Hodžalinska tragedija - zločin protiv čovečnosti

Politika genocida i agresije, koja je učinjena protiv azerbejdžanskog naroda od strane jermenskih nacionalista, ima dvestogodišnju istoriju. Ciljevi ove politike su proterivanje Azerbejdžanaca iz njihovog zavičaja i stvaranje \"Velike Jermenije\" izmišljene od strane jermenskih istoričara i ideologa. Radi ostvarenja  svoje prezira vredne  i opasne politike oni su  koristili  različite metode i načine, falsifikovanje istorijskih  podataka, političke provokacije, militantni  nacionalizam odobren na državnom nivou, separatizam  i agresiju prema susednim narodima. Sa tim ciljem,  u Jermeniji i nekim stranim zemljama, su stvorene \"nacionalno-kulturne\", verske, političke, pa čak i terorističke organizacije i mobilisane mogućnosti jermenske diaspore i lobija. 

Podelom  azerbejdžanskih zemalja na dva dela  u  ratovima  koji su se vodili u prvoj četvrtini XIX veka između Rusije i Irana,  počeo je proces masovne migracije Jermena  iz Irana i Turske na teritoriju Karabaha, čime se potpuno promenila demografska situacija u Karabahu.  1905. godine jermenski nacionalisti su počinili krvoproliće prema  Azerbejdžanacima na njihovoj iskonsoj  zemlji i uništili   stotine sela.  1918. godine  uz pomoć  Bakinske komune, čije  političko i vojno rukovodstvo se  sastojalo  uglavnom od Jermena, sačinjen je prezira vredan plan, koji je imao za cilj čišćenje Bakinske gubernije od Azerbejdžanaca.  Rezultat tog plana  je bilo  nekoliko desetaka hiljada ubijenih mirnih stanovnika, porušena naselja,  spomenici kulture, džamije i škole. Jermeni su se žestoko obračunali  sa  mirnim azerbejdžanskim stanovništvom u Gjandži, Šamahi, Gubi, Lankaranu, Karabahu, Muganu  i u drugim naseljima  Azerbejdžana. 

Politiku genocida i deportacije  Azerbejdžanaca su nastavili i na rafiniran  i podmukl način  i  u periodu sovjetske vlasti koja je proglasila parolu o ravnopravnosti nacija  i naroda.  Tokom ovog perioda, u odnosu na Azerbejdžan je doneto mnogo pogrešnih i nepravednih  odluka.  20-tih godina je   Zangezur, koji je pripadao Azerbejdžanu, bez  ikakvog razloga  predan Jermeniji, i na taj način je drevna zemlja Azerbejdžana, Nahčivan , izdvojen  od ostalog dela naše Domovine. U Nagornom Karabahu    je ustanovljena  jermenska  autonomija.Na osnovu   voluntarističke  odluke, koju je donelo rukovodstvo SSSR-a, od  1948. do 1953. godine,  Jermeni  su deportovali iz   njihovih zavičaja  stotine hiljada  Azerbejdžanaca i, faktički,  osnovali  na teritoriji Jermenije  monoetničku republiku.

Nagorno-Karabahski sukob, koji je  bez razloga počeo 1988.godine, izayvao je na   azerbejdžanskim teritorijama  jermensku reakciju kao i teške  muke nevinog   azerbejdžanskog stanovništva, koje je postalo njena žrtva. Nažalost, rukovodstvo bivšeg SSSR-a i civilizovani  svet su sve to  ravnodušno primili.  Podstaknuti time i koristeći  ovu situaciju, Jermeni su dosledno  nastavili politiku genocida i počinili, u istoriji nevidjene, zločine protiv  Azerbejdžanaca.  Oružane snage Jermenije su okupirale 20 odsto teritorije Azerbejdžana, uključujući  i 7 regiona uokrug  Nagorno Karabaha - Kelbadžar, Lačin, Agdam, Fizuli, Džebrail, Gubadli i Zangilan. Više od milion Azerbejdžanaca je žestoko proterano iz  svojih iskonskih zemalja, desetine hiljada ljudi je ubijeno, zarobljeno, načinjeno invalidima. Sa zemljom su  sravnjeni i postali žrtve  neviđenog jermenskog vandalizma, stotine domova,  hiljade  kulturnih, obrazovnih i zdravstvenih ustanova, spomenika kulture i istorije, džamija i  grobalja.

