RADOVI / JERMENSKO-AZERBAJDŽANSKI KONFLIKT OKO NAGORNO-KARABAHA / Azerbajdžan - OESS

Govor predsjednika Azerbajdžana Hejdar Alijeva o OESS­-u (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju u Europi) lisabonskog summita - 2. prosinca 1996. godine


Poštovani gospodine predsjedniče!

Dame i gospodo!

Iskrenu dobrodošlicu želim šefovima država i vlada, svim sudionicima sastanka na vrhu. Nadam se da je ovaj sastanak važan korak u jačanju sigurnosti i suradnje u Europi.

Prošlo je već više od dvadeset godina od potpisivanja Helsinškog završnog akta, koji je odredio najviše standarde pravnih i humanitarnih načela u odnosima među narodima i državama europskog kontinenta.

Tijekom tog razdoblja u svijetu su se dogodile duboke promjene, stvorile su se nove samostalne i neovisne države, ideja slobode i demokracije postala je najvažnija na cijelom europskom kontinentu i izvan njega.

Aktivnost OESS-a odigrala je važnu ulogu u osiguravanju međunarodne sigurnosti, nacionalnog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i održavanja nepovredivosti granica, mirnog rješavanja sukoba, zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Vrijeme je pokazalo OESS kao održivu produktivnu organizaciju i mi visoko cijenimo prijeđeni put naše organizacije, njezin bogat doprinos procesima koji se odviju u svijetu.

Azerbajdžanski narod, koji je obnovio svoju nezavisnost, izabrao put izgradnje demokratske države, formiranje tržišnog gospodarstva, stalno osjeća pružanje učinkovite pomoći OESS.

Unatoč teškoćama u prijelaznom razdoblju, rezultatima rata u kojem smo bili prisilno, mi jačamo neovisnost, provodimo temeljite ekonomske i političke reforme.

U Azerbajdžanu su obnovljena načela demokracije, kao i pluralizam, višestranački sustav, sloboda govora i vjere. Putem referenduma donijet je prvi demokratski Ustav Azerbajdžana, kojim je bio izabran novi Sabor Republike na temelju višestranačkog sustava.

Uspješno provedena ekonomska liberalizacija, velika privatizacija državne imovine, reforme u poljoprivrednom sektoru, uključujući pružanje zemljišta u privatnom vlasništvu s pravom prodaje bez nametanja ikakvih ograničenja.

Otvorene mogućnosti za strana ulaganja u Azerbajdžansko gospodarstvo.Bili su potpisani mnogo milijardni ugovori s vodećim svjetskim naftnim tvrtkama svijeta za zajedničku proizvodnju energetskih resursa u Azerbajdžanskom sektoru Kaspijskog mora.

Vjerujemo da put pristupanja Azerbajdžana, kako u političkom tako i u gospodarskom svijetu u odnosu na zajednicu samostalnih demokratskih država, odgovara vitalnim interesima Azerbajdžanskih ljudi, i mi se nadamo daljnjoj potpori OESS-a i drugih međunarodnih organizacija i institucija u ovom, našem strateškom smjeru.

Dame i gospodo!

Regionalni sukobi, širenje militantnog nacionalizma i separatizma, međunarodnog terorizma predstavljaju stvarnu prijetnju svijetu, napretku i razvoju u našoj regiji.

Mnogi ljudi, uključujući i ljude koji žive u bivšem Sovjetskom Savezu, na Kavkazu, bili su uključeni u krvave ratove. Takvi ratovi na kraju završavaju sa masovnim gubitkom ljudi, etničkim čišćenjem, preobražajem milijuna ljudi u izbjeglice, okupiranjem područja nezavisnih naroda. Dakle, OESS još uvijek može mnogo učiniti kako bi osigurala opću sigurnost na Europskom kontinentu.

Kao što znate, Republika Armenija je poduzela agresiju na našu zemlju za dodjelu Gornjeg Karabaha, koji je oduvijek bio azerbajdžansko zemljište.

Kao rezultat ove agresije dvadeset posto azerbajdžanskih teritorija bilo je okupirano od strane oružanih snaga Republike Armenije. Više od dvadeset tisuća naših građana je poginulo a više od sto tisuća su ozlijeđeni ili postali invalidi, i šest tisuća ljudi bili je zarobljeno.

Više od milijun Azerbajdžanaca, što je oko petnaest posto našeg stanovništva, postali su izbjeglice. Prošlo je već četiri godine otkad su oni prisiljeni provesti zimu u šatorima u nepodnošljivim uvjetima.

U okupiranim područjima uništeno je, spaljeno i opljačkano gotovo 700 gradova i sela, kao i tisuće bolnica, škola, domova, povijesnih i kulturnih spomenika Azerbajdžanskih ljudi.

U četiri odluke donesenih Vijećem sigurnosti UN-a, a i u šest predsjedničkih izjava potrebno je neposredno, potpuno i bezuvjetno povlačenje armenskih snaga iz svih okupiranih teritorija Azerbajdžana, povratak izbjeglica i raseljenih osoba u svoje domove.

Ovi dokumenti potvrđuju suverenitet i teritorijalni integritet naše zemlje, pripadnost Gornjeg Karabaha Azerbajdžanu. Međutim, Republika Armenija iskazuje ne prihvaćenje svih ovih propisa.

