Poštovane dame i gospodo!

20. rujna u Bakuu glavnom gradu Azerbajdžana, dogodio se povijesni događaj. Između Republike Azerbajdžan i vodećih svjetskih naftnih tvrtki potpisan je već svima poznati veliki naftni ugovor za razdoblje od trideset godina.

Kao što znate Azerbajdžan je zemlja nafte, a od davnina su ga zvali «Vatrena zemlja.» Azerbajdžan je bio mjesto prve svjetske komercijalne proizvodnje nafte - u 1847. godini u Bakuu je prvi puta izbio naftni vodoskok. A nekoliko godina kasnije, u Americi, u Pensilvaniji je otkriven naftni vodoskok. Istina je da prvi naftni vodoskok u Azerbajdžanu nije bio toliko poznat u svijetu.

Dakle, mnogi ljudi misle da je prvi naftni vodoskok bio u Pensilvaniji. No poslije je ta činjenica proučena, i ja sam tijekom potpisivanja naftnog Ugovora u Bakuu 20. rujna objavio to cijelom svijetu na temelju povijesnih dokumenata, ja sam rekao da je u Bakuu izbio naftni vodoskok nekoliko godina ranije nego u Pensilvaniji.

Na početku stoljeća, u 1900. godini, 50 posto dobivene svjetske nafte pripadalo je Azerbajdžanu. Sada dolazi kraj dvadesetog stoljeća, i u međuvremenu, azerbajdžanska nafta bila je poznata u cijelom svijetu, u svim dijelovima zemlje su koristile azerbajdžansku naftu. No, na žalost, naziv Azerbajdžana, poslovi koje je obavila naša republika, nisu bili toliko poznati diljem svijeta, također niti u Sjedinjenim Američkim Državama.

Sada, na kraju dvadesetog stoljeća, na prijelazu u dvadeset i prvo stoljeće, azerbajdžanska nafta je ponovno postala poznata u svijetu. Razgovori koji su trajali više od tri godine završili su, potpisan je povijesni ugovor. Ovo je veliki povijesni događaj i za Azerbajdžan i za naftne kompanije koje su potpisale ugovor o zajedničkoj suradnji s našom zemljom.

Potpisivanje ovog ugovora povezano je sa neovisnošću Azerbajdžana. Posljednjih 150 godina u Azerbajdžanu nafta se proizvodi industrijski. Ali naš narod nije vlasnik ovog bogatstva. Azerbajdžanski narod, naša republika prvi put je potpisala ugovor povijesne važnosti sa svjetskim naftnim tvrtkama. Jako mi je drago da su tijekom tri godine između SAD-a i Azerbajdžana uspostavljeni bliski odnosi u vezi s razvojem ugovora. Sada Azerbajdžan ima mnogo prijatelja u Americi. Međutim, oni nisu toliko brojni kao što smo željeli. No, u usporedbi s prethodnim, sada je broj naših prijatelja dovoljno velik.

Jako mi je drago da je američki kongresnik gospodin Greg Laflin izgovorio ovdje divne riječi o Azerbajdžanu. Jučer sam otišao u Institut Harriman na Sveučilištu u Kolumbiji koji proučava bivši Sovjetski Savez, susreo se sa profesorima Instituta, znanstvenicima, s profesorom Tadeušom Svjatihovskim koji jako voli Azerbajdžan i puno je napisao o našoj zemlji. Drago mi je da postoji takva osoba kao Svjatihovski, i on piše istinu o Azerbajdžanu.

No, u isto vrijeme, sa žalošću sam rekao, zašto u Americi postoji malo takvih ljudi kao što je Svjatihovski i za Azerbajdžan postoji samo jedan Svjatihovski. Tamo su mi rekli da će u budućnosti biti puno Svjatihovskih. Sada, dok je nastupao gospodin Laflin, pomislio sam, zašto Azerbajdžan ima samo jednog Laflina u Americi. Ja bi želio da Azerbajdžan imao sto Laflina u Americi.

Možda gospodin Laflin želi da bude jedini i u Azerbajdžanu smo ga voljeli.

