Poštovane dame i gospodo!
Draga braćo i sestre!
Iskreno Vam čestitam veliki praznik, nacionalni praznik azerbejdžanskog naroda, praznik kulture, muzike, 110. godišnjicu rođenja Uzeira Hadžibejova.
Uzeir Hadžibejov je bio jedna od istaknutih ličnosti našeg naroda, izuzetno nadaren, sa osećanjem velike samopožrtvovanosti, veoma obrazovan, patriota, koji se bavio društveno-političkom aktivnošću. On je bio istaknuta ličnost koja je predstavljala Azerbejdžan, deo avangarde svetskih korifeja.
Uzeir Hadžibejov, koji je rođen u jednom od najljepših mesta Azerbejdžana – Agdžabedi, završio je osnovno školovanje u gradu Šuša. Duboko prožet atmosferom svete Šuše, svetom Natavana, umetnošću, mislima muzikologa Mir Mohsun Navvaba, kasnije je diplomirao u Gorijskoj bogosloviji, a naposletku i u konzervatorijumu u St. Peterburgu. Prošao je put velikog i sjajnog stvaralaštva i, dostojno prošavši taj put, zauzeo je istaknuto mesto u istoriji azerbejdžanskog naroda.
Zahvaljujući svom urođenom talentu, Uzeir Hadžibejov se od detinjstva, od mladih godina, trudio da mnogo nauči i – naučio je mnogo. Proučio je istoriju Azerbejdžana, istoriju kulture i muzike našeg naroda, ispoljio je veliku žeđ za muzikom. Pošto je sve to akumulirao, a takođe iskoristio bogato muzičko blago azerbejdžanskog naroda, on je već sa 22. godine napisao i svetu predstavio operu "Lejli I Medžnun", te na taj način postao poznat i, kao veliki kompozitor, počeo svoju delatnost.
Istorija operske umetnosti u Azerbejdžanu počinje sa operom "Lejli i Medžnun." Azerbejdžanski narod ima veliku i bogatu istoriju pozorišta. Osnivač pozorišta je bio Mirza Fatali Ahundov. A osnivač azerbejdžanske operske umetnosti, operskog pozorišta je Uzeir Hadžibejov. Zahvaljujući njegovom stvaralaštvu, na bazi njegovog rada, kao rezultat njegove neiscrpne delatnosti, u Azerbejdžanu je počela da se razvija velika operska umetnost, pozorište opere i baleta, te i danas posedujemo opersku umetnost, pozorište pera i baleta svetskog glasa.
Kasnije je Uzeir Hadžibejov napisao niz prekrasnih, vrednih muzičkih dela i postao je naročito poznat zahvaljujući svojim velikim delima – opereti "Aršin Mal Alan", "O olmasin bu olsun", i posvetio je svoju delatnost daljem razvoju azerbejdžanske muzike i kulture. Uzeir Hadžibejov je prvi veliki korak načinio operom "Lejli i Medžnun." Na osnovu poeme velikog Muhameda Fizulija, a koristeći i druga njegova dela, mugamsku muziku, folklor, narodnu muziku, pesme našeg naroda, on je prvi načinio notni zapis drevne bogate muzike Azerbejdžana, obezbedio njeno izvođenje sa velikim simfonijskim orkestrom, kojim je sam rukovodio kao dirigent.
Istorija Azerbejdžana je vrlo bogata u oblasti kulture, nauke, književnosti i arhitekture. Imamo drevnu književnost – to su Nizami, Hagani, Fizuli, Nasimi, Vagif i drugi genijalni pisci koji su usledili. Posedujemo drevne spomenike arhitekture . Imamo primerke drevne umetnosti. umetnosti. Azerbejdžanski narod je dao veliki doprinos riznici svetske civilizacije.
