Politika genocida i agresije, koja je učinjena protiv azerbejdžanskog naroda od strane jermenskih nacionalista, ima dvestogodišnju istoriju. Ciljevi ove politike su proterivanje Azerbejdžanaca iz njihovog zavičaja i stvaranje \"Velike Jermenije\" izmišljene od strane jermenskih istoričara i ideologa. Radi ostvarenja svoje prezira vredne i opasne politike oni su koristili različite metode i načine, falsifikovanje istorijskih podataka, političke provokacije, militantni nacionalizam odobren na državnom nivou, separatizam i agresiju prema susednim narodima. Sa tim ciljem, u Jermeniji i nekim stranim zemljama, su stvorene \"nacionalno-kulturne\", verske, političke, pa čak i terorističke organizacije i mobilisane mogućnosti jermenske diaspore i lobija.
Podelom azerbejdžanskih zemalja na dva dela u ratovima koji su se vodili u prvoj četvrtini XIX veka između Rusije i Irana, počeo je proces masovne migracije Jermena iz Irana i Turske na teritoriju Karabaha, čime se potpuno promenila demografska situacija u Karabahu. 1905. godine jermenski nacionalisti su počinili krvoproliće prema Azerbejdžanacima na njihovoj iskonsoj zemlji i uništili stotine sela. 1918. godine uz pomoć Bakinske komune, čije političko i vojno rukovodstvo se sastojalo uglavnom od Jermena, sačinjen je prezira vredan plan, koji je imao za cilj čišćenje Bakinske gubernije od Azerbejdžanaca. Rezultat tog plana je bilo nekoliko desetaka hiljada ubijenih mirnih stanovnika, porušena naselja, spomenici kulture, džamije i škole. Jermeni su se žestoko obračunali sa mirnim azerbejdžanskim stanovništvom u Gjandži, Šamahi, Gubi, Lankaranu, Karabahu, Muganu i u drugim naseljima Azerbejdžana.
Politiku genocida i deportacije Azerbejdžanaca su nastavili i na rafiniran i podmukl način i u periodu sovjetske vlasti koja je proglasila parolu o ravnopravnosti nacija i naroda. Tokom ovog perioda, u odnosu na Azerbejdžan je doneto mnogo pogrešnih i nepravednih odluka. 20-tih godina je Zangezur, koji je pripadao Azerbejdžanu, bez ikakvog razloga predan Jermeniji, i na taj način je drevna zemlja Azerbejdžana, Nahčivan , izdvojen od ostalog dela naše Domovine. U Nagornom Karabahu je ustanovljena jermenska autonomija.Na osnovu voluntarističke odluke, koju je donelo rukovodstvo SSSR-a, od 1948. do 1953. godine, Jermeni su deportovali iz njihovih zavičaja stotine hiljada Azerbejdžanaca i, faktički, osnovali na teritoriji Jermenije monoetničku republiku.
Nagorno-Karabahski sukob, koji je bez razloga počeo 1988.godine, izayvao je na azerbejdžanskim teritorijama jermensku reakciju kao i teške muke nevinog azerbejdžanskog stanovništva, koje je postalo njena žrtva. Nažalost, rukovodstvo bivšeg SSSR-a i civilizovani svet su sve to ravnodušno primili. Podstaknuti time i koristeći ovu situaciju, Jermeni su dosledno nastavili politiku genocida i počinili, u istoriji nevidjene, zločine protiv Azerbejdžanaca. Oružane snage Jermenije su okupirale 20 odsto teritorije Azerbejdžana, uključujući i 7 regiona uokrug Nagorno Karabaha - Kelbadžar, Lačin, Agdam, Fizuli, Džebrail, Gubadli i Zangilan. Više od milion Azerbejdžanaca je žestoko proterano iz svojih iskonskih zemalja, desetine hiljada ljudi je ubijeno, zarobljeno, načinjeno invalidima. Sa zemljom su sravnjeni i postali žrtve neviđenog jermenskog vandalizma, stotine domova, hiljade kulturnih, obrazovnih i zdravstvenih ustanova, spomenika kulture i istorije, džamija i grobalja.