Tragedija počinjena  u prvim godinama sukoba  od strane jermenskih naoružanih agresora u selima Nagornog  Karabaha - Kjarkidžahan, Mešali, Guščular, Garadagli, Agdaban i drugim selima, gde su  živeli Azerbejdžanci, i najzad, genocid u selu Hodžali, su zločini koji će zauvek ostati kao  crna mrlja na savesti \"stradalih  i mnogo napaćenih Jermena.\" 

Hodžalinska tragedija je jedan od najužasnijih zločina dvadesetog veka, koji je učinjen protiv azerbejdžanskog naroda od strane  Jermena, autora  šovinističke politike stvaranja \"Velike Jermenije\" i monoetničke države. Krajem dvadesetog veka, jermenski osvajači su nastavili sa zauzimanjem azerbejdžanskih zemalja zbog  nekažnjavanja i odsustva razumevanja, osude i  sprečavanja njihovog  zločina od strane svetske javnosti i međunarodnih organizacija, počinivši tako gnusne  zločine protiv čovečnosti i zverstva,  započete još 1905. godine. 

U noći 26. februara  1992.godine, koja  je upisana u istoriju  Azerbejdžana  krvavim slovima, jermenske oružane snage  su srušili do temelja  grad Hankendi uz pomoć tehnike i vojnika 366. motorizovanog puka, u čiji su sastav ulazili pretežno Jermeni, ,smeštenog u tom gradu  još za vreme  SSSR-a. 

Hodžali  je uništen intenzivnom paljbom iz topova i druge vojne opreme. Na teritoriji grada su zatim izbili  požari a onda su iz  nekoliko pravaca u grad upale pešadijske snage koje su se žestoko obračunale sa još živim stanovnicima. 

Tog dana, za kratko vreme  jermenske oružane grupe su okrutno, zverski ubile 613 mirnih stanovnika a njih  421 je pretrpelo  teške  povrede.

Mirni  stanovnici, koji su  uspeli da pobegnu iz okruženja, ubijani su sa posebnom  svirepošću u šumama u kojimae su jermenski  vojsnici postavili zasede. Pobesneli krvnici su skidali  skalpove ljudima, odrezivali razne delove tela, probadali oči odojčadi, rasecali trbuhe  trudnim ženama,  zakopavali u zemlju žive ljude ili ih spaljivali ,  a neke od leševa su minirali. 

Tokom ovog perioda 1275 ljudi je nestalo bez traga i bilo zarobljeno a grad od 10 hiljada  stanovnika je uništen i zgrade su porušene  i spaljene. Još uvek nije pronađeno 150 ljudi, među kojima je 68 žena i 26 dece.  Rezultat  tragedije je i više od hiljadu ljudi koji su postali invalidi pretrpevši rane različite težine. Ubijeno je 106 žena, 83 dece, 70 staraca. 487 ljudi  je osakaćeno, među njima 76  tinejdžera. 

Rezultat  tog vojno-političkog zločina je  potpuno uništenje 6 porodica, 25 dece je izgubilo oba roditelja, 130 dece izgubilo jednog roditelja a 56 ljudi je  spaljeno . 

U proglasu  Predsednika Azerbejdžanske Republike, gospodina Ilhama Alijeva azerbejdžanskom narodu  povodom godišnjice hodžalinskog  genocida , se navodi da “bez bilo kakve  vojne potrebe, stotine  mirnih stanovnika je poginulo zbog čudovišne svireposti, a njihovi  leševi su podvrgnuti  zlostavljanju. Ubijena su deca, žene, stari ljudi, cele porodice.  Tako se krajem dvadesetog veka  dogodio jedan od najstrašnijih zločina ne samo protiv azerbejdžanskog naroda, nego i protiv celog čovečanstva. Hodžalinska tragedija zauzima posebno mesto među zločinima protiv čovečnosti po svojoj težini, svireposti i varvarstvu.\" 

Teško je zamisliti da su takva varvarstva, koja nemaju analogije u istoriji, počinjena  krajem dvadesetog veka  pred celim svetom! 

