Intervju predsjednika Republike Azerbajdžan Hejdar Alijeva, TV reportera CNN SAD - 29. rujna 1994. godine

Pitanje: Gospodine Predsjedniče, što očekujete ​​od sastanka s američkim predsjednikom Billom Clintonom? Želite li ublažiti stav Rusije?

Odgovor: Očekujem puno od sastanka s predsjednikom Amerike gospodinom Bill Clinton. Kao prvo, rasprava o širenju bilateralnih odnosa između Republike Azerbajdžan i Sjedinjenih Američkih Država, uključujući i potporu SAD-a u realizaciji ugovora koji je nedavno potpisan u Bakuu između Državne naftne tvrtke Azerbajdžana i konzorcija zapadnih naftnih tvrtki. U isto vrijeme očekujem revitalizaciju međunarodnih organizacija čiji je cilj osloboditi Azerbajdžan iz teške situacije, spasiti ga od agresije Armenije, kao i aktivno sudjelovanje SAD-a po tom pitanju.

Pitanje: Nakon sastanka jučer, američki predsjednik Bill Clinton i predsjednik Boris Jeljcin donijeli su zajedničku izjavu u kojoj se navodi da su došli do odgovarajućeg sporazuma po pitanju Gornjeg-Karabahskog sukoba. Biste li se složili s činjenicom da je Gornji Karabah predan Armeniji, i da je na takav način postignuto primirje?

Odgovor: Ne, ja nikada ne bih mogao prihvatiti predaju Gornjeg Karabaha Armeniji. Međutim, kao što sam saznao jučer, govoreći na konferenciji za novinare, gospodin Bill Clinton i gospodin Boris Jeljcin došli su do zaključka da pitanje Gornjeg Karabaha to jest sukob između Armenije i Azerbajdžana treba riješiti mirnim putem, u okviru međunarodnih organizacija, te stoga treba biti usvojena posebna rezolucija Ujedinjenih naroda. Možemo se složiti s rješavanjem sukoba između Armenije i Azerbajdžana samo pod tim uvjetima, i pod uvjetom da će se osigurati teritorijalna cjelovitost, suverenitet i nepovredivost granica Republike Azerbajdžana. Iz onoga što sam čuo, gospodin Bill Clinton izrazio je ove misli tamo.

Pitanje: Sudeći po vašim riječima, Vi očekujete da predsjednik Bill Clinton na otvoreniji način izjavi da Gornji Karabah neće biti predan Armeniji. Dobro sam Vas shvatio?

Odgovor: Iznenađen sam da me pitaju slično pitanje: hoće li Gornji Karabah biti predan Armeniji ili ne? Rat s Armenijom koji traje više od šest godina i koji je donio puno žalosti, vodi se u svrhu invazije Gornjeg Karabaha. Sve to vrijeme, Azerbajdžan je branio svoje zemlje, svoj teritorijalni integritet i suverenitet. Kako je uopće moguće danas govoriti o predaji Gornjeg Karabaha Armeniji? Ja sam iznenađen takvim pitanjem. Uostalom, u ovih šest godina, to pitanje nije bilo podignuto na ovaj način ni u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji ili poglavarstvu države.

Pitanje: Ali tijekom tih šest godina ubijeno je više od 20 000 ljudi. Armenija je u svakom pogledu jača od Vas i u vašoj zemlji postoji značajan broj izbjeglica. Ne bi li željeli napraviti neke ustupke?

Odgovor: Da, u šest godina azerbajdžanska strana je izgubila oko 20 000 ljudi, gotovo 100.000,00 ljudi je ozlijeđeno, 20 posto azerbajdžanskog teritorija oduzeto je od strane armenskih okupatora. Više od milijun azerbajdžanskih građana, azerbajdžanaca s okupiranih područja pobjeglo je iz svojih domova, postali su izbjeglice. Sve to je posljedica agresije Armenije protiv Azerbajdžana.

I nikakva međunarodna organizacija, niti pravedna država ne može odobriti vojnu agresiju i opravdati ju. Iz nekih objektivnih razloga, a zahvaljujući pomoći koju pružaju Armeniji pojedine države i zajednice, njezine oružane snage su postigle izvrsnost. No, u skladu s normama međunarodnog prava, niti jedna država nema pravo nasilno oduzimati teritorije druge države.

Isto tako, niti jedna država nema pravo silom razbiti granice druge države. Ja samo želim da Armenija postupa u skladu s tim međunarodnim pravnim normama. Pregovori s gospodinom Bill Clintonom potvrdili su mi moje mišljenje da američki predsjednik podupire djelovanje u skladu s tim načelima i razumije našu situaciju, želi pravedno rješenje tog pitanja međunarodnim organizacijama, uključujući i djelovanje za osiguranje teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i nepovredivosti granica Republike Azerbajdžana.

Pitanje: Razumijem Vaš stav i želim postaviti još jedno pitanje: na Kavkazu, uključujući i Gruziju, kao i u Tadžikistanu, postoje veliki sukobi. Što Vi mislite da je uzrok tih konflikata, stvara li Rusija te sukobe da bi vratila svoju poziciju u regiji?

Odgovor: Znate, naš sukob je za nas tako velika katastrofa, toliko nas zauzima da ja jednostavno nemam vremena da definiram anatomiju takvih sukoba, a ponekad ni ne vidim takvu potrebu. Ali, naravno, svaki sukob ima svoj razlog. Ako još uvijek nije došao kraj tim sukobima, znači da su za to zainteresirani neki vanjski krugovi.

Pitanje: Konkretno, možete primijetiti da je Rusija jedna od tih krugova?

Оdgovor: Neću kriviti za sada nijednu državu jer su za to potrebni značajni razlozi.

Pitanje: Već ste potpisali veliki naftni ugovor u kojem sudjeluju zapadne tvrtke, a također i Rusija. Hoće li, po Vašem mišljenju, taj ugovor stvoriti stabilnost u regiji?

Odgovor: Da, u naftni ugovor potpisan 20. rujna u Bakuu polažem velike nade. Ovaj ugovor uspostavlja vezu Republike Azerbajdžan s 10 naftnih tvrtki na Zapadu, kao i sa Rusijom, i postavlja temelj za zajedničku suradnju na 30 godina. Također te tvrtke zastupaju velike zemlje poput SAD-a, Velike Britanije, Rusije, Turske, Norveške, Saudijske Arabije, što stvara mogućnost za razvoj gospodarskih odnosa Azerbajdžana sa tim državama. Ja se nadam i očekujem da će ovaj Ugovor biti obostrano koristan za obje strane, i da će on stvoriti dobre uvjete za integraciju Azerbajdžana u svjetsko gospodarstvo.

VODITELJ: Predsjednik Republike Azerbajdžan, gospodine Predsjedniče, hvala Vam.

Odgovor: Hvala Vama što ste mi omogućili snimanje na vašoj televiziji.

VODITELJ: Gospodine Predsjedniče, studio New York Vam se zahvaljuje.

Odgovor: Također zahvaljujem studiju New York, bilo mi je zadovoljstvo.