Tragedija počinjena u prvim godinama sukoba od strane jermenskih naoružanih agresora u selima Nagornog Karabaha - Kjarkidžahan, Mešali, Guščular, Garadagli, Agdaban i drugim selima, gde su živeli Azerbejdžanci, i najzad, genocid u selu Hodžali, su zločini koji će zauvek ostati kao crna mrlja na savesti \"stradalih i mnogo napaćenih Jermena.\"
Hodžalinska tragedija je jedan od najužasnijih zločina dvadesetog veka, koji je učinjen protiv azerbejdžanskog naroda od strane Jermena, autora šovinističke politike stvaranja \"Velike Jermenije\" i monoetničke države. Krajem dvadesetog veka, jermenski osvajači su nastavili sa zauzimanjem azerbejdžanskih zemalja zbog nekažnjavanja i odsustva razumevanja, osude i sprečavanja njihovog zločina od strane svetske javnosti i međunarodnih organizacija, počinivši tako gnusne zločine protiv čovečnosti i zverstva, započete još 1905. godine.
U noći 26. februara 1992.godine, koja je upisana u istoriju Azerbejdžana krvavim slovima, jermenske oružane snage su srušili do temelja grad Hankendi uz pomoć tehnike i vojnika 366. motorizovanog puka, u čiji su sastav ulazili pretežno Jermeni, ,smeštenog u tom gradu još za vreme SSSR-a.
Hodžali je uništen intenzivnom paljbom iz topova i druge vojne opreme. Na teritoriji grada su zatim izbili požari a onda su iz nekoliko pravaca u grad upale pešadijske snage koje su se žestoko obračunale sa još živim stanovnicima.
Tog dana, za kratko vreme jermenske oružane grupe su okrutno, zverski ubile 613 mirnih stanovnika a njih 421 je pretrpelo teške povrede.
Mirni stanovnici, koji su uspeli da pobegnu iz okruženja, ubijani su sa posebnom svirepošću u šumama u kojimae su jermenski vojsnici postavili zasede. Pobesneli krvnici su skidali skalpove ljudima, odrezivali razne delove tela, probadali oči odojčadi, rasecali trbuhe trudnim ženama, zakopavali u zemlju žive ljude ili ih spaljivali , a neke od leševa su minirali.
Tokom ovog perioda 1275 ljudi je nestalo bez traga i bilo zarobljeno a grad od 10 hiljada stanovnika je uništen i zgrade su porušene i spaljene. Još uvek nije pronađeno 150 ljudi, među kojima je 68 žena i 26 dece. Rezultat tragedije je i više od hiljadu ljudi koji su postali invalidi pretrpevši rane različite težine. Ubijeno je 106 žena, 83 dece, 70 staraca. 487 ljudi je osakaćeno, među njima 76 tinejdžera.
Rezultat tog vojno-političkog zločina je potpuno uništenje 6 porodica, 25 dece je izgubilo oba roditelja, 130 dece izgubilo jednog roditelja a 56 ljudi je spaljeno .
U proglasu Predsednika Azerbejdžanske Republike, gospodina Ilhama Alijeva azerbejdžanskom narodu povodom godišnjice hodžalinskog genocida , se navodi da “bez bilo kakve vojne potrebe, stotine mirnih stanovnika je poginulo zbog čudovišne svireposti, a njihovi leševi su podvrgnuti zlostavljanju. Ubijena su deca, žene, stari ljudi, cele porodice. Tako se krajem dvadesetog veka dogodio jedan od najstrašnijih zločina ne samo protiv azerbejdžanskog naroda, nego i protiv celog čovečanstva. Hodžalinska tragedija zauzima posebno mesto među zločinima protiv čovečnosti po svojoj težini, svireposti i varvarstvu.\"
Teško je zamisliti da su takva varvarstva, koja nemaju analogije u istoriji, počinjena krajem dvadesetog veka pred celim svetom!
