Poruka od Predsjednika Republike Azerbajdžan Hejdara Alijeva, azerbajdžanskom narodu u svezi s 31. ožujka - Dana genocida Azerbajdžanaca - 30. ožujka 1999. godine


Dragi zemljaci!

Danas, Republika Azerbajdžan je osmu godinu žive u uvjetima neovisnosti.

Jedan od glavnih uspjeha koji smo postigli u razdoblju od neovisnosti, leži u činjenici da smo bili u mogućnosti stvoriti objektivnu sliku razdoblja i događaja iz naše povijesti, koji su godinama bili skriveni, falsificirani i iskrivljeni.

Jednim od takvih događaja je postao događaj koji kod nas danas slavi kao Dan genocida Azerbajdžanaca, i koji je već primio svoju političku i pravnu ocjenu naše države.

Konstatirajući svake godine 31. ožujka kao Dan genocida Azerbajdžanaca, ponovno smo se vratili u našu povijest, uz teška sjećanja na velike krvave akcije, otvoreno provedene protiv našeg naroda.

U XIX-XX stoljeća, naš narod je pretrpio niz strašnih tragedija. Rukom armenskog naroda, okrutnih i podmuklih izvođača, provođenjem velikima državama imperijalne politike protiv Azerbajdžanaca više puta su učinjeni etnička čišćenja i genocid, naš narod je bio osuđen na teška mučenja, nacionalne tragedije i patnje. Stotine tisuća azerbajdžanskih civila ubijeno zbog nacionalnog podrijetla, protjerani iz svojih domova, drevne gradove i sela Azerbajdžana su pretvorene u ruševine.

Politika genocida koju su armenske nacionalisti provodili na početku stoljeća, koristeći imperijalnu politiku carske Rusiji, te u 40-50 godine - sovjetski režim, postali su jače počevši od sredine 80-ih pod zaštitom restrukturiranja, i donijeli su azerbajdžanskom narodu nove i nove tragedije.

Nažalost, ove krvave akcije nisu dobili na vrijeme procjenu međunarodne zajednice, niti rukovodstva Republike Azerbajdžan, što je, dakle, dao slobodu nacionalističko-separatističkim snagama.

Kao rezultat toga u prvoj fazi nametnutog nama u 1988. godine, tzv Gornjeg-Karabahskog sukoba, stotine tisuća Azerbajdžanaca zbog nacionalnog identiteta bili su uništeni i protjerani iz svojih povijesnih zemalja,

u siječnju 1990. godine, učinjena zlodjela nad ljudima, koji su podigli u Baku i drugdje u Azerbajdžanu , glas prosvjeda protiv ove nepravde, u 1992. godine došlo je do krvavog Khodžalinskog genocida.

Kao rezultat avanturskih djelovanja armenskih agresora i ideologa velikoj Armeniji, u skladu sa etničkim čišćenjem više od milijun sunarodnjaka bili su protjerani iz svojih domova i osuđeni na neljudske patnje.

Samo u XX stoljeću, više od dva milijuna Azerbajdžanaca bili su izloženi gnjusne politike genocida, koju su provodili naši neprijatelji u jednom ili drugom obliku. Međutim, unatoč tim tragedijama, poteškoće, nepravde, naš narod i dalje nastavio život, sačuvao želju za neovisnošću i pokazao snažnu volju.

Danas smo još jednom osvrnuti na svoju povijest. Ponosni smo na uspjehe i tužni zbog gubitka. Danas su stvoreni sve osnove za to, da bi Republika Azerbajdžan mogla živjeti kao neovisna država, mogla razglasiti o svom pravom činu cijelom svijetu, pokušati odstraniti nepravde koje su dogodili u prošlosti.

Jedan od naših glavnih ciljeva – formiranje kod sadašnje i buduće generacija jakog nacionalnog sjećanje na genocid počinjeni našem narodu tijekom prošlog stoljeća, kako bi se postigla politička i pravna ocjene tih tragedija u cijelom svijetu, pokušati eliminirati njihove teške posljedice i učiniti sve da se to neće ponoviti. I za to treba pokazati snažno i nepokolebljivo nacionalno jedinstvo.

Bilo koju moguću izdaju i agresiju na naš narod moguće je zaustaviti samo kroz napore usmjerene na nepomirljivu borbu u ime neovisne države Azerbajdžan, što je naš najviši cilj.

Potičem vas na jedinstvo, nepomirljivu borbu za obranu nacionalnih interesa i prava našeg naroda.

Prevedeno na hrvatski jezik s ruskog jezika prema novinama "Bakinski radnik", od 31. ožujka 1999 godine.