Najistaknutije mesto zauzeo je Uzeir Hadžibejov koji je stekao svetsku slavu, stvorivši muzička dela, koja su postala poznata u celom svetu. On je sistematizovao, uobličio i predstavio svetu drevnu muziku Azerbejdžana. Sav svoj život, sve do poslednjeg dana, Uzeir Hadžiibejov je posvetio razvoju kulture, muzike Azerbejdžana, obrazovanju, prosvećivanju naroda. On je bio pisac, publicista, naučnik, prosvetitelj, filozof, društveno- politički radnik, aktivno je učestvovao u državnim poslovima.
Uzeir Hadžibejov je bio jedan od aktivnih učesnika društveno-političkih procesa, koji su se zbivali tokom i nakon stvaranja prve demokratske republike u Azerbejdžanu 1918. godine . Kao istaknuta ličnost, on je uticao na razvoj ovih procesa u pravom smeru, i uložio je velike napore za podizanje nacionalnoe svesti i osećanja vlastite vrednosti kod našeg naroda u tom razdoblju, u tom teškom periodu.
On je radio, obavljao delatnost za dobrobit i razvoj prve demokratske republike Azerbejdžana. Ulagao je napore za obezbeđenje teritorijalnog integriteta Azerbejdžana. Njegove preporuke, saveti i uputstva azerbejdžanskom predstavniku koji je polazio u Pariz na Versajsku konferenciju, svom mlađem bratu Džejhunu Hadžibejovu koji se nalazio u sastavu delegacije, očigledan su primer za to. Uzeir Hadžibejov je bio urednik novina prve nezavisne Azerbejdžanske države, i imao je ogromne zasluge u aktivnosti ovog lista, kako svojim člancima, tako i vođstvom.
Uzeir Hadžibejov se i u narednom periodu nalazio u središtu društvenog života Azerbejdžana. On je preduzeo vrlo velike korake i mere, želeći da spase narod od nepismenosti, da podiže kulturni nivo, da razvija kulturu. Sa njegovom delatnošću je u neposrednoj vezi i stvaranje muzičke škole u Azerbejdžanu, i pojava akademskog muzičkog obrazovanja, i široki razvoj umetnosti.
U Azerbejdžanu je pod uticajem škole Uzeira Hadžibejova stvorena plejada kompozitora. Mogu reći da je Uzeir Hadžibejov prvi kompozitor u istoriji Azerbejdžana. Svi sledeći kompozitori Azerbejdžana su bili njegovi učenici, a naredne generacije su dobijale obrazovanje, odrastale, stasavale u muzičke umetnike, i stvarale nova i nova muzička dela pod uticajem njegovih dela, njegovog stvaralaštva.
U delima Uzeira Hadžibejova je od velikog značaja ne samo muzika, nego i društveno-politički i moralni sadržaj. U svim delima kompozitora slavi se sloboda ličnosti, čistota, ljudska iskrenost, uzajamni ljudski odnosi. Tako je u "Lejli i Medžnun"-u. Tako je u "Aršin Mal Alan"-u. Tako je i u "Meshedi Ibad" -u, i najzad, tako je u remek-delu Uzeira Hadžibejova "Koroglu" i u drugim delima. Jedna od glavnih osobina stvaralaštva Uzeira Hadžibejova je u tome, da je stvarao ne samo muziku, nego je i pronalazio, stvarao sve teme svojih dela. Ni teme o čijem značenju i sadržaju je razmišljao i koje je izabrao, ni muzika, stvorena na osnovu tih tema, niti dramska dela, nisu slučajni. I opera "Lejli i Medžnun" nije slučajno stvorena. Humana, čovekoljubiva osećanja, slobodoumnost, uzajamno čista, svetla ljubav u poemi, koju je napisao naš veliki pesnik Muhamed Fizuli na bazi legende "Lejli i Medžnun", toliko su privukli pažnju Uzeira Hadžibejova, toliko su ga zainteresovali, da se upravo stoga za svoje prvo delo obratio stvaralaštvu Muhameda Fizulija, izabrao je ovu temu i stvorio na njenom temelju besmrtno delo. Tokom 87 godina ovo delo se prikazuje na azerbejdžanskoj sceni, i sigurni smo da će živeti vekovima.