Ovaj akt masovnog i svirepog krvoprolića, kao i politika terora protiv državne nezavisnosti i teritorijalnog integriteta Azerbejdžana su strašni zločini ne samo protiv Azerbejdžanaca, nego  i protiv celog čovečanstva. Počinivši ovaj genocid, jermenski nacionalisti su planirali da zastraše azerbejdžanski narod, da slome njegovu volju prema borbi i da ga uništi, jer nije želeo da prepusti svoju zemlju osvajačima. 

Napadom na grad Hodžali rukovodili su komandant 2. bataljona 366. puka  Sejran Oganjan, komandant 3. bataljona Evgenij Nabokih i načelnik štaba 1. bataljona Valerij Čitčan. U vojnoj operaciji je učestvovalo više od 90 tenkova, oklopnih borbenih vozila i druga vojna oprema. U genocidu nad mirnim stanovništvom su uzimali aktivno učešće vojnici puka  Slavik Arutunjan, Andrej Išhanjan, Sergej Beglarjan, Movses Akopjan, Gregorij Kisebekjan, Vačik Mirzojan, Vačagan Ajrijan, Aleksandr Ajrapetjan i ostali članovi jermenskih oružanih snaga - Karo Petrosjan, Sejran Tumasjan, Valerik Grigorjan  i drugi.  Utvrđeno je da su šef odeljenja  unutrašnjih poslova grada Hankendi Armo Abramjan, šef odeljenja unutrašnjih poslova Askeranskog regiona Mavril Gukasjan, njegov zamenik  Šagen Barsegjan, predsednik jermenskog nacionalnog fronta u Nagornom Karabahu Vitalij Balasanjan, šef gradskog zatvora u Hankendi Seržik Kočarjan i drugi  žestoko obračunali sa mirnim stanovništvom grada Hodžali. 

S. Oganjan, koji je za vreme genocida u gradu Hodžali bio major, sada je general i ministar odbrane Republike Jermenije. Drugi učesnici ovog zločina isto se nalaze na različitim dužnostima u  marionetskom režimu koji je ustrojila Jermenija kao i u njenim državnim organima. 

U rezoluciji 96 Generalne skupštine OUN-a od 11. decembra 1946.godine, navodi se da  genocid svojim  nepriznavanjem prava na život grupe ljudi, vređa  ljudsko dostojanstvo, oduzima pravo korišćenja materijalnih i duhovnih vrednosti. Takve  akcije  su  potpuno protivne duhu, ciljevima i zadacima OUN-a.  U “Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida\", koja je doneta Rezolucijom 260  Generalne  skupštine OUN-a  9. decembra  1948. godine i stupila  na snagu 1961.godine, utvrđena je pravna osnova  genocida.  

Državama se, koje su podržale ovu  Konvenciju, stavljeno je u dužnost da preduzimaju mere za sprečavanje genocida i kažnjavanje  njegovih inicijatora, potvrđujući da je genocid zločin, sankcionisannormama  međunarodnog  prava, bez obzira da li počinjen u doba mira  ili rata. Karakter i razmere čudovišnog zločina počinjenog u gradu Hodžali ispunjavaju sve preduslove za postojanje ya zločina genocida, predvidjene Konvencijom. Isplanirani akt  masovnog i nemilosrdnognapada  je učinjen  sa ciljem da se u celini uništi ayerbejdžanska etnička grupa koja živi na ovoj teritoriji. 

Time se ne završava ignorisanje, od strane Jermenije, međunarodnih pravnih normi koje odredjuju pravila ponašanja tokom rata. Prema međunarodnom  humanitarnom pravu, rat mora da se vodi samo među oružanim snagama strana u oružanom sukobu. Građansko stanovništvo ne mora učestvovati  u borbi i mora se  poštovati. Prema odredbi člana 3. “Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica u vreme rata\", zabranjeno je nasilje protiv života i tela, sve vrste ubistava, sakaćenja, okrutnog postupanja i mučenja, povrede ličnog dostojanstva, osobito uvredljivi i ponižavajući postupci. Član 33. Konvencije navodi da nijedna osoba ne može biti kažnjena za delo koje nije lično  učinila.