Ovaj akt masovnog i svirepog krvoprolića, kao i politika terora protiv državne nezavisnosti i teritorijalnog integriteta Azerbejdžana su strašni zločini ne samo protiv Azerbejdžanaca, nego i protiv celog čovečanstva. Počinivši ovaj genocid, jermenski nacionalisti su planirali da zastraše azerbejdžanski narod, da slome njegovu volju prema borbi i da ga uništi, jer nije želeo da prepusti svoju zemlju osvajačima.
Napadom na grad Hodžali rukovodili su komandant 2. bataljona 366. puka Sejran Oganjan, komandant 3. bataljona Evgenij Nabokih i načelnik štaba 1. bataljona Valerij Čitčan. U vojnoj operaciji je učestvovalo više od 90 tenkova, oklopnih borbenih vozila i druga vojna oprema. U genocidu nad mirnim stanovništvom su uzimali aktivno učešće vojnici puka Slavik Arutunjan, Andrej Išhanjan, Sergej Beglarjan, Movses Akopjan, Gregorij Kisebekjan, Vačik Mirzojan, Vačagan Ajrijan, Aleksandr Ajrapetjan i ostali članovi jermenskih oružanih snaga - Karo Petrosjan, Sejran Tumasjan, Valerik Grigorjan i drugi. Utvrđeno je da su šef odeljenja unutrašnjih poslova grada Hankendi Armo Abramjan, šef odeljenja unutrašnjih poslova Askeranskog regiona Mavril Gukasjan, njegov zamenik Šagen Barsegjan, predsednik jermenskog nacionalnog fronta u Nagornom Karabahu Vitalij Balasanjan, šef gradskog zatvora u Hankendi Seržik Kočarjan i drugi žestoko obračunali sa mirnim stanovništvom grada Hodžali.
S. Oganjan, koji je za vreme genocida u gradu Hodžali bio major, sada je general i ministar odbrane Republike Jermenije. Drugi učesnici ovog zločina isto se nalaze na različitim dužnostima u marionetskom režimu koji je ustrojila Jermenija kao i u njenim državnim organima.
U rezoluciji 96 Generalne skupštine OUN-a od 11. decembra 1946.godine, navodi se da genocid svojim nepriznavanjem prava na život grupe ljudi, vređa ljudsko dostojanstvo, oduzima pravo korišćenja materijalnih i duhovnih vrednosti. Takve akcije su potpuno protivne duhu, ciljevima i zadacima OUN-a. U “Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida\", koja je doneta Rezolucijom 260 Generalne skupštine OUN-a 9. decembra 1948. godine i stupila na snagu 1961.godine, utvrđena je pravna osnova genocida.
Državama se, koje su podržale ovu Konvenciju, stavljeno je u dužnost da preduzimaju mere za sprečavanje genocida i kažnjavanje njegovih inicijatora, potvrđujući da je genocid zločin, sankcionisannormama međunarodnog prava, bez obzira da li počinjen u doba mira ili rata. Karakter i razmere čudovišnog zločina počinjenog u gradu Hodžali ispunjavaju sve preduslove za postojanje ya zločina genocida, predvidjene Konvencijom. Isplanirani akt masovnog i nemilosrdnognapada je učinjen sa ciljem da se u celini uništi ayerbejdžanska etnička grupa koja živi na ovoj teritoriji.
Time se ne završava ignorisanje, od strane Jermenije, međunarodnih pravnih normi koje odredjuju pravila ponašanja tokom rata. Prema međunarodnom humanitarnom pravu, rat mora da se vodi samo među oružanim snagama strana u oružanom sukobu. Građansko stanovništvo ne mora učestvovati u borbi i mora se poštovati. Prema odredbi člana 3. “Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica u vreme rata\", zabranjeno je nasilje protiv života i tela, sve vrste ubistava, sakaćenja, okrutnog postupanja i mučenja, povrede ličnog dostojanstva, osobito uvredljivi i ponižavajući postupci. Član 33. Konvencije navodi da nijedna osoba ne može biti kažnjena za delo koje nije lično učinila.