U operetama "Aršin Mal Alan", "O olmasin, bu olsun" Uzeir Hadžibejov nije imao za cilj samo da zadovolji gledaoce prekrasnom muzikom, da ih zasmeje likovima svojih dela, da ih razveseli. Njegov cilj se sastojao i u kritici, u razgolićavanju pomoću najmoćnijeg alata – muzike – negativnih crta u životu našeg naroda - zaostalosti, neznanja, nekih tradicija, zbog kojih je naš narod zaostajao. Njegov cilj je bio i da otvori oči našem narodu, da ga stimuliše za napredak, da unapredi kulturu i razvije moral kod našeg naroda. Sve to, naravno, čovek bolje usvaja pomoću muzičkog dela.
Usput želim da izrazim i jednu svoju misao. Svako umetničko delo utiče na čoveka i, naravno, ima pozitivan uticaj na formiranje i razvoj njegovog karaktera, podizanje kulturnog nivoa. Ali uticaj koji se vrši pomoću muzičkog dela, jači je od uticaja drugih dela. Zamislite kako je mnogo doprineo Uzeir Hadžibejov, koji je pomoću svoje opere približio svoje misli, reči Muhameda Fizulija, pomoću muzike operete "Aršin Mal Alan" i "O olmasin, bu olsun" i drugih, pokazavši time izuzetne zasluge za moralni i kulturni razvoj našeg naroda, uzimajući u obzir da je početkom našeg stoleća veći deo stanovništva bio nepismen, nije mogao čitati knjige, a i knjiga, takođe, nije bilo dovoljno, nije bilo filmske umetnosti, televizije i drugih sredstava.
Kao što sam rekao, Uzeir Hadžibejov je u svim svojim delima slavio ljudsku slobodu, slobodu naroda, ustajao je protiv despotizma, nasilja, tiranije. Veliki i nezamenljiv (jedinstven) događaj u istoriji, kulturi , umetničkom životu Azerbejdžana jeste to što je Uzeir Hadžibejov u svom delu iskoristio velikog dastana našeg naroda – "Koroglu-a".
Prenoseći se stolećima s kolena na koleno, dastan "Koroglu" je došao i do nas. Dastan "Koroglu" je uvek pozivao narode na heroizam i hrabrost. Ovaj dastan je budio u ljudima herojska, hrabra, rodoljubiva osjećanja. Dastan "Koroglu" uvek je pozivao ljude na slobodu, na borbu za slobodu i protiv nasilja. Dastan "Koroglu" je voljen, zato što su u njemu sakupljene najvrednije misli za život, budućnost naroda. Opera "Koroglu" Uzeira Hadžibejova je, još jednom ponavljam, veliki revolucionarni događaj u našoj kulturi, jer je to delotvorniji način da se sa dastanom "Koroglu"upozna ne samo naš narod, nego i cela svetska javnost.
Uzeir Hadžibejov je do dan danas poznat kao veliki kompozitor, muzičar i naučnik. Obeležavajući njegov jubileji, uvek smo isticali ove aspeke stvaralaštva Uzeira Hadžibejova.
Sa osećanjem dubokog zadovoljstva želim da istaknem da sam i u prošlosti bio jedan od organizatora svečanih jubileja Uzeira Hadžibejova, i njegov učesnik. Naš narod nikada nije zaboravljao Uzeira Hadžibejova. Njega su oduvek voleli, i za njegovog života, i nakon smrti. Narod ga je uvek čuvao u svom srcu, a naša kultura se razvijala, uvek koristeći njegovo stvaralaštvo. Zato svake godine obeležavamo rođendan Uzeira Hadžibejova.