Ali ja vjerujem da je gospodin Laflin čovjek s velikim srcem, on nikada neće biti ljubomoran i vjerujem da želi da ima mnogo kongresnika koji vole Azerbajdžan kao i on. Nalazeći se večeras ovdje s vama, prisjećam se prijema u palači «Gulistan» 20. rujna. Ljepota palače «Gulistan» je 4-5 puta veća od ove. Polovica gostiju koji su prisustvovali na prijemu stizali su iz Amerike. Sinoć sam pomislio i sada mislim da je broj prijatelja Azerbajdžana u Americi porastao. Mislim da Laflin nije sam, broj naših prijatelja se povećao. Mislim da smo još na početku tog puta.

Mi ćemo svaki dan, svaki mjesec širiti naše poslovno okruženje, a naše prijateljstvo će još više ojačati. Ugovor potpisan u Bakuu ima ekonomsku, humanitarnu i političku važnost. Kada sam potpisao 14. rujna uredbu o sklapanju tog ugovora, mislio sam da sam napravio važan korak za demonstriranje neovisnosti Azerbajdžana cijelom svijetu. To je istina. Budući da je bilo puno toga što je moglo spriječiti potpisivanje ugovora. Ponekad su nam čak i prijetili. Ali sada je neovisnost Azerbajdžana toliko jaka da se nismo prestrašili nikakvih prijetnji, prepreka i potpisali smo ugovor.

Naravno, to je vrlo hrabar korak za Azerbajdžan. No, siguran sam da je to vrlo ohrabrujući korak za budućnost Azerbаjdžanа. Zapadne naftne tvrtke i SAD također se slažu sa ovim mišljenjem. Za nas je vrlo važan koliko ekonomski toliko i drugi značaj Ugovora. Ovaj Ugovor stvara veliki temelj za razvoj odnosa između Azerbajdžana i SAD-a i drugih zapadnih zemalja.

Zamislite, ugovor je bio potpisan 20. rujna, a 25. rujna predsjednik Azerbajdžana po prvi put je došao u SAD i 26. rujna predsjednik Azerbajdžana sastao se s američkim predsjednikom Bill Clintonom te vodio s njim vrlo važne pregovore. Danas smo se okupili ovdje da proslavimo ovaj povijesni događaj isto tako, kao i u palači «Gulistan». Pogledajte koliko se stvari dogodilo u jednom tjednu. Sve su to povijesni događaji za Azerbajdžan.

Sve su to znakovi poštovanja i časti azerbajdžanskog naroda, Republike Azerbajdžan prema zapadnim državama i SAD-u. Sve je to prvi most prijateljstva uspostavljen između naših naroda. Vjerujem da nas na taj način nijedna sila ne može zaustaviti. Poduzeli smo vrlo hrabar korak i spremni smo ići do kraja. Kao predsjednik Azerbajdžana, do kraja ću ispuniti sve zadatke koji mi pripadaju na ovom području, svim svojim naporima ću širiti prijateljske odnose između azerbajdžanskog i američkog naroda. Vjerujem da će građani Amerike, Vi, naši prijatelji ovdje, doznati više o Azerbajdžanu, osjetiti kako je iskren, dobrodušan naš narod.

Čestitam svima vama na ovom povijesnom trenutku. Jako mi je drago da sam bio u to vrijeme u SAD-u, u New Yorku. Susrete sa predsjednikom SAD-a gospodinom Billom Clintonom smatram vrlo važnima. Siguran sam da je sve to dobar temelj za prijateljske odnose između SAD-a i Azerbajdžana. Gospodin Laflin rekao je da je on u dva navrata posjetio Azerbajdžan. Pozvao sam ga u našu državu po treći put. Pozivam Vas sve u Azerbajdžan. Neki od Vas će doći bez mojeg poziva, jer imate svoje poslove u našoj zemlji. Ali znajte da smo mi spremni prihvatiti svakoga od Vas u Azerbajdžanu kao počasnog gosta.

Današnji sastanak je za nas - povijesni događaj. Želim Vam svima sreću i zdravlje. Želim da ojača tako velika država kao što su SAD. Izražavam najbolje želje američkom narodu.