Zabranjene su i kolektivne kazne, kao i sve mere zastrašivanja ili terorizma. Prema članu 34. Konvencije zabranjeno je takođe uzimanje mirnog stanovništva za taoce . Međutim, Jermeni su otvoreno pokazali prezir prema ovom principu, uzevši kao taoce samo u gradu Hodžali više od hiljadu ljudi.
Ignorišući ove pravne norme, jermenske oružane snage su koristile okrutne metode za uništavanje mirnog stanovništva grada Hodžali . Gorenavedeno ispunjava uslove za izvršenja zločina genocida, navedene u Konvenciji od 9 decembra 1948.godine \"O sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida \".
Osobe koje su učinile neviđene u istoriji zločine protiv mirnog azerbejdžanskog stanovništva tokom napada na Hodžali i grubo prekršile odredbe Ženevske konvencije, članove 2, 3, 5, 9 i 17 \"Opšte deklaracije o ljudskim pravima\", zahteve Konvencije \"O zaštiti dece i žena u vanrednim situacijama i tokom oružanih sukoba”i Konvencije \" O sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida\", još uvek nisu kažnjeni. Nekažnjavanje nastavlja da stvara temelj za nove zločine.
Jermenija se ne stidi zbog učinjenih zločina, nego suprotno, besavesno opravdava genocid učinjen protiv Azerbejdžanaca, a oni koji su ga učinili, smatraju se nacionalnim herojima. U Jermeniji se otvoreno provodi anti-azerbejdžanska politika, na državnom nivou se stvaraju ideološke osnove za oduzimanje novih azerbejdžanskih zemalja. Falsifikovana jermenska istorija je uzdignuta u rang državne politike kako bi se stvorila osnova za vaspitanje jermenske omladine u duhu šovinizma.
Izgleda čudno, ali parlamenti nekih zemalja, ne primećujući takav počinjeni genocid kao što je Hodžalinska tragedija, aktivno diskutuju na temu legende o \"jermenskom genocidu\", ignorišući istorijske istine i čak donose tim povodom nepravedne odluke. Upravo je to i jedan od razloga odsustva pokušaja mirnog rešavanja jermensko-azerbejdžanskog, Nagorno-Karabahskog sukoba.
Iz godine u godinu su događaji iz 1915.godine, kada se navodno desio genocid nad Jermenima, koriste za propagandu jermenskih istoričara i političara koji pokušavaju da navedu svetsku javnost da zaboravi masovno istrebljenje azerbejdžanskog naroda koje se sprovodi od početka veka.
Azerbejdžanske zemlje su još uvek okupirane. Nevini ljudi su žestoko ubijani radi pohlepnih ciljeva jermenskih krvnika. Dužnost svakog Azerbejdžanca je obezbediti priznanje Hodžalinske tragedije od strane međunarodne javnosti kao akt genocida i zločina protiv čovečnosti. Takav zločin se ne sme ponoviti.
Kao što je rekao povodom ovog događaja opštenacionalni lider azerbejdžanskog naroda Hejdar Alijev: \"Hodžalinska tragedija je jedna od najvećih ljudskih tragedija dvadesetog veka. Istina o Hodžalinskom genocidu mora biti u potpunosti dovedena do svetske javnosti da se tragedija slična Hodžalinskom genocidu, koja nema analogije po svojoj žestokosti , nigde više ne bi ponovila. Mora se sprovesti ozbiljna i ciljana aktivnost kako bi se osiguralo da svi ljudi privrženi idealima humanizma mogu slobodno da izraze svoj nedvosmisleni i kategorički stav u odnosu na ovu tragediju. \"
Tek po povratku na vlast Hejdara Alijeva, opštenacionalnog lidera azerbejdžanskog naroda u junu 1993.godine, a na insistiranje naroda, postalo je moguće dati političko-pravnu ocenu mnogim našim nacionalnim tragedijama, uključujući i Hodžalinski genocid. Na inicijativu opštenacionalnog lidera, Milli Medžlis je 24. februara 1994.godine doneo Resoluciju \"O danu Hodžalinskog genocida\". Ovim dokumentom su detaljno određeni razlozi i krivci za ovu tragediju.