Sećam se, vrlo svečano smo obeležili 90. godišnjicu rođenja Uzeira Hadžibejova. Godine 1975. organizovali smo 90-godišnji jubilej Uzeira Hadžibejova, svečano smo ga obeležili i u Azerbejdžanu, i, koliko je bilo to moguće, u glavnom gradu Sovjetskog Saveza, i u drugim republikama, u svetu. U Azerbejdžanu, u Bakuu, kuća u kojoj je živeo Uzeir Hadžibejov, postala je prva spomen-kuća radnika kulture. Godine 1975., pre 20 godina, se otvorena je spomen-kuća Uzeira Hajdžibejova. Svi smo vrlo zadovoljni što tokom poslednjih 20 godina ova spomen-kuća služi razvoju, usponu kulture azerbejdžanskog naroda. Od dana osnivanja ovom spomen-kućom upravlja bliski saborac Uzeira Hadžibejova, Ramazan Halilov. Potpisao sam ukaz o njegovom odlikovanju najvišim ordenom Azerbejdžana - ordenom "Slava" za velike zasluge.
Ramazan Halilov je vrlo srećan čovek, ima 95 godina, ali još je uvek aktivan. Sarađivao je sa Uzeirom Hdžjibejovim rame uz rame, za nas on je njegov simbol. Zato ga poštujemo i, na sreću, on živi i danas. Nadam se da ćemo slaviti i njegovu 100. godišnjicu.
Godine 1985.godine uz veliku svečanost obeležen je stogodišnji jubilej Uzeira Hadžibejova i u Azerbejdžanu i u Moskvi, glavnom gradu tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Kada smo slavili njegov jubilej u jednoj od najvećih dvorana u Moskvi, Dvorani kolona, predstavnici svih republika Sovjetskog Saveza su izneli svoja sećanja o Uzeiru Hadžibejovu. Svi smo bili vrlo ponosni kada smo sve to čuli i bili svedoci svega toga.
Danas obeležavamo 110-godišnji jubilej Uzeira Hadžibejova. Ja sam naročito srećan što sam rukovodio i bio organizator 90 -, 100 - i 110-godišnjeg jubileja Uzeira Hadžibejova.
Njegovoj aktivnosti u muzici su bile posvećene reči u radovima naučnika koji proučavaju delo Uzeira Hadžibejova, i posebno u većem delu govora na jubilejnim ceremonijama.Nije slučajno da su na tim jubilejima uvek nastupali muzikolozi, kompozitori i muzičari. Možda po prvi put na jubilarnoj ceremoniji Uzeira Hadžibejova drži reć predsednik Azerbejdžana. Ovo nikako nije slučajno, zato što je Uzeir Hadžibejov veliki kompozitor, muzičar i u isto vreme veliki naučnik, filozof i prosvetitelj. Dela Uzeira Hadžibejova i njegova delatnost su odigrale veliku ulogu u nastanku, formiranju, razvoju osjećanja nacionalnog preporoda, nacionalnog buđenja, nacionalne samosvesti. Azerbejdžanci – naša omladina, građani, još više su zavoleli našu Domovinu, oduševivši se tvorevinama Uzeira Hadžibejova; slušajući njegovu muziku, nalazeći se pod uticajem misli, nastalih od njegovih dela, osetili su koliko je svakome od njih draga rodna Domovina, zemlja, narod.
Uzeir Hadžibejov je bio veliki građanin. Još jednom ističem da je stvaralaštvo Uzeira Hadžibejova u razdoblju 1918-1920. – u teškom razdoblju, razdoblju nastajanja prve nezavisne republike Azerbejdžan – od nemerljivog značaja. Aktivnost Uzeira Hadžibejova je bila izuzetno značajna i nezamenjiva i u narednom periodu.
