Izvanredne okolnosti su me naterale da Vam se obratim sa ovom izjavom.
Počevši od 10. aprila 1994 godine oružane snage Republike Jermenije su preduzele veliku ofanzivu u pravcu regiona Goranboj i Terter, a 11. aprila - u pravcu regiona Agdere i Agdam Azerbejdžanske Republike. Ovih dana azerbejdžanske jedinice, savladavši neprekidne napade brojčano superiornijih oružanih snaga Republike Jermenije, vode krvave defanzivne bitke. Sa Jermenske teritorije prebačen je u zonu sukoba kontingent od oko 3.000 ljudi zajedno sa desetinama oklopnih vozila i teške artiljerije, uključujući instalacije "Grad", iz kojih se granatiraju naselja pomenutih regiona Azerbejdžana. I u tim selima ima velikih materjalnih steta i mnogobrojnih žrtava među civilnim stanovništvom.
Na taj način Republika Jermenija, nastavljajući svoju agresiju na Azerbejdžan, zadire u nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet, i ugrožava državnost Republike Azerbejdžan.
Nastavljajući agresiju, Jermenija blokira mirovni proces, u kojem Azerbejdžan uzima aktivno učešće. Provodeći svaki put nove napade u toku ili uoči krupnih posredničkih inicijativa, agresor baca ciničan izazov svjetskoj zajednici, koja danas preduzima, nažalost, neuspešni pokušaj zaustavljanja ovog krvavog sukoba.
Smatram poslednji jermenski postupak kao novu fazu agresije sa strane Republike Jermenije, čiji je cilj osvajanje nove teritorije Azerbejdžana. Uprkos brojnim deklaracijama o mirnom rešenju konflikta, Republika Jermenija nedavnom ofanzivom na teritoriju suverene države - članice ZND, pokazuje svoje prave namere, koje se sastoje u pokušaju da izvrši pritisak na Azerbejdžan i njegovo rukovodstvo, i da blokira mirovni proces.
Posebno želim da skrenem Vašu pažnju na činjenicu da je novi napad jermenskih oružanih snaga počeo dan pre otvaranja sastanka Minske grupe OEBS-a, 11. Aprila u Pragu, u kojem učestvuju i predstavnici Azerbejdžana i Jermenije.
Eskalacija agresije Jermenije protiv Azerbejdžana odvija se u period intenzivnih pregovora u okviru ruske posredničke inicijative i tokom tekućeg susreta šefova zemalja Zajednice Neovisnih Država.
Moram priznati da nakon mog susreta sa predsednikom Jermenije Levon Ter-Petrosjanom, na sastanku šefova zemalja ZND u Ašgabatu u decembru 1993. godine, politika Republike Jermenije u odnosu prema Republici Azerbejdžan nije doživela pozitivnih promena. Oružane snage Jermenije i danas zauzimaju više od 20 posto teritorije Azerbejdžana, sprovodeći etničko čišćenje u kojem gine narod, a milion Azerbejdžanskih građana, raseljenih po izbegličkim kampovima, podvrgnuti su neverovatnim teskoćama, patnji i neimaštini.
Želim da istaknem da je Azerbejdžan uzeo vrlo aktivno učešće u svim posredničkim naporima svetske zajednice, međunarodnih organizacija i velikih država. Tu su, osim mojih pregovora sa predsednikom Jermenije, sastanak Ministara odbrane Azerbejdžana, Jermenije i Ruske Federacije 18. februara 1994. godine, poseta Azerbejdžanu i Jermeniji Predsednika Minske grupe OEBS-a Jana Eliassona u martu 1994. godine, sastanak predsednika parlamenata Jermenije i Azerbejdžana 12. marta, pregovori u Bakuu i Moskvi sa posebnim predstavnikom Predsednika Ruske Federacije V. Kazimirovim i dolazak mirovne grupe Interparlamentarne skupštine ZND-a u martu 1994. godine. Međutim, svi pokušaji Azerbejdžana da se pronađe obostrano prihvatljivo kompromisno rešenje dočekani su agresivnom pozicijom Jermenije.
Republika Jermenija ignoriše sve konstruktivne predloge, namećući svoje neprihvatljive uslove. Suština toga je nastojanje Republike Jermenije, koja je stvorila vojnu bazu na teritoriji Azerbejdžana, da razmjeni okupirane teritorije na status nezavisne države Nagorno Karabah i time zapravo podeli Republiku Azerbejdžan.
Pravedna pozicija Republike Azerbejdžan sastoji se u tom da obezbedi oslobađanje svih okupiranih teritorija i obnovi vlastiti suverenitet, obezbedi povratak izbeglica i raseljenih lica u svoje domove i otkloni posledice agresije Republike Jermenije. Azerbejdžan ne želi krvoprolića i poziva Jermeniju mirnom rešenju sukoba na temelju opšteprihvaćenih principa među suverenim državama. Težeći civilnom miru i slozi, azerbejdžanska vlada je spremna da garantuje bezbednost i građanska prava jermenskom naselju Nagornog Karabaha pod uslovom da prihvati Ustav Azerbejdžana.
Kao što se sećate, u Ašgabatu je Azerbejdžan predlagao razvijanje mreže bilateralnih i multilateralnih odnosa, usmerenih na stabilizaciju političke situacije, uzajamno priznavanje i poštovanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nepovredivost granica svake od država članica ZND-a.
Prinuđen sam da to ponavljam, jer život potvrđuje da ravnodušan odnos prema bolnoj činjenici, kada jedan član Zajednice Nezavisnih Država - Jermenija – vrši otvorenu agresiju protiv drugog člana ZND-a –Republike Azerbejdžan, praktički zatvara izglede za formiranje aktivne međunarodne organizacije, naše Zajednice, kakvu bismo svi željeli videti.
Pozivam Vas da na ovom sastanku razmotrite pitanje jermensko-azerbejdžanskog sukoba u cilju donošenja konkretnih odluka koje bi eliminisale posledice agresije protiv Republike Azerbejdžan.
Obraćajući se šefovima država, još jednom apelujemo:
- dati političku procenu agresije Jermenije protiv Republike Azerbejdžan;
– zatražiti od Republike Jermenije prekid vojnih dejstava protiv Republike Azerbejdžan i hitno i bezuslovno povlačenje njenih vojnih jedinica sa teritorije suverenog Azerbejdžana;
- zatražiti od strane Republike Jermenije čvrstu političku garanciju prestanka ratnih dejstava;
– uvesti sankcije protiv članice ZND-a – Republike Jermenije, koja vodi oružanu agresiju protiv druge članice ZND-a.
Nesvojevremena i usporena aktivnost u budućem preti mnogo većim nevoljama svim članicama Zajednice.
Hejdar Alijev,
Predsednik Republike Azerbejdžan.
Novine "Bakinski Rabočij", 19. Aprila 1994.godine