakon tog susreta predsjednik Armenije rekao je našem korespondentu u Washingtonu, da je susret u cjelosti bio vrlo učinkovit jer je nakon tog susreta on bolje razumio predsjednika Hejdar Alijeva. Što ste zaključili iz tog susreta?

Odgovor: Svjestan sam važnosti i učinkovitosti ovog susreta. I držim slično mišljenje.

U 1994. godini, često sam se sastajao s Robertom Kočarjan, a nakon njegova izbora za predsjednika Armenije kod nas su održana dva sastanka s njim u Moskvi. No, sastanak u Washingtonu je bio učinkovitiji očito zato što me je još više upoznao, a i ja sam njega bolje upoznao. Što znači da imam priliku upoznavanja, i to daje nadu da smo u pregovorima i u određenoj mjeri možemo kretati prema naprijed.

Pitanje: Gospodine predsjedniče, nakon vašeg odlaska iz Bakua u Azerbajdžanu do neke mjere osjeti se vakuum vlasti. Bez obzira na činjenicu da ste izvan zemlje, i naravno, ja sam siguran, podjednako rješavate sve probleme i pitanja. Ali naši slušatelji i mnogi ljudi, stručnjaci u Baku osjećaju i zato kažu, da ako bi predsjednik, sukladno Ustavu, dao nekome neki dio svojih obaveza, time bi poboljšao političku situaciju u Azerbajdžanu, njegov učinkovitiji razvoj.

Odgovor: Vaše riječi - odnosno, ne znam da li su vaše riječi ili riječi vaših slušatelja - su pogrešne. U Azerbajdžanu nema apsolutno nikakvog vakuuma vlasti. Vlast je u potpunosti na mjestu.

U Sjedinjene Američke Države otputovao sam službeno. Više od tjedan dana rješavao sam službene poslove. Nakon toga, za vrijeme operacije samo jedan dan nisam bio na vezi s Baku i Azerbajdžanom. A preko telefona stalno sam bio povezan s onima koji rade svoj posao. Potrebna pitanja, oni su rješavali sa mnom, a ja sam im davao potrebne upute.

Mogu primjetiti i to, da od 1993. godine, od mojeg vodstva u Azerbajdžanu, možemo  reći da nisam nikad bio tako dugo vremena daleko od zemlje. Ali, u isto vrijeme to je postao izazov za mene, kao i izazov za našu zemlju. Dakle, ja mogu biti izvan zemlje, čak i duže vremena. Naša vlast već je formirana. Svatko radi svoj ​​posao, i ja mogu reći da za ovaj mjesec u Azerbajdžanu nema popuštanja niti zaostataka niti u jednom području.

Svakodnevno održavam telefonski kontakt sa predsjednikom azerbajdžanskog parlamenta, s premijer ministrom, voditeljem Ureda predsjednika, s brojnim ministrima, s izvršnom vlasti Baku.

Oni me izvještavaju, i svaki put kažu da se posao odvija vrlo dobro. Njihova izvješća kao i informacije primljene s moje strane i iz drugih izvora, vjerujem da u svemu tome i jest naš najveći uspjeh. To znači da u Azerbajdžanu već postoji snažna, socijalna i politička stabilnost, koja ne može biti slomljena i promijenjena. Moja bolest nije ostala samo moja bolest, nego je postala određenim razdobljem izazova u našem državnom radu. I iz tog izazova izlazimo časno.

Korespondent: Izvrsno. Gospodine Predsjedniče, hvala.

Hejdar Аlijev: Hvala. I ja Vama zahvaljujem.

Novine "Bakinski radnik", 25. svibnja 1999. godine