Izjava predsednika Azerbejdžanske Republike Hejdara Alijeva u vezi sa raspravom u Kongresu SAD "Dopune Portera" - Dvorac Predsednika, 13. juna 1996. godine


Gospodine Ambasadore, pozvao sam Vas danas u vezi sa vrlo važnim pitanjem, koje je od najvećeg značaja kako za Azerbejdžan, tako i za odnose između Sjedinjenih Američkih Država i Azerbejdžanske Republike.

Poznato je da je, nakon sticanja nezavisnosti pa sve do današnjeg dana, Azerbejdžanska Republika u svojoj spoljnoj politici uvek nastojala da razvija odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama. Smatram da imamo dobre rezultate na ovom području. Svedoci smo sličnih napora i od strane Sjedinjenih Američkih Država, posebno od strane njihove vlade, i mi to cenimo.

Ali istovremeno znamo da je Kongres SAD doneo 1992. nepravednu odluku prema Azerbejdžanu. U tačku 907 "Akta podrške slobode" je unesen dodatak, koji zabranjuje pružanje pomoći Azerbejdžanu. Smatram da je bila učinjena nepravda prema Azerbejdžanu kako prilikom donošenja ove dopune, tako i nakon toga, pa ova nepravda traje do danas.

Razlog za donošenje takve diskriminacione odluke objašnjava se činjenicom, da Azerbejdžan drži Jermeniju u blokadi. Dakle, Azerbajdžan je jedina od bivših republika Sovjetskog Saveza, koja već četvrtu godinu ne dobija pomoć koju Amerika pruža u okviru „Akta podrške slobode."

Više puta smo izjavljivali, na susretima i sa Vama i sa državnicima Sjedinjenih Američkih Država, da odluka, doneta protiv Azerbejdžana, nema nikakvog osnova, jer Azerbejdžan ne drži Jermeniju u blokadi. Stvarnost je u tome, da su jermenske oružane snage zauzele 20 odsto teritorije Azerbejdžana, odakle je bilo proterano više od milion naših građana, koji su postali izbeglice. Posebno želim da napomenem, da se železnička pruga na teritoriji Azerbejdžana, uključujući područje koje povezuje Azerbejdžan sa Jermenijom, Nahčivanom, Nagornim Karabahom, nalazi pod blokadom. Naravno, u takvim okolnostima ne može se govoriti o tome, da Azerbejdžan drži Jermeniju u blokadi. Dakle, postojeći procesi pokazuju, da je Azerbejdžan sam doživeo veliku agresiju, naročito posle 1992. Osim toga, Vi znate, da je Azerbejdžan blokiran na severu sa ruske strane, zatvorene su naše željeznice i pomorski put.

Zato smo više puta tražili od državnih organa Sjedinjenih Američkih Država da ukinu ovu nepravednu odluku prema Azerbejdžanu.

Kao što znate, odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Azerbejdžana u posljedne vreme se razvijaju veoma intenzivno. Azerbejdžanska država je prihvatila Ameriku kao prijateljsku zemlju i dragocenog partnera, posebno u ekonomici, gde su stvorene mogućnosti za široku saradnju. Učešće u velikim ugovorima u korišćenju naših naftnih resursa, koji su bili sklopljeni u septembru 1994., novembru 1995., svedoče o tome, da smo uspostavili veoma bliske veze sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Isto tako ističemo uvek i veliku ulogu Sjedinjenih Američkih Država po pitanju regulisanja jermensko-azerbejdžanskog sukoba, pa želimo da SAD odigraju važnu ulogu u ovom procesu I danas i u budućnosti. Poznato je da preduzimamo korake za mirno regulisanje sukoba između Jermenije i Azerbejdžana, pre dve godine postigli smo prekid vatre. Na takav način još jednom smo pokazali svetu svoje miroljubive namere i želju da sa Jermenijom živimo u mirnim uslovima. Verujem da smo tokom ovog perioda pokazali svetu da je Azerbejdžan miroljubiva nacija, da ne želi rat, da je pristalica mirnog rešavanja sukoba sa Jermenijom i da u ovoj oblasti preduzima značajne korake. Naravno, odluka donesena od strane Kongresom Sjedinjenih Američkih Država protiv Azerbejdžana, koja se nalazi do danas na snazi, izaziva u takvim okolnostima kod nas i naše javnosti veliku zabrinutost.

