Poštovani deputati, poštovani predsjedniče!

Izražavam zahvalnost članovima Narodne skupštine (Mili Medžlisa), Vrhovnom Sovjetu Azerbejdžana za veliko povjerenje koje ste mi ukazali i uvjeravam vas da ću se, koristeći sve mogućnosti, potruditi da nosim ovo teško breme i časno izvršim taj zadatak. Želim da istaknem da sam s punom odgovornošću svjestan današnjeg teškog, komplikovanog i napetog položaja Republike Azerbejdžan. Otpočinjući s radom, potpuno sam svjestan svoje odgovornosti i, rukovodeći se time, učiniću sve što je u mojoj moći. Nemam namjeru da držim veliki govor. Ali dužan sam da kažem nekoliko riječi. Kao predsjednik Vrhovnog Sovjeta smatram da je zaštita, učvršćivanje, razvoj historijskih tekovina azerbejdžanskog naroda - državna nezavisnost Republike Azerbejdžan, jedan od mojih osnovnih zadataka. Državna nezavisnost Republike Azerbejdžan treba da bude utemeljena na tradicijama prve Azerbejdžanske Demokratske Republike stvorene 1918. godine kao i na zahtjevima savremenih procesa koji se odvijaju u svijetu. Ja ću neprekidno raditi u tom pravcu i niko neće imati razloga da sumnja u to da će ostatak mog života biti posvećen samo i jedino razvoju Republike Azerbejdžan kao nezavisne države. Povodom toga želim da kažem da smatram kako Republika Azerbejdžan neće poslije toga nikada, ma šta se desilo, izgubiti svoju nezavisnost, neće ponovo ući u sastav bilo koje države niti će biti u vlasti druge države. Priča se o ponovnom stvaranju bivšeg Sovjetskog Saveza, o mogućnosti priključenja i Republike Azerbejdžan tom savezu. Sve to je utopija. Ja odbacujem takve ideje i pozivam sve građane Azerbejdžana da urade isto to.

Pred Republikom su vrlo teški i složeni zadaci. Da bi se obezbijedili nezavisnost i suverenitet, Azerbejdžanskoj Republici moraju biti vraćene teritorije okupirane od strane Jermenije. Mora da bude obezbijeđena teritorijalna cjelovitost Republike Azerbejdžan, prekinut rat, zaključen mir. Građani Azerbejdžana moraju da žive u uslovima mira i blagostanja i da grade svoju državu onako kako oni to žele. Zato je ovo pitanje jedno od najvažnijih. Ova pitanja moraju i dalje biti u centru pažnje Vrhovnog Sovjeta. Potpuno vas uvjeravam u to.

Juče objavljeni dokument koji je bio potpisan prema inicijativi Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Turske predstavlja prvi korak na putu našeg postupnog izlaska iz ratnog stanja. Po svemu sudeći, u ovoj oblasti se moraju preduzeti još efikasnije mjere kako bi Republika Azerbejdžan postala gospodarom čitave svoje teritorije, a naš narod izašao iz rata.

Na taj način najvažniji naš zadatak je nezavisnost Republike Azerbejdžan. U suverenom Azerbejdžanu treba razvijati demokratiju. Potrebno je na sve moguće načine podsticati pluralizam. Ne smije se dozvoljavati kršenje Ustava Republike Azerbejdžan, kršenje zakona. Državno uređenje i formiranje društva mora se bazirati samo na demokratskim principima. U politici i privredi moraju dominirati principi slobode, nezavisnosti, zaštite građanskih prava, principi slobodne ekonomije. To jest, naša republika mora da nastavi koračati putem kojim je krenula prije godinu dana. To je ispravan, pravi put, i naša Republika mora samouvjereno da nastavi koračati tim putem. Uvjeravam vas da ću uvek biti odan tom putu.