Kao što se vidi iz istorije, Uzeir Hadžibejov je bio svedok tri oblika vladavine. Period kada se rodio, postao radnik kulture, bio je period Carske Rusije u Azerbejdžanu. Posle toga 1918. godine u Azerbejdžanu je bila stvorena prva demokratska republika. Oko dve godine je trajao period nezavisne Auerbejdžanske Republike. Nakon toga u Azerbejdžanu se uspostavila sovjetska vlast, i ova vlast je trajala do 1991-1992. Tokom svih ovih razdoblja Uzeir Hadžibejov je služio svom narodu, bez obzira na karakter, formu vlasti. Danas imamo razloga da kažemo da je on razmišljao ovako: bez obzira na vlast, ništa ne treba da smeta čoveku koji odano služi svom narodu i pokušava da ga unapredi. Uzeir Hadžibejov je bio takav.
Kada su u prošlosti govorili o životu Uzeira Hadžibejova, govorilo se o njegovim delima, ali ne i o njegovoj društveno-političkoj aktivnosti u tom periodu od početka stoleća do 1920.godine. Ponekad su tajno govorili da je Uzeir Hadžibejov bio član musavatske vlade i t.d., i da nije potrebno to naglašavati. U narednom razdoblju, 1920 – 1948., pa sve do svoje smrti, Uzeir Hadžibejov je živeo u periodu sovjetske vlasti. Ovaj period aktivnosti Uzeira Hadžibejova je isto tako bio vrlo plodan, vrlo produktivan, vrlo vredan, važan za naš narod.
Danas, kada se u našoj republici promenio društveno-politički sistem, opet ne bi trebalo ponavljati stare bolesti, forsirati jedno razdoblje i sakrivati drugo. Od 1885.godine, od rođenja, do 1949.godine, to jest, sve do svoje smrti, on je bio istaknuti sin azerbejdžanskog naroda, služio je azerbejdžanskom narodu i, koristeći svoje sposobnosti, pri bilo kojem sistemu i bilo kojoj vlasti, uvek je vodio svoj narod napred.
Govoreći o aktivnosti Uzeira Hadžibejova do 1920.godine, neophodno je u isto vreme visoko oceniti njegovu dalju delatnost. Uzeir Hadžibejov je odigrao važnu ulogu u procvatu kulture Azerbejdžana i danas možemo sa ponosom reći – da, u XX. veku i nakon 20-tih godina našeg stoleća u našoj republici se razvijala kultura, bila je stvorena bogata kulturna armija, naš narod je postao pismen, povećao se njegov kulturni nivo. Uzeir Hadžibejov je odigrao neprocenjivu ulogu u svemu tome.
1937.godine Uzeir Hadžibejov je predstavio operu "Koroglu". Još jednom ponavljam da je to bio najveći revolucionarni događaj u istoriji našeg naroda i kulture. Kultura Azerbejdžana je dospela do glavnog grada tadašnjeg Sovjetskog Saveza, Moskve, i to delom "Koroglu". Sovjetski Savez je bio velika država. Uzeira Hajdžibejova su dočekali sa velikim poštovanjem i počastima u glavnom gradu Rusije koji ima drevnu istoriju, u dvorani Kremlja. Ako je Uzeir Hadžibejov nekada stekao obrazovanje na konzervatorijumu u St. Peterburgu kao student, već 1937. godine bio je dočekan s velikim poštovanjem u najvećoj dvorani ruskih careva – dvorani Kremlja. Sve to je velika istorija. Ništa od toga ne smemo da zaboravimo.
Tokom Drugog svetskog rata, 1941-1945., za podizanje patriotskog duha našeg naroda Uzeir Hadžibejov je napisao izvrsna dela - marševe, pesme, doprineo je pobedi nad fašizmom, čak je nabavio avion od ličnih sredstava i slao ga na front. To je taj Uzeir Hadžibejov.
