Govor predsednika Azerbejdžanske Republike Hejdara Alijeva na Lisabonskom samitu OEBS-a - 2. decembra 1996.godine.

Poštovani gospodine predsedniče!

Dame i gospodo!

Iskreno pozdravljam šefova država i vlada, sve učesnike našeg samita. Nadam se da će ovaj sastanak postati važan korak u jačanju bezbednosti i saradnje u Evropi.

Prošlo je više od dvadeset godina od dana potpisivanja Završnog akta u Helsinkiju, koji je odredio visoke standarde pravnih i humanitarnih principa u odnosima između naroda i zemalja Evropskog kontinenta.

Tokom tog perioda svet je doživeo duboke promene, pojavile su se nove nezavisne države, ideje slobode i demokratije su postale vodeće kao na celom evropskom kontinentu, tako i daleko izvan njega. Aktivnost OEBS-a odigrala je važnu ulogu u obezbeđenju međunarodne bezbednosti, državnog suvereniteta, očuvanju teritorijalnog integriteta i nepovredivosti granica, mirnog rešavanja sukoba, zaštiti prava i osnovnih ljudskih sloboda.

Kao što je pokazalo vreme, OEBS je aktivna, produktivna organizacija. Visoko cenimo put, koji je prošla naša organizacija, njen veliki doprinos procesima, koji se odvijaju u svetu.

Azerbejdžanski narod, koji je obnovio svoju nezavisnost, izabrao je put izgradnje demokratske pravne države , formiranja tržišne privrede, stalno oseća efektivnu pomoć od strane OEBs-a.

Pojačavamo državnu nezavisnost, provodimo velike političke i privredne reforme, bez obzira na objektivne teškoće prelaznog perioda, rezultate rata, u koji smo silom uvučeni.

Azerbejdžan je obnovio takvi principi demokratije, kao što su pluralizam, višepartijski sistem, sloboda reči i veroispovesti. Putem svenarodnog referenduma usvojen je prvi demokratski Ustav Azerbejdžana, izabran je novi Parlament Republike, osnovan na višepartijskom sistemu.

Uspešno se pretvara u život liberalizacija privrede, velika privatizacija državne imovine, reforma u poljoprivrednom sektoru, uključujući davanje zemljišta u privatnu svojinu sa pravom kupo-prodaje bez postavljanja bilo kakvih ograničenja.

Pružaju se velike mogućnosti za ulaganje strane investicije u privredu Azerbejdžana.

Potpisani su mnogomilijardni ugovori sa najvećim naftnim kompanijama sveta za zajedničku proizvodnju energetskih resursa u azerbejdzanskom sektoru Kaspijskog mora.

Sigurni smo da put uključenja Azerbejdžana svetskoj zajednici nezavisnih demokratskih država, kako u političkom, tako i u ekonomskom smislu, odgovara životnim interesima azerbejdzanskog naroda, i nadamo se daljoj podršci OEBS-a , drugih međunarodnih organizacija i institucija u ovom našem strateškom pravcu.

Dame i gospodo!

Regionalni sukobi, širenje militarnog nacionalizma i separatizma, međunarodni terorizam predstavlja stvarnu pretnju za mir, napredak i razvoj u našoj regiji.

Mnogi narodi, uključujući i narodi, koji žive u bivšim sovjetskim republikama, na Kavkazu, bili su uvučeni u krvave ratove. Ovi ratovi se završavaju masovnim gubicima ljudi, etničkim čišćenjem, milijon ljudi se pretvaraju u izbeglice, vrši se okupacija teritorija nezavisnih država. Dakle, OEBS mora još mnogo šta da učini kako bi osigurala potpunu bezbednost na evropskom kontinentu.

Kao što znate, Republika Jermenija je preduzela agresiju protiv naše republike sa ciljem oteti Nagorni Karabah, koji je uvek bio azerbejdžanska zemlja. Kao rezultat ove agresije dvadeset posto azerbejdzanske teritorije bilo je okupirano od strane oružanih snaga Jermenske Republike . Više od 20.000 naših građana je ubijeno, više od stotinu hiljada je ranjeno ili su postali invalidi, a šest hiljada ljudi bilo je zarobljeno. Više od milion Azerbejdžanaca, što je oko petnaest posto stanovništva naše zemlje , postali su izbeglice. Prošlo je već četiri godine otkad oni su prinuđeni provesti zimu u šatorima u nepodnošljivim uslovima. U okupiranim teritorijama uništeno je , spaljeno, opljačkano oko 700 gradova i sela, kao i hiljadu bolnica, škola, domova, istorijskih i kulturnih spomenika azerbejdžanskog naroda.

Četiri rezolucije, usvojene od strane Saveta bezbednosti OUN-a, i šest predsedničkih izjava zahtevaju hitnog, potpunog i bezuslovnog povlačenja jermenskih oružanih snaga sa svih okupiranih teritorija Azerbejdžana, povratka izbeglica i raseljenih osoba u svoje domove. Ovi dokumenti potvrđuju suverenitet i teritorijalni integritet naše republike, pripadnost Nagornog Karabaha teritoriji Azerbejdžanske Republike. Međutim, Republike Jermenija ne želi da prihvaća sve te zahteve.