Događaji od četvrtog juna u gradu Gjandža jedan su od osnovnih razloga današnjeg teškog stanja naše Republike. Ti događaji su bili užasni, prolila se krv, počinjen je zločin. Sve to mora da bude istraženo i svi ljudi, koji su prekršili zakon, učestvovali u zločinu s bilo čije strane, moraju odgovarati pred zakonom. Time se bavi deputatska istražna komisija. A mi smo dužni da što brže razriješimo ovu tešku situaciju. Juče sam razgovarao s predsjednikom Abulfazom Elčibejem, razgovarao sam i s ljudima koji su me pratili, a vodio sam i pojedinačne razgovore. Nadam se da će sva naša nastojanja pomoći da sredimo postojeću komplikovanu situaciju i da zaustavimo otpor. Ali ja sam govorio i ponovo ističem: ni pod kakvim okolnostima neću biti pristalica upotrebe oružja. Otpor mora da bude savladan samo na miran način, sporazumno, putem uzajamnog razumijevanja, pregovorima. Siguran sam da ćemo, zahvaljujući mudrosti našeg naroda, uzajamnim nastojanjima uglednih ljudi, azerbejdžanske inteligencije, azerbejdžanskog rukovodstva i našom aktivnošću to nesumnjivo i ostvariti.

Izgradivši demokratsku nezavisnu republiku u Azerbejdžanu i boreći se za civilizovano društvo, moramo koristiti općeljudske tekovine. Moramo se pobrinuti da Azerbejdžan koji je poslije mnogo godina i stoljeća napokon stekao svoju nezavisnost pokaže čitavom svijetu svoje istorijske uspjehe, nacionalne tradicije. Mislim da u tom pogledu azerbejdžanski narod ima veoma veliki kako istorijski tako i savremeni potencijal. Ako sve ovo budemo koristili efikasno, onda će i Azerbejdžan postati nezavisna, demokratska država, a naše društvo će postati demokratsko društvo, izgrađeno na bazi demokratskih, pravnih, općeljudskih tekovina. A da bi se to ostvarilo, i naša nauka, i naša kultura, i naše istorijske tradicije, i naša religija, islam – svi oni zajedno će stvoriti jednu veliku osnovu. Naš zadatak se sastoji u tome da sve to efikasno iskoristimo.

Napetost u Azerbejdžanu nije povezana samo s problemom Karabaha, to jest s razlogom  agresije Jermenije na Azerbejdžan. Danas su se desili stvari u Gjandži. Nažalost, jedan od razloga napetosti je i određeno pogoršanje odnosa među narodima i etničkim grupama koji su mnogo godina živjeli skupa u Azerbejdžanu. Azerbejdžan je tokom decenija i stoljeća bio Domovina za sve ljudi koji su živjeli ovde -  mora ostati njihovom Domovina i poslije. Svi građani koji žive u Azerbejdžanu moraju imati jednaka prava, nezavisno od nacionalnosti, vjere, političke pripadnosti. Ukoliko budemo u stanju da se rukovodimo ovim shvatanjima i sprovedemo ih u život, obezbijedićemo potpuno ujedinjenje svih naroda, svih nacija koji naseljavaju Republiku Azerbejdžanu. To je jedan od naših glavnih zadataka. Nadam se da ćemo to i postići.

Na planu spoljne politike mnogo toga je učinjeno tokom prošle godine. Ali ima puno još toga da se uradi. Mislim da Republika Azerbejdžan kao demokratska država mora da uspostavi ravnopravne odnose sa svim državama. Moramo da gradimo normalne odnose, bez obzira na to kakva je unutrašnja struktura neke države, u kojem pravcu je usmerena njena unutrašnja politika. Prije svega treba da uspostavimo neophodne kulturne, privredne, državne veze s našim najbližim susjedima. S ove tačke gledišta stanovništvo Republike, svakako, podržava odnose s Turskom. Moraju se poboljšavati i razvijati odnosi sa susjednom Islamskom Republikom Iran. Rusija je velika država, naš sjeverni susjed. Nesumnjivo, odnosi među Rusijom i Azerbejdžanom treba da budu poslije toga bolji, raznovrsniji, plodotvorniji, moraju da se temelje na principima nezavisnosti. Sa svim državama koje su bile u sastavu bivšeg Sovjetskog Saveza, a danas su postale nezavisne - s Ukrajinom, Bjelorusijom, Gruzijom, državama Srednje Azije, Kazahstanom, Baltičkim državama, Moldavijom moramo da uspostavimo prisnije uzajamne odnose. To nam je neophodno zato što su tokom godina, stoljeća naši privredni odnosi, kulturne veze, ljudski kontakti sa ovim državama bili vrlo bliski. Ne smijemo prekidati te veze nego ih moramo i dalje razvijati. Ne sumnjam da će upravo takva politika pomoći Azerbejdžanskoj Republici da se formira i razvija kao nezavisna država.