Uzeir Hadžibejov je učestvovao u društveno-političkom životu Azerbejdžana i početkom veka, i 1918-1920-ih, pa i 1920 - 1948.godine. Uzeir Hadžibejov bio je tada član parlamenta Azerbejdžana, parlamenta Sovjetskog Saveza - Sovjetski Savez je bio velika država, imao je parlament, a ocenjivati taj ili drugi parlament, to je već drugo pitanje - bio je član ovih parlamenata i smatrao je za veliku počast da nosi ovo ime. To takođe ne smemo da zaboravimo. Uzeir Hadžibejov je naš – svim svojim bićem, svim svojim stvaralaštvom.
Jedna od najvećih zasluga Uzeira Hadžibejova je u stvaranju prve himne Azerbejdžanske Republike. Kasnije je ova himna bila odbijena. Godine 1945. on je napisao novu himnu Sovjetske Socijalističke Republike. Njen autor je takođe Uzeir Hadžibejov. Najzad, nakon sticanja nezavisnosti Azerbejdžana obnovlili smo himnu koju je 1919.godine napisao Uzeir Hadžibejov, i koju smo svi veoma voleli. To sve jeste istorija Azerbejdžana. To su sve etape života i stvaralaštva Uzeira Hadžibejova.
Svaki dan, koji je proživeo Uzeir Hadžibejov, nama je drag. Svako delo, svaki notni zapis Uzeira Hadžibejova su vredni za nas. Društveno-politička aktivnost Uzeira Hadžibejova je vredna za nas od početka do kraja. Jer sve to je služilo preporodu azerbejdžanskog naroda, razvoju kulture, samopoznanju naroda. Ove zasluge ne smemo da zaboravimo. Ove zasluge su nezamenjive. Stoga se stvaralaštvo Uzeira Hadžibejova smatra nacionalnim bogatstvom azerbejdžanskog naroda. Ličnost Uzeira Hadžibejova je ponos azerbejdžanskog naroda, naš nacionalni ponos.
Mladost Uzeira Hadžibejova je prošla u Šuši. Šuša je grad koji je drag, svet svakom azerbejdžancu . Uzeir Hadžibejov je uvek vodio borbu za teritorijalni integritet Azerbejdžana. Čitajući njegove članke, koji su bili napisani 1918-1920. , razmišljaš: koliko su aktuelne te reči i danas! Danas ponovo imamo sličnu situaciju. Agresija Jermenije protiv Azerbejdžana, pokušaj osvajanja naše teritorije i zaštita naše zemlje od strane naših patriota – i tada je bilo sve slično. Uzeir Hadžibejov je radio na ovom području u to vreme, a danas, nažalost, istorija se ponavlja. Svi pokušavamo sačuvati nezavisnost Azerbejdžana, teritorijalni integritet Azerbejdžana, sledeći put koji su započeli takvi ljudi, kao što je Uzeir Hadžibejov.
Zato je i u rodnom zavičaju Uzeira Hadžibejova – celi Azerbejdžan je njegov zavičaj, ali mu je mladost prošla u Šuši – otvorena spomen-kuća. Neki od prisutnih ovde su je, verovatno, posećivali. Ja sam je posetio nekoliko puta. U Šuši je takođe podignut spomenik Uzeiru Hadžibejovu. Tamo je podignut spomenik ne samo Uzeiru Hadžibejovu, nego i našem korifeju Bjul- Bjulu, istaknutoj ličnosti Natavana, a ima i drugih spomenika.
U maju 1992.godine Šuša je bila okupirana od strane Jermenije. Okupatori su uništili mnogo šta, uključujući i spomenike naše kulture. Oni su ne samo uništili spomenike U. Hadžibejova, Bjul-Bjula, Natavana, nego su, ispoljivši svirepost, pucali na njih. Uz velike teškoće smo uspeli da spasimo spomenike, doneli smo ih u Azerbejdžan uz pomoć Gruzije, sada su izloženi u Muzeju umetnosti. Posetioci ovog muzeja mogu videti koliko je pucanjeva iz automatskog oružja bilo na spomeniku Uzeira Hadžibejova. Ovi neprijatelji nekada su pokušavali da pucaju u samog Uzeira Hadžibejova, ali to im nije pošlo za rukom. A sada oni ovim mecima pucaju u spomenik. To su za nas teški događaji koji donose patnju. Ali to je istina, koja pokazuje šta znači divljaštvo. Nema ograničenja za fašizam, svirepost. Ove akcije jermenskih okupatora svedoče upravo o tome.