Tokom ovih godina SAD su pružile materijalnu i finansijsku pomoć zemljama koje su bile u sastavu bivšeg Sovjetskog Saveza, a sada preživljavaju prelazno razdoblje. Posebno jaku materijalnu i finansijsku pomoć dobija Jermenija. A Azerbejdžan je lišen finansijske pomoći. Kao što sam više puta govorio, nema nikakvog razloga za takvu nepravednost prema nama. Posebno veliko iznenađenje izaziva činjenica da se ova nepravednost nastavlja, bez obzira na to što je između Sjedinjenih Američkih Država i Azerbejdžana uspostavljena bliska saradnja i prijateljski odnosi u poslednjim godinama.

Govorio sam o tome na susretima sa Predsednikom Amerike, gospodinom Bilom Klintonom, u septembru 1994. i oktobru 1995. u Njujorku i upoznao ga sa svojim mišljenjem. Gospodin Klinton mi je tokom naših razgovora rekao da je on lično bio protiv donošenja takve odluke, on je i danas protiv toga. Međutim, nažalost, ne preduzimaju se neophodni koraci niti ikakve mere za uklanjanje ove odluke. Kongresmen, g. Vilson predložio je prošle godine izmenu stava i to je bilo prihvaćeno. Smatrali smo ovu malu modifikaciju kao dostignuće, zato sam poslao pismo sa zahvalnošču gospodinu Bilu Klintonu, predsedniku Predstavničkog doma, gospodinu Gingriću, kongresmenu Vilsonu i drugima. Nažalost, ova modifikacija je ostala modifikacijom i nije bilo nikakvog praktičnog rezultata. Očekivali smo da, ako nije moguće potpuno ukinuti dopunu člana 907, možda, će biti preduzet novi korak za donošenje detaljnog rešenja.

Ali umesto toga se pojavila dopuna kongresmena g.Portera. Dopuna Portera umesto pomoći, nanosi udarac Azerbejdžanu, preti teritorijalnom integritetu Azerbejdžana, i ne samo da ne pomaže Azerbejdžanu, nego mu, naprotiv, nanosi veliku štetu.

Kada se pojavila "Dopuna Portera," obratili smo se i Vama, uputili smo ambasadora Azerbejdžana u Vašingtonu, da vodi razgovore sa potrebnim ljudima sa ciljem da se spreči usvajanje "dopuna Portera." Nažalost, u tome nismo uspeli. Znam, dobijamo svakojake informacije. Međutim, današnja informacija svedoči, da je "dopuna Portera" već usvojena u Predstavničkom domu Kongresa. To nas vrlo zabrinjuje. To izaziva veliku zabrinutost i u našoj javnosti. Svakako, ne možemo razumeti donošenje takve dopune u vreme kad imamo prijateljske veze sa Sjedinjenim Američkim Državama. Moguće je, da ja nešto i razumem, ali ljudi ne mogu to da shvate.

Nama je poznato da parlament, Kongres Sjedinjenih Američkih Država, ne zavisi od predsednika ili vlade. Njihov uticaj na to nije velika, Kongres ponekad donosi takve odluke. Međutim, kažem vama iskreno, naše društvo prihvata Sjedinjene Američke Države kao veliku državu. Nije moguče objasniti ljudima da je predsednik protiv, a da odluku donosi neko drugi. Međutim, doneta odluka šteti Azerbejdžanu, azerbejdžansko-američkim odnosima. U Azerbajdžanu postoji takva izreka: pružiti medveđu uslugu. To je otprilike isto - pokušali smo ukinuti ovu dopunu, a za uzvrat situacija se dodatno pogoršala.