Minska Grupa OEBS-a, osnovana 1992. godine, pokazala je dosta napora za mirno rešavanje jermensko-azerbejdžanskog sukoba. Zahvaljujući njenoj delatnosti i aktivnom učešću Ruske Federacije u maju 1994.godine bio je potpisan sporazum o prekidu vatre.

Dugotrajni prekid vatre je veliko dostignuće, koje pokazuje našu želju za primirje. Prekid vatre je dozvolio regulisati proces stabilnog toka pregovora, postao je dobar temelj izloženih napora, i azerbejdzanska strana će se pridržavati takvog režima do potpisivanja sporazuma o miru.

S ciljem što bržeg prekida vatre i uspostavljanja višenacionalnih snaga OEBS-a za čuvanje mira, bili smo pristalice odlukama, koji su bili usvojeni 1994.godine u Budimpešti na Samitu OBSE-a.

Nakon Samita u Budimpeštu proces pregovora u okviru Minske Grupe je postao intenzivniji. Stvorili smo i kanal direktnih bilateralnihh pregovora sa predstavnicima Jermenije na nivou predsednika, oslobodili smo zarobljenike i taoce sa obe strane.

Važni korak prema završetku sukoba je zajednička izjava predsednika Jermenije i Azerbejdžanske Republike u aprilu ove godine u Luksemburgu . Ova izjava je, u stvari, prvi dokumenat između Jermenije i Azerbejdžana, koji pokazuje želju strana da završe oružani sukob na temelju međunarodnih principa i normi.

Tokom mojih ličnih susreta sa šefovima ostalih država-članica OEBS-a, vodili smo široke diskusije u potrazi za optimalnim i obostrano koristnim načinima da se zaustavi jermensko- azerbejdžanski sukob.

Poštovani šefovi država i vlada, uoči Lisabonskog samita poslao sam Vama pismo, u kojem sam predložio način uz pomoć kojeg se može zaustaviti taj sukob na temelju strogog pridržavanja principa OEBS-a, Statuta OUN-a i univerzalnih međunarodnih pravnih normi. U tom predlogu su predviđeni interesi svih strana.

Ovaj kompromisni način regulisanja konflikta se sastoji od sledećih delova: osiguranje teritorijalnog integriteta Azerbejdžanske Republike, garantija bezbednosti čitavog stanovništva Nagornog Karabaha, koji je sastavni deo Azerbejdžanske Republike. Ovaj način je podržan od strane svih međunarodnih posrednika, i odgovara principima, koje je predložio sadašnji predsednik OEBS-a tokom svog boravka u region sukoba 1996.godine.

Ali, nažalost, Republika Jermenija nastavlja da odbija donošenje bilo kakvog rešenja na temelju Statuta OUN-a, načela OEBS-a i međunarodnog prava.

Ona odbija da prizna teritorijalni integritet Azerbejdžanske Republike, pokušava legitimirati rezultate agresije, dobiti status nezavisnosti Nagornog Karabaha Azerbejdžanske Republike i priključiti ga Jermeniji.

Od početka jermensko-azerbejdžanskog sukoba u vezi sa Nagornom Karabahom u svetu su se dogodili veliki događaji. U post- sovetskom prostoru nastale su nove nezavisne države, među njima i Republika Azerbejdžan. Suverenitet naših država, nepovredivost granica i teritorijalni integritet je potvrdila cela Svetska Zajednica.

Narušavanje bilo kojeg oblika tih principa sprečava uspostavljanju mira i stabilnosti, povečeva otpornost, oduzima ljudima nadu u mirnu i prosperitetnu budućnost.

Ilegalni zahtevi Nagornog Karabaha ne odgovaraju općeprihvaćenim normama međunarodnog prava. Mi nikada nećemo se složiti s tim zahtevima, ne možemo dopustiti stvaranja na teritoriji Azerbejdžana druge jermenske države.

Napokon, jermenska strana mora razumeti , da je sukob ,koji je ona počela i koji traje osam godina, doneo je veliku tragediju i patnje ne samo azerbejdžanskom narodu, nego i otežio položaj čak i jermenskom narodu.

Uveren sam da rešenje sukoba na temelju Statuta OUN-a, principa OEBS-a i normi međunarodnog prava pružit će mogućnost za sklapanje dugog, čvrstog mira između Jermenije i Azerbejdžana, za uspostavljanje dobrih odnosa između naroda Jermenije i Azerbejdžana, za stvaranje najodgovarajućih uslova za celo stanovništvo Nagornog Karabaha. Rešavanje sukoba će pružiti uspešnu privrednu saradnju u Zakavkazju, će omogućiti uspješno sprovođenje socijalno-ekonomskih problema u našoj republici, i će pomoći dobijanju potpune koristi od plodova demokratije i slobode.

Ne želimo rat, želimo mira. Obraćajući se predsedniku Jermenije, gospodinu Levonu Ter-Petrosjanu, čitavom jermenskom narodu, pozivam ih na mir i saradnju.

Obraćajući se šefovima država i vlada, koji učestvuju na Lisabonskom samitu OEBS-a, molim ih da urade sve što je moguće da se zaustavi jermensko- azerbejdžanski sukob, jedan od najdužih i najrazornijih regionalnih sukoba u Evropi.

To je naš sveti dug da preduzmemo sve mere u ime mira na našem kontinentu, radi blagostanja i stabilnosti našeg naroda.

Hvala Vam na pažnji.