Ali neka jermenski okupatori ne misle da ti meci mogu da pokolebaju stvaralaštvo Uzrira Hadžibejova, Bjul-Bjula, Natavan, ne! Neka oni ne misle da meci mogu pokolebati moral azerbejdžanskog naroda, ne! Neka oni ne misle da okupacija Šuši može da se traje večno! Ne, to nije moguće!
Obeležavajući danas 110-godišnji jubilej Uzeira Hadžibejova, sigurni smo da će nasleđe Uzeira Hadžibejova živeti, a sva mesta gde je živeo pretvoriće se u mesta hodočašća. Sigurni smo da će azerbejdžanske zemlje biti oslobođene od jermenskih okupatora. Sigurni smo da će biti oslobođena Šuša. Sigurni smo da će biti oslobođen čitav Karabah, sve naše okupirane zemlje, nezavisni Azerbejdžan postaće vlasnik svih svojih teritorija, svojih granica.
Imamo velike razloge za to. Već šesnaest meseci traje režim obustavljanja vatre u ratu između Jermenije i Azerbejdžana. Trudimo se na ovaj način, mirnim putem, da oslobodimo naše zemlje i da obezbedimo naš teritorijalni integritet. O tome svedoče preduzete mere, aktivnost međunarodnih organizacija, naša delatnost u međunarodnim organizacijama i naša politika, dosledno sprovođena.
Velike države sveta takođe ulažu napore za mirno rešenje ovog pitanja, međunarodne organizacije deluju u okviru Minske Grupe. Siguran sam da će oni i dalje jačati svoju aktivnost. Jer ne sme biti nijedne države, koja bi odobravala okupaciju. Nijedna zemlja ne sme podržavati separatizam. Nijedna država ne sme odobravati agresiju. Ako je tako, ako postoji pravednost, ako će međunarodne norme i dalje biti odobrene u svetu, onda je naša stvar pravedna - mi ćemo rešiti ova pitanja na pravedan način.
U isto vreme stvaralaštvo Uzeira Hadžibejova je, kao i uvek, pozivalo narod na patriotizam, te i danas poziva građane Azerbejdžana na patriotizam. Ako danas poštujemo sećanje na Uzeira Hadžibejova, još jednom visoko ocenjujemo njegovo stvaralaštvo, moramo šta više povećavati, razvijati svoja patriotska osećanja, koja su vrhunac ovog stvaralaštva. Moramo sa ovim osjećanjima da se pripremimo za budućnost.
Moramo da budemo gospodari svoje zemlje. Moramo da rešavamo pitanja na miran način. Po svaku cenu. I Šuša, i Karabah, i sve naše okupirane zemlje će biti oslobođene na bilo koji način - zahvaljujući volji azerbejdžanskog naroda, zahvaljujući hrabrosti herojskih sinova Azerbejdžana, biće obezbeđen teritorijalni integritet Azerbejdžana.
Sa ovim željama, sa tim mislima želim vama, čitavom azerbejdžanskom narodu, srećan život, uspeh. Poklanjam se seni velikog Uzeira Hadžibejova. Čitav azerbejdžanski narod danas se poklanja seni Uzeira Hadžibejova. Izražavajući svoje poštovanje u njegov spomen, danas opet pozivam naš narod da se ujedinimo. Pozivam vas sve na hrabrost, junaštvo i rodoljublje u ime očuvanja nasleđa Uzeira Hadžibejova, u ime očuvanja naše kulture, morala. Hvala!