Zabranjene su i kolektivne kazne, kao i sve mere zastrašivanja ili terorizma. Prema članu 34. Konvencije zabranjeno je   takođe uzimanje  mirnog stanovništva za taoce . Međutim, Jermeni su otvoreno pokazali  prezir prema ovom principu, uzevši kao  taoce  samo u gradu Hodžali više od hiljadu ljudi. 

Ignorišući ove pravne norme, jermenske oružane snage su koristile okrutne metode za uništavanje mirnog stanovništva grada Hodžali . Gorenavedeno ispunjava uslove za izvršenja  zločina genocida, navedene u Konvenciji od 9 decembra 1948.godine \"O sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida \". 

Osobe koje su učinile neviđene u istoriji zločine protiv mirnog  azerbejdžanskog stanovništva tokom napada na Hodžali  i grubo prekršile  odredbe Ženevske konvencije, članove 2, 3, 5, 9 i 17 \"Opšte deklaracije o ljudskim pravima\", zahteve Konvencije \"O zaštiti dece i žena u vanrednim situacijama  i tokom oružanih  sukoba”i Konvencije \" O sprečavanju  i kažnjavanju zločina genocida\", još uvek nisu kažnjeni. Nekažnjavanje nastavlja da stvara temelj za nove zločine. 

Jermenija se ne stidi zbog učinjenih zločina, nego suprotno, besavesno opravdava genocid  učinjen protiv Azerbejdžanaca, a oni koji su ga učinili, smatraju se nacionalnim herojima.  U Jermeniji se otvoreno provodi anti-azerbejdžanska  politika, na državnom nivou se stvaraju  ideološke osnove za oduzimanje novih azerbejdžanskih zemalja. Falsifikovana  jermenska istorija je  uzdignuta u rang državne politike kako bi se stvorila osnova za vaspitanje jermenske omladine u duhu šovinizma. 

Izgleda čudno, ali parlamenti nekih zemalja, ne primećujući takav počinjeni  genocid kao što je Hodžalinska  tragedija, aktivno diskutuju na temu legende o \"jermenskom genocidu\", ignorišući istorijske istine i čak  donose tim povodom  nepravedne odluke. Upravo je to i jedan od razloga odsustva pokušaja mirnog  rešavanja jermensko-azerbejdžanskog, Nagorno-Karabahskog sukoba. 

Iz godine u godinu su događaji iz 1915.godine, kada  se navodno desio  genocid nad Jermenima, koriste za propagandu  jermenskih istoričara  i političara koji pokušavaju da navedu svetsku javnost da zaboravi masovno istrebljenje azerbejdžanskog naroda koje se sprovodi od  početka veka. 

Azerbejdžanske  zemlje su još uvek okupirane. Nevini ljudi su žestoko ubijani radi pohlepnih  ciljeva jermenskih  krvnika. Dužnost svakog  Azerbejdžanca je obezbediti  priznanje Hodžalinske tragedije  od strane međunarodne javnosti kao akt  genocida i zločina protiv čovečnosti. Takav zločin se ne sme ponoviti.

Kao što je rekao povodom ovog  događaja opštenacionalni lider azerbejdžanskog naroda  Hejdar Alijev: \"Hodžalinska tragedija je jedna od najvećih ljudskih tragedija dvadesetog veka. Istina o Hodžalinskom genocidu  mora biti u potpunosti dovedena do svetske javnosti   da  se tragedija slična Hodžalinskom genocidu, koja nema analogije po svojoj žestokosti , nigde više ne bi ponovila.  Mora se sprovesti ozbiljna i ciljana aktivnost  kako bi se osiguralo da svi ljudi  privrženi  idealima humanizma mogu slobodno da izraze svoj nedvosmisleni i kategorički  stav u odnosu na ovu tragediju. \" 

Tek po  povratku na vlast Hejdara Alijeva, opštenacionalnog lidera azerbejdžanskog naroda  u junu 1993.godine, a na insistiranje naroda, postalo je moguće dati političko-pravnu ocenu mnogim našim nacionalnim tragedijama, uključujući i Hodžalinski genocid. Na inicijativu opštenacionalnog lidera, Milli Medžlis je  24. februara 1994.godine  doneo Resoluciju \"O danu Hodžalinskog  genocida\".  Ovim dokumentom su detaljno određeni  razlozi i krivci za ovu tragediju.

