Mislim da bismo trebali, možda, susresti se i prije - zbog toga što je kavkaski okrug međusobno povezan, i zbog toga što Vi zapovijedate ruskim snagama, koje su stacionirane u Gruziji i Armeniji.

Međutim,  na neki način svi uvjeti nisu to dopuštali.  Za rješavanje pitanja koja utječu na interese naše zemlje, u suradnji s Republikom Gruzijom, s kojom imamo dobar odnos, susretao sam se s Eduardom Ševardnadze i drugim čelnicima ove republike.

 Oni su dolazili ovdje, rješavala su se mnoga pitanja koja se odnose na gospodarsku suradnju, osobito u odnosu na pružanje pomoći Gruziji u opskrbi energijom. S Armenijom smo nažalost u ratu. A Vaša vojska, vojska Ruske Federacije stacionirane su i na području Gruzije i na području Armenije.

No ne možemo a da ne kontaktiramo. Istina je da smo kontakt preko telefona imali, naši predstavnici su se sastali s Vama. Ali smatram da moramo i da je potrebno puno više biti u kontaktu, kako bi izbjegli bilo kakve nesuglasice u našem odnosu. Jer, kad smo u kontaktu i kad se održavaju sastanci, onda se lakše rješavaju pitanja,  a kada nema kontakta, neki mali problem preraste u veliki problem, iako možda i nije toliko važno.

Naša zemlja nema problema s Gruzijom. Mi imamo sa ovom državom povijesno prijateljske i dobrosusjedske odnose.  Zabrinuti smo za situaciju u Gruziji u cjelosti, jer ne možemo biti ravnodušni na ono što se događa u susjednoj državi. Ali posebno smo zabrinuti za  azerbajdžanski narod koji živi u Gruziji. A po našim procjenama tamo ih je puno - oko 600.000 ljudi. A u nekim područjima - Marneulsko, Bolnisko, Dmanisko, Gardabansko - oni žive kompaktno. Primali smo upozorenja: ponekad o činjenicama nasilja nad azerbajdžancima, nepravdi, itd. Naši predstavnici odlazili su tamo po tom pitanju. Naime Gruziju je posjetila i državna tajnica Lala Šovket Hadžijeva, koja je posjetila Marneulski i Dmaniski okrug i održala sastanak s gruzijskim vodstvom. Predstavnici nekih od susjednih okruga Azerbajdžana i Gruzije odlazili su u susjednu republiku kako bi pružili humanitarnu ili materijalnu pomoć za stanovnike Marneulskog i Dmaniskog okruga.

Ali to još uvijek, nažalost, ne daje svoje rezultate. Imao sam telefonski razgovor s Eduardom Ševardnadze, on je rekao da se s njihove strane poduzimaju sve mjere za uspostavljenje reda i stvaranje odgovarajućih uvjeta za stanovnike tih područja azerbajdžanske nacionalnosti.

Ovom prigodom, obraćam Vam se sa zamolbom  jer Vaši su vojnici u Gruziji, u tom slučaju i na tom području, kako biste na to pitanje skrenuli pozornost. Te osobe azerbajdžanske nacionalnosti  također su i državljani Gruzije, oni tamo žive stoljećima, to je njihova domovina, zavičaj, i potrebno je osigurati njihovu sigurnost, normalan život i rad. Ja sam govorio Eduardu Ševardnadze da smo vrlo zabrinuti za neke od problema. I ako ne zaustavimo neke negativne pojave koje se odvijaju tamo, one mogu dovesti do ozbiljnijih komplikacija. A što se događa nakon toga kada se situacija pogoršava, mi smo dobro upućeni na primjeru tzv Karabahskog sukoba, koji je sada prešao u otvoreno neprijateljstvo između

Armenije i Azerbajdžana. Zato je moja prva zamolba da uzmete to u obzir. Zamolio bih Vas da obratite pozornost na to.

Više puta sam rekao, u ime Republike Azerbajdžan, i danas na susretu s Vama, kažem - mi smo za mirno rješavanje ovog problema. Mi želimo da taj rat završi, on je počeo prije gotovo 6 godina, i proteklih godina uvjerljivo smo pokazali cijelom svijetu da je taj rat donio patnju i azerbajdžanskom i armenskom narodu.

Taj rat neće donijeti rezultate koje očekuju ekstremne snage u Armeniji. Tako sam govorio i opet ću ponoviti uzimajući u obzir političko iskustvo, da je potrebno riješiti ovaj problem mirno. Mi nismo okupirali niti jedan metar u Armeniji, ali armenske oružane snage okupirale su gotovo 20 posto azerbajdžanskih teritorija, uključujući i područje izvan bivšeg Gornjeg Karabaha, Vi kao vojni čovjek i sami to dobro znate.  

Ako pretpostavimo da se ovaj rat vodi, kao što to pokušava predstaviti armenska strana, da bi štitile interese armenske manjine u Gornjem Karabahu, onda kako da razumijemo da je iz Gornjeg Karabaha  protjerano pedeset tisuća azerbajdžanaca, a izvan Gornjeg Karabaha armenskim snagama okupirano je sedam naših okruga - Lačinski, Keljbadžarski, Agdamski, Fizulinski, Džebrailski, Zangilanski, Gubadlinski, i njihovi stanovnici su u teškoj situaciji , mnogi od njih žive u šatorima. Možete otići, pogledati naša područja gdje se oni nalaze. A materijalna bogatstva, koja su se desetljećima, stotinama godina skupljala u tim područjima, opljačkana su i uništena. To je  - vandalizam od strane armenskih oružanih snaga.

I, naravno, mislim da to svijet neće oprostiti nikome, nikada. Svijet ne oprašta agresiju i agresora.

