Govor Predsjednika Azerbejdžanske Republike Hajdara Alijeva na ceremoniji posvećenoj trećoj godišnjici Hodžalinskog genocida - Baku, džamija „Tezepir“, 26. februara 1995. godine

Poštovani sugrađani! Poštovani muslimani! 

Danas smo se okupili u džamiji „Tezepir“, u Allahovoj kući, u vezi s tužnim danom. Obilježavamo treću godišnjicu Hodžalinskog genocida, Hodžalinske tragedije. 

Azerbejdžanski narod je tokom svoje dugovjekovne istorije izvojevao velike pobjede u svom životu, uzdigao se do najviših vrhova obogativši svjetsku istoriju. Muslimanski svijet poklonio je svjetskoj kulturi takvu svetu knjigu kao što je Kur'an. Tokom svoje viševjekovne istorije azerbejdžanski narod je takođe nailazio na velike nevolje, na raznim etapama su se dešavale i tragedije. Jedna od njih je agresija armenskih zavojevača, okupatora, koja traje više od šest godina, protiv našeg naroda i cijepanje naše teritorije kao rezultat te agresije, gubitak jednog njezinog dijela, pogibija naših građana, krvoproliće. Ipak, najstrašnija od tih nevolja, najteža rana za nas je Hodžalinska tragedija. 

U istoriji su ne jednom zabilježeni slučajevi varvarskog odnosa čovjeka prema čovjeku. U mnogim mjestima u svijetu vršen je i genocid. Genocid, koji su počinili armenski zavojevači, agresori, protiv Azerbejdžana je jedan od najčudovišnijih od njih. Genocidi koje vrše armenski agresori već dulje vrijeme protiv azerbejdžanskog naroda, nacije, može se reći tokom cijelog XX. vijeka, nanijeli su našem narodu velike udarce. Najveća, najteža rana je Hodžalinski genocid koji traje šest godina.  

Rat su započeli armenski agresori. Azerbejdžanski narod štiti svoju teritoriju. Nesumnjivo je da se u ratu prolijeva krv, trpimo žrtve, podnosimo velike nevolje. Ipak, varvarska vojna operacija, koju su izveli agresori protiv Hodžalinaca, mirnog stanovništva, žena, djece, staraca, bolesnih je najužasnija etapa i najteža, crna stranica šestogodišnjeg rata. 

Hodžalinski događaji su pokazali još i to da Armenci ne samo da su oskrnavili naše teritorije, okupirali ih, već su i krenuli takvim varvarskim putem kao što je vršenje genocida nad našim narodom. To se  očigledno vidjelo u hodžalinskim događajima. Te užasne noći azerbejdžanskom narodu je nanesen težak udarac. Ta rana nas boli i dan-danas. Ona još nije zarasla, nije se zatvorila, ta rana će zauvijek ostati u našim srcima. Kao što sam već rekao, napad na mirno stanovništvo noću, varvarsko uništavanje na licu mjesta, ubistvo djece, žena, staraca, bolesnika te njihovo mučenje uz neviđenu brutalnost još jednom svjedoče o varvarstvu naših neprijatelja.

Hodžalinski genocid, agresija, varvarstvo Armenaca protiv našeg naroda, korištenje protiv njih najnižih metoda ušlo je u istoriju i ostaće u istoriji čovječanstva. Oni građani koji su ubijeni te noći,  tih dana su dragocjeni Azerbajdžanu, oni su dali svoje živote u ime teritorijalne cjelovitosti naše Republike, postali su žrtve, šehidi na putu borbe za nacionalnu slobodu. Njihova tragična pogibija, to što su postali šehidi, je dokaz junaštva, izdržljivosti, hrabrosti azerbejdžanskog naroda. 