Bez sumnje, isključiva uloga u širenju  istine o gradu Hodžali i skretanju pažnje svetske javnosti, kao i u formiranju  objektivne ocene o ovom genocidu, pripada Fondaciji Hejdara Alijeva  na čelu sa  gospođom Mehriban Alijevom. Fondacija Hejdara Alijeva  već nekoliko godina zaredom provodi u 70 zemalja širom sveta akcije posvećene Hodžalinskoj tragediji. Fondacija organizuje konferencije, večeri sećanja, objavljuje knjige, brošure, proizvodi DVD-diskove i snima filmove.

Iz godine u godinu se širi međunarodna kampanja \"Pravda o Hodžali\" koju je inicirala   potpredsednik Fondacije Hejdara Alijeva, predsednik azerbejdžanske omladinske  organizacije  Rusije, gospođa Lejla Alijeva. U okviru ove kampanje se organizuju stotine akcija u celom svetu. Gotovo  u svim zemljama-članicama Evropske Unije, kao i u Savezu nezavisnih država, Aziji, Južnoj i Severnoj Americi se održavaju konferencije i seminari.  Zahvaljujući  ovoj kampanji,  tragediju u gradu Hodžali je priznao niz međunarodnih foruma. 

Na inicijativu Fondacije i Omladinskog Foruma  deputati parlamenta  31 države  su priznali Hodžalinsku tragediju  kao zločin protiv čovečnosti. Na vodećim svetskim  univerzitetima u 20 zemalja održane su planirane fleš-mob masovne akcije  mladih ljudi. Uz  to,  počela je i  nova etapa kampanje – širenje  peticija i obraćanja sa  zahtevom za  priznanje ove tragedije kao akta  genocida i zločina protiv čovečnosti upućenim šefovima  država i vlada,  Minskoj Grupi OEBS-a, PACE, Sekretarijatu OUN-a, parlamentima  sveta i međunarodnim organizacijama.

Međunarodna kampanija za informisanje i agitaciju \"Pravda o Hodžali\", čiji je cilj da se predstavi svetskoj  javnosti  istina o Hodžalinskoj tragediji i da svetska javnost da   političko-pravnu i moralnu ocenu ove tragedije , uspešno se danas sprovodi od strane hiljade volontera širom sveta.

Azerbejdžanska država realizuje usmerenu i doslednu aktivnost u širenju po svetu informacija o zločinima učinjenim protiv  Azerbejdžanaca od strane jermenskih nacional-šovinista, uključujući i istinu o Hodžalinskoj tragediji  kao o genocidu.

Svetska javnost, sa svoje strane, već  dobro razume šta je istina. Prvi dokument koji je usvojila neka od međunarodnih organizacija je posebna Rezolucija o Hodžalinskom genocidu  Organizacije “Islamska konferencija” koja je priznala ovu  tragediju kao \"zločin protiv čovečnosti\". U Rezoluciji  koju je usvojila 51 država, Hodžalinska tragedija se ocenjuje kao \"masovni genocid mirnog stanovništva učinjen od strane jermenskih oružanih snaga\" i \"zločin protiv čovečnosti\".

Za razliku od jermenskih nacionalista, Azerbejdžan ne namerava da dobije po ovom pitanju bilo kakve političke, financijske, teritorijalne i druge dividende. Naš cilj  je da ispravimo  istorijsku  nepravedu, da razotkrimo zločince i da ih predamo  sudu međunarodne zajednice. I zato pretnja svetu od strane  etničkog separatizma jermenskih nacional- šovinista, isto kao i njihova  ideologija mržnje i terora protiv drugih naroda mora biti razotkrivena. To je naša građanska i ljudska dužnost  pred uspomenom na one  koji su herojski poginuli u gradu Hodžali.