BIOGRAFIJA

Hajdar Alirza oglu Alijev – općenacionalni lider azerbejdžanskog naroda 

Hajdar Alirza oglu Alijev je rođen 10. maja 1923. godine u azerbejdžanskom gradu Nahčivanu. Nakon završetka Nahčivanske srednje pedagoške tehničke škole počeo se obrazovati na Arhitektonskom fakultetu Azerbejdžanskog instituta za industriju (sada Azerbejdžanska državna naftna akademija).  Rat koji je počeo nije mu dozvolio da završi obrazovanje.

Od 1941. godine Hajdar Alijev je radio kao direktor odjela u Narodnom komesarijatu unutrašnjih poslova Nahčivanske Autonomne Sovjetske Socijalističke Republike i u Sovjetu narodnih komesara Nahčivanske Autonomne Sovjetske Socijalističke Republike,  a 1944. godine je upućen da radi u organima državne sigurnosti, od 1964. je vršio funkciju zamjenika predsjednika,  a od 1967. godine predsjednika Komiteta državne sigurnosti pri Sovjetu ministara Azerbejdžanske Sovjetske Socijalistiške Republike; dodijeljen mu je čin general-majora. Tih godina je dobio specijalno više obrazovanje u Lenjingradu (danas Sankt-Peterburg), a 1957. godine je diplomirao na Fakultetu za historiju  Azerbejdžanskog Državnog univerziteta.

Nakon što je izabran za prvog sekretara Centralnog komiteta Komunističke partije Azerbejdžana na plenarnoj sjednici Centralnog komiteta Komunističke partije Azerbejdžana, Hajdar Alijev je postao vođa Republike. Decembra 1982. godine Hajdar Alijev je izabran za člana Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza,  postavljen je na mjesto prvog zamjenika predsjednika Sovjeta ministara SSSR-a te postao jednim od vođa SSSR-a. Tokom dvadeset godina Hajdar Alijev je bio poslanik Vrhovnog sovjeta SSSR-a i pet godina je obavljao funkciju zamjenika predsjednika Vrhovnog sovjeta SSSR-a. 

Oktobra 1987. godine Hajdar Alijev je u znak protesta protiv politike koju je provodio Politbiro Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza te  generalni sekretar Mihail Gorbačov lično dao ostavku na dužnosti koje je obnašao. 

U vezi s krvavom tragedijom iza koje je stajala sovjetska vojska 20. januara 1999. godine u Bakuu Hajdar Alijev je sljedećag dana  dao izjavu u predstavništvu Azerbejdžana u Moskvi  u kojoj je zahtijevao kažnjavanje organizatora i izvršilaca zločina izvršenog protiv azerbejdžanskog naroda. U znak protesta protiv dvolične politike rukovodstva SSSR-a u vezi s nastalom zaoštrenom konfliktnom situacijom u Nagornom Karabahu jula 1991. godine on je istupio iz redova Komunističke partije Sovjetskog Saveza. 

Vrativši se u julu 1990. godine u Azerbejdžan, Hajdar Alijev je ispočetka živio u Bakuu a zatim u Nahčivanu;  te iste godine je izabran za poslanika Vrhovnog sovjeta Azerbejdžana. 1991.-1993. obnašao je funkciju predsjednika Glavnog medžlisa Nahčivanske Autonomne Republike, zamjenika predsjednika Vrhovnog sovjeta Azerbejdžanske Republike. Na osnivačkom kongresu stranke „Eni Azerbejdžan“  održanom 1992.  godine u gradu Nahčivanu Hajdar Alijev biva izabran za predsjednika stranke. 

Kada se u maju-junu 1993. godine kao rezultat krajnjeg zaoštravanja državne krize u zemlji  pojavila opasnost od građanskog rata i gubitka nezavisnosti, azerbejdžanski narod je zahtijevao da se Hajdar Alijev dovede na vlast.        

Tadašnje vođe Azerbejdžana su bili oficijelno prisiljeni da pozovu Hajdara Alijeva u Baku. 15. juna 1993. godine Hajdar Alijev je izabran za predsjednika Vrhovnog sovjeta Azerbejdžana, a 24. jula ukazom Narodne skupštine dodijeljene su mu ovlasti predsjednika Repulike Azerbejdžan. Kao rezultat narodnog glasanja 3. oktobra 1993. godine Hajdar Alijev je izabran za predsjednika Republike Azerbejdžan. 11. oktobra 1998. godine, dobivši 76,1% glasova na izborima na koje se odazvao veliki dio naroda, on je ponovo izabran za predsjednika Republike Azerbejdžan.  Hajdar Alijev, davši saglasnost za isticanje njegove kandidature na predsjedničkim izborima 15. oktobra 2003. godine, odustao je od učešća na izborima zbog problema sa zdravljem. Hajdaru Alijevu je dodijeljen niz međunarodnih nagrada, zvanja počasnog doktora univerziteta raznih država i druga visoka počasna zvanja. Četiri puta je bio odlikovan ordenom Lenjina, ordenom Crvene zvijezde i mnogim medaljama, dvaput je dobio zvanje Heroja socijalističkog rada, bio je nagrađen ordenima i medaljama mnogim stranih država. 

Historijska sudbina Azerbejdžana, koja se odnosi na period zadnjih više od trideset godina, neraskidivim vezama je vezana za ime Hajdara Alijeva. Preporod naroda tokom tih godina u svim sferama njegovog društveno-historijskog, ekonomskog i kulturnog života je povezan s njegovim imenom. 

Tokom vremena svog rukovođenja Hajdar Alijev je pomogao rodnom kraju – Azerbejdžanu, čijem napretku je stalno težio, zemlji bogatoj kulturom, velikom historijskom prošlošću kojom se je uvijek ponosio te budućim generacijama za koje se brinuo kao i birga o tome kako kao država savladati teške i surove kušnje vremena. 

Kao istaknuti politički i državni djelatnik, nepokolebljivi vođa naroda, on je još za života postao živa legenda. Zato je fenomen Hajdara Alijeva uvijek privlačio pažnju, a burna politička djelatnost tog općenacionalnog lidera Azerbejdžanaca svijeta koja je izazivala oduševljenje bila je u centru pažnje kako u medijima Republike tako i u svjetskim medijima.  

Juna 1993. godine, kada se azerbejdžanski narod uvjerio da ja nacionalna državnost ugrožena, kada su nastupili najteži dani, on je uporno zahtijevao smjenu postojeće vlasti i od tog vremena je ponovo povjerio svoju sudbinu Hajdaru Alijevu. Vidjevši patnje svoga naroda, Hajdar Alijev je prihvatio njegov uporni poziv i vratio se visokoj politici u Azerbejdžanu. Narod je prihvatio povratak Hajdara Alijeva s nadom i radošću i taj je dan ušao u historiju nezavisnog Azerbejdžana kao Dan nacionalnog spasa.