Republika Azerbejdžan je već izašla na svjetsku scenu. Radujemo se pozitivnom odnosu Sjedinjenih Američkih Država prema Azerbejdžanu u posljednje vrijeme, smatram da se naše veze moraju još više produbljivati i jačati. Moramo da učvršćujemo naše odnose i s evropskim zemljama, naročito s Velikom Britanijom, Francuskom, Njemačkom. Naše veze sa svim muslimanskim zemljama, arapskim zemljama i zemljama turskog govornog područja moraju se razvijati još brže. Jednom riječju, želim samo da izrazim svoj stav u oblasti spoljne politike. Kao predsjednik Vrhovnog Sovjeta radiću u tom smjeru, brinuću se za uspješnost djelovanja našeg predsjednika, Vrhovnog Sovjeta i Vlade.

Međutim, danas je najvažnije da se riješimo događaja iz Gjandže i u vezi s tim nastale zategnutosti. Ovdje, na zasjedanju Mili Medžlisa (Narodne skupštine), sa ove govornice obraćam se svim građanima Azerbejdžana, našoj braći, sestrama, djeci i izjavljujem da je naša Republika u vrlo teškom položaju. Još jednom ponavljam da je najvažniji zadatak koji danas stoji pred nama - povratak naših okupiranih teritorija, obezbjeđenje teritorijalnog integriteta, suvereniteta Azerbejdžana. Zbog toga moramo sve unutrašnje nesuglasice, prepirke gurnuti u stranu. Obraćam se azerbejdžanskom narodu, stanovnicima Gjandžija, obraćam se deputatu Suretu Husejnovu i njegovoj braći po oružju i apelujem na njih da se urazume i uspostave ljudske odnose. Danas je našoj Republici prije svega potrebno upravo to, i oni treba da znaju, čitav narod treba da zna da sada moramo biti svi zajedno. U ovom tragičnom razdoblju Azerbejdžana nalazimo se pred velikom opasnošću. Sada se sve snage moraju ujediniti, sve političke strukture, sve političke i društvene organizacije, svi ljudi - svi moraju da se ujedine. Svi moraju da zaborave uvrede. Moramo se svi ujediniti i izvući Azerbejdžan iz teškog stanja u kome se nalazi. Nadam se da će stanovnici Gjandžija i ljudi koji naseljavaju susjedna područja čuti moj apel i da će ga podržati. Suret Husejnov će čuti moj glas, mudro će djelovati i mi ćemo u potpunosti okončati krizu. Pozivam sve da djeluju u tom pravcu i da se ujedinimo. Zamolio bih vas da zaboravite sitne uvrede, sitne spletke. Za to će još biti vremena. Međusobni problemi će se rješavati kasnije. Sada nije vrijeme za to.

U vezi s tim želim da se dotaknuti još jednog pitanja. U nekim krugovima se o meni priča da ću se u slučaju da ponovo dođem na vlast nekome svetiti. Da ću se loše odnositi prema onima koji su svojevremeno bili protiv mene ili su se prema meni loše odnosili. S punom odgovornošću izjavljujem vama i azerbejdžanskom narodu da po svojoj prirodi uopće nisam osvetoljubiv. To je izmišljotina nekih pojedinaca i vidi se da oni time žele ne samo da mene ocrne, nego i da stvore razdor među nama. Obećavam da nikada neću koristiti osvetu. Ako se neko nekada pogrešno ponašao prema meni, nešto uradio, vjerujte mi, davno sam mu to oprostio. Nikada nisam imao takva osjećanja i nikada to ne bih učinio. I to ne zbog toga što ste mi danas ukazali takvo povjerenje i što sam zauzeo takav položaj. Ne. Kao običan građanin nikada nisam ni s kim imao niti ću ubuduće imati neprijateljske odnose. Ipak u okvirima svojih dužnosti svako je neosporno dužan da poštuje disciplinu, da se potčinjava zakonu, moramo osigurati vladavinu zakona, i na tom putu ja neću iznevjeriti svoje principe.

Mislim da ćemo zajedno s Vrhovnim Sovjetom, Predsednikom Azerbejdžana Abulfazom Elčibejem svi mi zajedno naći izlaz iz ove situacije. S tim u vezi pozivam vas sve na jedinstvo.

Hvala!