Minska Grupa OESS, osnovana 1992. godine, pokazala je veliku volju za mirno rješavanje armenskog-azerbajdžanskog sukoba. Kroz svoje aktivnosti i sudjelovanje u neposrednoj blizini Ruske Federacije u svibnju 1994. godine potpisali su sporazum o prekidu vatre.

Dugotrajno poštivanje primirja - važno postignuće koje pokazuje naše opredjeljenje za primirje. Primirje je pojednostavio proces stabilnog tijeka pregovora, postao solidni temelj izloženih napora i azerbajdžanska strana će se pridržavati takvog režima prije potpisivanja mirovnog sporazuma.

S ciljem ranog prekida vatre i uspostavljanja multinacionalnih snaga OESS-a, koja štiti svijet

bili smo potpune pristaše ovim rezolucijama o tom pitanju, usvojenim 1994. godine na pregovorima u Budimpešti OESS-om.

Nakon pregovora u Budimpešti, proces pregovora u Minsku postao je intenzivniji. Također smo stvorili kanal izravnih bilateralnih pregovora s Armenijom na razini predstavnika predsjednika, oslobodili zatvorenike i taoce sa obje strane.

Zajednička izjava predsjednika Armenije i Azerbajdžana u travnju ove godine u Luksemburgu postala je važan korak prema okončanju sukoba.

Ova izjava, ustvari, je prvi dokument između Armenije i Azerbajdžana, koja pokazuje želju stranaka stati na kraj oružanog sukoba na temelju međunarodnih načela i normi.

Za vrijeme mojih osobnih susreta s drugim glavama na državnoj razini OESS-a održali smo opsežne rasprave, u potrazi za optimalnim i obostrano korisnim načinima zaustavljanja armensko-azerbajdžanskog sukoba.

Štovani, šefovi država i vlada uoči lisabonskih pregovora, poslao sam Vam pismo u kojem je predložen način da se okonča sukob na temelju strogog poštivanja načela OESS-a, Ustava UN-a i univerzalno priznatim međunarodnim pravnim normama. U tom pismu uzeo sam u obzir interese svih strana.

Ova kompromisna metoda stabilnosti sastoji se od sljedećih komponenti: osiguranje teritorijalnog integriteta Azerbajdžana, jamstva sigurnosti cjelokupne populacije Gornjeg Karabaha koji je dio Republike Azerbajdžana.

Ova metoda je podržana od strane svih međunarodnih posrednika, te je uglavnom u skladu sa načelima koje je predložio sadašnji predsjedatelj OESS-a, tijekom svog boravka u regiji sukoba 1996. godine.

No, na žalost, Republika Armenija nastavlja se odvajati daleko od donošenja bilo kakve odluke na temelju Ustava Ujedinjenih naroda, OESS načela i međunarodnog prava.

Ona odbija priznati teritorijalni integritet Azerbajdžana, pokušava legalizirati rezultate agresije, dobiti status neovisnosti Gornjeg Karabaha regije Azerbajdžanske Republike i pripojiti ga svojoj regiji.

Od početka armenskog-azerbajdžanskog sukoba u vezi s Gornjim Karabahom, u svijetu su se dogodili jako veliki događaji.

U post-sovjetskoj površini nastale su nove neovisne države, među njima i Republika Azerbajdžan. Suverenitet naših država, nepovredivost granica i teritorijalni integritet potvrdile su sve svjetske Udruge.

Prekršaj bilo kojeg oblika od tih načela sprječava uspostavu mira i stabilnosti, povećava otpornost, oduzima nadu za obećanjem narodu mirne i prosperitetne budućnosti.

Ilegalna potraživanja Gornjeg Karabaha nisu u skladu sa opće prihvaćenim normama međunarodnog prava. Mi se nikad nećemo složiti sa tim zahtjevima, ne možemo dopustiti da na teritoriju Azerbajdžana nastane druga Armenska država.

I na kraju, armenska strana treba razumjeti da je sukob koji je počeo zbog nje i nastavio se osam godina, donio veliku tragediju i patnje, ne samo Azerbajdžanskom narodu, već je stavio i u teški položaj armenski narod.

Vjerujem da rješenje sukoba na temelju Ustava UN-a, OESS načela i norma međunarodnog prava, će dat priliku zaključiti dugi, čvrsti savez između Armenije i Azerbejdžana, vratiti dobre odnose između Armenskog i Azerbajdžanskog naroda, stvoriti najpogodnije uvjete za cjelokupno stanovništvo Gornjeg Karabaha.

Rješavanje sukoba pružit će uspješnu gospodarsku suradnju na Kavkazu, pružit će mogućnosti za uspješnu provedbu društveno-ekonomskih problema u našoj zemlji, potpunu korist od plodova demokracije i slobode.

Mi ne želimo rat, želimo mir. Pozivajući se na predsjednika Armenije, g. Levona Ter-Petrosjana, i cijelog armenskog naroda, pozivam ih da traže mir i suradnju.

Obraćajući se šefovima država i vlada koji sudjeluju na Lissabonskim pregovorima OESS-a, tražim od njih da rade maksimalno za rani prestanak armenskog-azerbajdžanskog sukoba, jedan od dugih i razornih regionalnih sukoba u Europi.

Poduzimanje svih mjera u ime mira na našem kontinentu, prosperiteta i stabilnosti naroda naša je sveta dužnost.

Hvala Vam na pozornosti.