RADOVI / INTERVJU

Intervju predsjednika Republike Azerbejdžan Hajdara Alijeve dopisniku radija BBC 20. maja 1999. godine


Pitanje: Gospodine predsjedniče, molim Vas da primite moje čestitke. Čestitanje je dvojako. S jedne strane ste uspješno savladali novi ispiti sudbine. A s druge strane Vas čeka u Turskoj Međunarodna nagrada mira Mustafe Kemala Ataturka. Kada ćete biti spremni da primite tu nagradu?

Odgovor: Hvala. Zahvaljujem za čestike.

Putujem danas u Tursku. U skladu s turskim programom, prema zakonu koji su oni usvojili Međunarodna nagrada mira Mustafe Kemala Ataturka dodjeljuje se 19. maja, pošto je 19. maj dan pohoda Mustafe Kemala Ataturka iz Samsuna, dan početka borbe. To je praznik. Ali ja nisam stigao na taj dan. Izgleda da će odrediti neki drugi određeni dan i tada će mi biti uručena nagrada. Glavno je da je nagrada zaslužena, a koji dan ćeš je dobiti nije toliko važno.

Pitanje: Gospodine predsjedniče, u Americi ste imali sastanak s Robertom Kočerjanom, a poslije tog susreta predsjednik Armenije je rekao našem dopisniku u Washingtonu da su u osnovi ti susreti bili uspješni jer on poslije tog sastanka bolje razumije Predsjednika Hajdara Alijeva. Kakav ste Vi zaključak izvukli iz tog susreta?

Odgovor: I  ja potvrđujem važnost i uspješnost tog susreta. I ja zastupam slično mišljenje.

1994. ja se nisam samo jednom sreo s Robertom Kočarjanom, a nakon što je on izabran za predsjednika Armenije imao sam dva susreta s njim u Moskvi. Ipak je sastanak u Washingtonu bio efektivniji i, očigledno, pošto je on još bolje mene upoznao i ja sam bolje upoznao njega. To znači da ja imam mogućnost saznanja i to ulijeva nadu da se u pregovorima do određenog stepena možemo pomjeriti naprijed.

Pitanje: Gospodine predsjedniče, poslije Vašeg odlaska iz Bakua u Azerbejdžanu se u određenoj mjeri osjeća vakuum vlasti. To jest, bez obzira na to što se Vi nalazite izvan granica zemlje, i naravno, ja sam uvjeren, razmatrate sve probleme i pitanja - ali naši slušaoci i mnogi ljudi, stručnjaci u Bakuu osjećaju i zato govore ako bi Predsjednik u skladu s Ustavom prebacio određeni dio svojih ovlasti na nekoga da bi to pomoglo poboljšanju političke situacije u Azerbejdžanu, njegovom uspješnom razvoju.

Odgovor: Vaše riječi - hoću da kažem da ne znam da li su to Vaše riječi ili riječi Vaših slušalaca - su pogrešne. U Azerbejdžanu nema apsolutno nikakvog vakuuma vlasti. Vlast je apsolutno tu.

U Sjedinjene Američke Države sam krenuo u vezi sa službenim stvarima. Više od hefte sam se bavio tim stvarima. Poslije toga za vrijeme hirurške operacije samo jedan dan nisam imao veze s Bakuom, s Azerbejdžanom. A bio sam u stalnoj telefonskoj vezi s onima koji rade svoj posao. Konsultirali su se sa mnom oko potrebnih stvari i ja sam im davao neophodna uputstva.  

Mogu spomenuti i to da od 1993. godine, od vremena mog rukovođenja Azerbejdžanom,da nikada nisam bio dugo odsutan iz zemlje. Istovremeno je to postalo iskušenje za mene i za našu zemlju takođe. Znači, ja mogu biti izvan zemlje, pa i dulje vrijeme. Naša vlast je u potpunosti formirana. Svako se bavi svojim poslom, radi svoj posao i ja mogu reći da ovaj mjesec u Azerbejdžanu nije bilo slabih tačaka ni u jednoj oblasti.

Ja sam svakodnevno na telefonskoj vezi s predsjednikom parlamenta, s presjednikom vlade, šefom predsjednikovog aparata, s mnogim ministrima, s izvršnom vlasti grada Bakua. Oni mi podnose izvještaje i svaki put mi govore da posao dobro ide.  I prema njihovim izvještajima i takođe iz informacija koje dobijam iz drugih izvora smatram da je to upravo naše najveće dostignuće. To jest, u Azerbejdžanu je uspostavljena stabilnost, jaka društveno-politička stabilnost i nju ne treba rušiti, mijenjati. Moja bolest nije bila samo bolest za mene, istovremeno je to bio period određenog iskušenja i za našu općedržavnu stvar. I to iskušenje smo časno savladali.

Dopisnik: Sjajno. Gospodine Predsjedniče, hvala Vam.

Hajdar Alijev: Hvala. I ja Vama zahvaljujem.

Novine "Bakinskij rabočij", 25. maja 1999.godine