Zato sam rekao, i opet ću reći, korišteći ovu priliku da Vam osobno govorim o tome, iako Vam izjava azerbajdžanskog vodstva potvrđuje da podržavamo mirno rješavanje ovog pitanja, ali pod uvjetom da armenske oružane snage, bez ikakvih uvjeta napuste teritorij Azerbajdžana, posebice ona područja koja su izvan regije bivšeg Gornjeg Karabaha. Takvi prijedlozi se predlažu, te će se predlagati.

Međutim, agresori, koristeći se privremenom, ponavljam - privremenom vojnom prednošću, smatraju da zauvijek mogu ostati tako. Bio sam prisiljen 24. prosinca na susretu čelnika ZND  u  Ašgabatu  dati izjavu. Vi ste upoznati s njom. Ona se temelji na činjenici da je Azerbajdžan 24. rujna postao član ZND, potpisao Ugovor o kolektivnoj sigurnosti, o punopravnom članstvu  ZND. No, i Armenija se nalazi u sustavu ZND.

Zato sam dao izjavu u Ašgabatu o tome da ne možemo govoriti o kolektivnoj sigurnosti ZND zemalja, o sigurnosti ove Zajednice od mogućeg napada vanjskih sila, ako nije predviđena unutarnja sigurnost. Zato sam rekao tamo, rekao sam i u intervjuu s pojedinim čelnicima ZND, da ne možemo tolerirati takvu situaciju, i mislim da bi ova izjava trebala dati dobre rezultate.

Kažem Vam sa razlogom jer smo potpisivanje Ugovora o kolektivnoj sigurnosti počeli od načela suradnje oružanih snaga svih država Zajednice uključujući Azerbajdžan, Rusiju i druge države.

Možete li zamisliti ruske postrojbe u Gruziji i Armeniji. Stoga bih Vas zamolio da iskoristite svoje mogućnosti,  svoj autoritet za to da bi neki krugovi u Armeniji odustali od takve ludosti. Ponavljam, mi smo za mirno rješenje problema, mi smo za mir, za okončanje rata, za prestanak sukoba.

Posljednjih dana nastavljaju se žestoke borbe. Mi nismo krivi za to, jer agresori već mjesec i pol planiraju daljnji napad na teritorij Azerbajdžana, oduzimanje naših novih područja. Možda im je prije to uspjevalo, ali sada neće uspjeti jer ih čeka dovoljno snažan otpor, i naše oružane snage u zadnje vrijeme daju dosta snažan otpor armenskim oružanim snagama.

Vi vjerojatno znate da to donosi velike gubitke – kako žive snage tako i tehnologije. Ali zašto? Nama to nije potrebno. Mi nećemo napadati, mi branimo svoj teritorij, oni su napali našu zemlju.

Dakle, ja iskreno želim izraziti nezadovoljstvo činjenicom da naši prijatelji iz zemalja Zajednice, posebno iz Rusije, nisu pokazali odgovarajući princip po tim pitanjima. U izjavi u Ašgabatu, izdvojio sam da je nakon 24. rujna kada se Azerbajdžan pridružio ZND i potpisao Ugovor o kolektivnoj sigurnosti, osvojeno četiri okruga Azerbajdžana. Imamo razloga izraziti nezadovoljstvo s ovom situacijom, činjenicom da su naši saveznici u ZND, u određenoj mjeri na to ravnodušni. No, u isto vrijeme ja Vam se obraćam sa zamolbom da koristite svoje mogućnosti, svoje ovlasti, svoj položaj koji imate u Armeniji, u cilju da se sve zaustavi i da se promijeni situacija. Ja Vas potpuno uvjeravam, i možete reći kome mislite da je potrebno da smo mi za prestanak neprijateljstva, za rješavanje tog pitanja na miran način.

Suprotno tome, sva ostala pitanja su vrlo lako rješiva. Glavno pitanje je – kao što sam rekao - prestanak sukoba, kako bi se osigurao državni suverenitet i teritorijalni integritet u Azerbajdžanu. U tom smislu, ja se još jednom obraćam k Vama. Ponavljam, ne želim govoriti o tome da vaši vojnici pomažu Armeniji, iako takvih razgovora ima puno. Nemam razloga za službene izjave, ali Vi se nalazite na području Armenije, na tom području postoje ruske vojne baze, koje imaju službeni status vojnih baza. Armenija je u ratu s nama, ne mi s njom, a oni zauzimaju naš ​​teritoriji. Dakle, imam pravo - na temelju međunarodnih pravnih normi, na temelju pravnih pravila – obratiti se k Vama sa zamolbom da upotrijebite sav svoj utjecaj i poduzmite odgovarajuće mjere.

Nadam se da ćete poduzeti ove mjere. Što se tiče činjenice da se tereti potrebni za život ruskih postrojbi koje se nalaze u Kavkaskoj regiji prevoze preko teritorija Azerbajdžana osigurali smo ih i dalje ćemo ih osigurati, jer sa Ruskom Federacijom imamo prijateljske odnose, koji će se i dalje nastaviti.

Ja poduzimam sve mjere kako bi se osiguralo da ti odnosi budu jači. Međutim, imamo puno signala da gorivo koje ide vojnim postrojbama u Gruziju ili Armeniju preko Azerbajdžana, zapravo dolazi na raspolaganje armenskim oružanim snagama i koristi se protiv nas. U ovom slučaju kažem signalima kao o porukama. 

I sve se to raspravlja, i, iskreno rečeno, iz različitih segmenata populacije Azerbajdžana,

čak nas i terete: zašto propuštamo te terete preko teritorija Azerbajdžana, dok sve to u određenoj mjeri pomaže armenskim oružanim snagama? Govorim Vam o tome da bi još jednom skrenuo pozornost na ova pitanja.

Novine \"Bakinski Radnik\", 11. siječnja 1994. godine