Ponavljam još jednom, ako su odluka ili bilo kakve akcije - bez obzira na to ko ih je preuzeo - pravične, teško je zameriti tome. Međutim, nije moguće razumeti, prihvatiti nepravednu odluku. Zato danas izražavam vama, a preko vas i državi SAD nezadovoljstvo Azerbejdžana u vezi s tim pitanjem. Želim reći da nikada nećemo pristati na takvu dopunu. Ovaj dodatak je štetan za Azerbejdžan i donekle dovodi u pitanje teritorijalni integritet Azerbejdžana. Uopšte, to ozbiljno smeta mirnom rešavanju jermensko-azerbejdžanskog sukoba, Nagorno-Karabahskog pitanja.

Ne mogu da shvatim kome služi kongresmen, g. Porter, zašto on to radi. To nije moj posao. Ali se nadam, da je Kongres SAD poštovan organ i da ne može dopustiti takve nepravedne korake. Još jednom ponavljam,da je to postao razlog za zabrinutost ne samo u vladinim krugovima, nego i u javnosti. Molim Vas prenesite ove moje reči svojoj državi, šefu države, poštovanom Predsedniku, gospodinu Bilu Klintonu. Mi ne možemo da se složimo sa takvom dopunom. Kažu mi da će ovu dopunu da usvoji i Senat nakon Predstavničkog doma. Molim vas da sprečiti donošenje takve odluke uz pomoć Senata ili na bilo koji drugi način. Pozvao sam Vas da Vam prenesem ove reči.

Zahvaljujem SAD na pomoći Azerbajdžanu, koja se pruža do danas,bez obzira na amandman člana 907. Međutim, smisao moje politike i naše politike u celini nije samo u ukidanju amandmana člana 907, da biste nam pomagali. Živeli smo do sada bez vaše pomoći, živećemo i u budućnosti. Jermeniji je pružena pomoč deset puta više od nas. Podnosimo to. Međutim, zabrinuti smo zbog nepravednosti. Nisam zadovoljan unapred stvorenim mišljenjem o Azerbejdžanu. To ne možemo prihvatiti. Ipak,mi ćemo to preživeti, čak i ako ne bude pomoći.

U poslednje vreme postignuti prijateljski i dobri ekonomski odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Azerbejdžana potvrđuju da se ne može prema nama ponašati nepravedno i sa predubeđenjem. Nama je poznat vaš lični stav po ovom pitanju. Cenim to što zauzimate objektivni stav i što ste solidarni sa nama. To nas podstiče. Međutim, zabrinjava nas odlaganje rešavanja problema.  

Cenimo važnu ulogu postojećeg državnog uređenja SAD-a u očuvanju demokratije. Naravno, državno uređenje Amerike - to je njeno pitanje. Ne možemo ništa dodati tome. Međutim, ako, kao što ste primetili, ovo državno uređenje stvara probleme u spoljnoj politici, donosi takve nepravedne odluke, svakako, to se ne može smatrati normalnim. Međutim, još jednom želim napomenuti da to nije naše, nego vaše pitanje. Želimo samo da se, bez obzira na državno uređenje, ne dopušta nepravednost u odnosu na Azerbejdžan. Učinili smo puno stvari za uklanjanje sukoba između Jermenije i Azerbejdžana. I više puta smo izražavali svoje želje u vezi sa aktivnom ulogom SAD-a po ovom pitanju. Sve to daje nam za pravo da zahtevamo ukidanje amandmana na član 907 o Azerbejdžanu. Ako se to ne učini, znači da i sada ima nepravde. Ako se to ne učini, onda barem da ne bude gore. Ponavljam još jednom, dopuna gospodina Portera, umesto da olakša situaciju, još više je pogoršava za nas. Ja ne sumnjam, štaviše, ubeđen sam, da ćete i dalje sarađivati sa nama i pokušati rešiti ovaj problem. Želim izraziti nadu, da će ono što ste rekli doprineti neprihvaćanju "dopune Portera" u kasnijim fazama. Poslao sam danas pismo o tome gospodinu Bilu Klintonu, gospodinu Gingriču i gospodinu Albertu Goru. Želim, da ova dopuna ne bude prihvaćen zahvaljujuči našim zajedničkim naporima i saradnji, i da se Azerbejdžanu ne nanese još jedan udarac. Nadam se da ćemo u tome zajedno uspeti. 

 Novine "Bakinskij rabočij", 18. juna1999.