Za vrijeme rata koji traje više od šest godina mi smo pretrpjeli velike žrtve. Još jednom napominjem da su hodžalinski šehidi naši građani koji su takođe poginuli u ime teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta, nazavisnosti Azerbejdžana. Danas smo se okupili ovdje da im odamo počast, skrušeno pognemo glavu, pomolimo se za njih. U ime cijelog azerbejdžanskog naroda, azerbejdžanske države, ovog tužnog dana iznova izražavam sućut našem narodu u vezi s tim tragičnim događajem. Iskazujem duboku sućut porodicama, rođacima šehida koji su poginuli u gradiću Hodžali. Neka Allah upokoji duše svih naših šehida. Neka Allah da sabura porodicama hodžalinskih šehida. Neka Allah da sabura cijelom našem narodu. Neka Allah da sabura za to kako bismo se riješili svih tih nevolja, osigurali punu nezavisnost, teritorijalnu cjelovitost nezavisnog Azerbejdžana, zauvijek osigurali nezavisnost Azerbejdžana. 

Hodžalinska tragedija je naša tuga, naša žalost, naša bol. Ali istovremeno put borbe, put nacionalne slobode koji je azerbejdžanski narod prešao tokom vijekova je slavan, uspješan put. I u prošlosti je na našem putu bilo teškoća. Teškoća ima i danas. Ipak, ništa nije slomilo i neće slomiti volju azerbejdžanskog naroda. Iz tih događaja treba da izvučemo pouku da trebamo biti odvažniji, čvršći, sjedinjeniji. Trebamo biti svjesni da, pošto smo vladari naših sudbina, se trebamo sami braniti, braniti našu nezavisnost, koračajući putem koji nam je predodredio Allah, moramo prokrčiti naš put i koračati naprijed tim putem. 

Zato mi danas, moleći se za pokoj duša svih naših šehida, moramo istovremeno visoko uzdignuti glavu. Koliko god mi tugovali, mi takođe moramo biti optimisti, moramo gledati naprijed, gledati u budućnost s nadom, živjeti s nadom. U potpunosti sam uvjeren da će azerbejdžanski narod prevladati i ove teške etape. Teškoće nisu povezane samo s ratom, okupacijom naših teritorija, teškim položajem naših izbjeglica. Danas naš narod živi u tranzicijskom vremenu. Mi prolazimo kroz socijalno-ekonomsku krizu. U životu ljudi ima veoma puno teškoća. Ipak, tokom vijekova na putu našeg naroda bilo je sličnih teških etapa, on ih je prolazio i zato je živio hiljadama godina i živjet će i ubuduće još hiljadama godina. Ne smijemo gubiti vjeru, ne smijemo odstupati od svojih uvjerenja, od puta koji smo izabrali. Put koji smo izabrali je nezavisnost Azerbejdžana, nacionalna sloboda, vječna nezavisnost Azerbejdžana kao nezavisne države. Put na koji smo kročili je put  odanosti našim moralnim vrijednostima, tradicijama, vjeri, jeziku, istoriji. Koliko budemo vjerni svemu tome, toliko ćemo uspjeti shvatiti razloge današnjeg teškog polažaja, pomagat ćemo jedni drugima, podržavat ćemo jedni druge te ćemo uspjeti pružiti otpor armenskim okupatorima. I oslobodit ćemo naše teritorije te ćemo izbaviti naš narod, našu Republiku iz ove krizne situacije.  

Uvjeren sam – naš put je put slave, pravi put, put koji osigurava interese našeg naroda. Nastavit ćemo da koračamo tim putem. Nezavisna azerbejdžanska država uvjerena je u jedinstvo našeg naroda, vjeruje u njegovu čvrstinu, i to naše jedinstvo, čvrstina, izdržljivost; sabur će nas izvući iz tog teškog položaja. 

Još jednom molim Allaha da da pokoj dušama hodžalinskih šehida. Hoću ponovo da vas uvjerim da će azerbejdžanska država čvrsto zauzimati za zaštitu prava našeg naroda, zaštite naših područja, teritorija, i da će izbaviti azerbejdžanski narod iz tih nevolja. 

Prevedeeno iz Izdanja „Hajdar Alijev. Naša nezavisnost je vječna“ (istupi, govori, izjave, intervjui, pisma, obraćanja, uredbe) -  «Azernešr“, Baku - 1998, t. 3, str. 215-217