Bez sumnje, isključiva uloga u širenju istine o gradu Hodžali i skretanju pažnje svetske javnosti, kao i u formiranju objektivne ocene o ovom genocidu, pripada Fondaciji Hejdara Alijeva na čelu sa gospođom Mehriban Alijevom. Fondacija Hejdara Alijeva već nekoliko godina zaredom provodi u 70 zemalja širom sveta akcije posvećene Hodžalinskoj tragediji. Fondacija organizuje konferencije, večeri sećanja, objavljuje knjige, brošure, proizvodi DVD-diskove i snima filmove.
Iz godine u godinu se širi međunarodna kampanja \"Pravda o Hodžali\" koju je inicirala potpredsednik Fondacije Hejdara Alijeva, predsednik azerbejdžanske omladinske organizacije Rusije, gospođa Lejla Alijeva. U okviru ove kampanje se organizuju stotine akcija u celom svetu. Gotovo u svim zemljama-članicama Evropske Unije, kao i u Savezu nezavisnih država, Aziji, Južnoj i Severnoj Americi se održavaju konferencije i seminari. Zahvaljujući ovoj kampanji, tragediju u gradu Hodžali je priznao niz međunarodnih foruma.
Na inicijativu Fondacije i Omladinskog Foruma deputati parlamenta 31 države su priznali Hodžalinsku tragediju kao zločin protiv čovečnosti. Na vodećim svetskim univerzitetima u 20 zemalja održane su planirane fleš-mob masovne akcije mladih ljudi. Uz to, počela je i nova etapa kampanje – širenje peticija i obraćanja sa zahtevom za priznanje ove tragedije kao akta genocida i zločina protiv čovečnosti upućenim šefovima država i vlada, Minskoj Grupi OEBS-a, PACE, Sekretarijatu OUN-a, parlamentima sveta i međunarodnim organizacijama.
Međunarodna kampanija za informisanje i agitaciju \"Pravda o Hodžali\", čiji je cilj da se predstavi svetskoj javnosti istina o Hodžalinskoj tragediji i da svetska javnost da političko-pravnu i moralnu ocenu ove tragedije , uspešno se danas sprovodi od strane hiljade volontera širom sveta.
Azerbejdžanska država realizuje usmerenu i doslednu aktivnost u širenju po svetu informacija o zločinima učinjenim protiv Azerbejdžanaca od strane jermenskih nacional-šovinista, uključujući i istinu o Hodžalinskoj tragediji kao o genocidu.
Svetska javnost, sa svoje strane, već dobro razume šta je istina. Prvi dokument koji je usvojila neka od međunarodnih organizacija je posebna Rezolucija o Hodžalinskom genocidu Organizacije “Islamska konferencija” koja je priznala ovu tragediju kao \"zločin protiv čovečnosti\". U Rezoluciji koju je usvojila 51 država, Hodžalinska tragedija se ocenjuje kao \"masovni genocid mirnog stanovništva učinjen od strane jermenskih oružanih snaga\" i \"zločin protiv čovečnosti\".
Za razliku od jermenskih nacionalista, Azerbejdžan ne namerava da dobije po ovom pitanju bilo kakve političke, financijske, teritorijalne i druge dividende. Naš cilj je da ispravimo istorijsku nepravedu, da razotkrimo zločince i da ih predamo sudu međunarodne zajednice. I zato pretnja svetu od strane etničkog separatizma jermenskih nacional- šovinista, isto kao i njihova ideologija mržnje i terora protiv drugih naroda mora biti razotkrivena. To je naša građanska i ljudska dužnost pred uspomenom na one koji su herojski poginuli u gradu Hodžali.