Državni praznici i značajni datumi Azerbejdžanske Republike

\"\" \"\"
Crvenom
 bojom su obeleženi državni praznici.
 Zelenom bojom su obeleženi festivali, značajni datumi i sl., koji su od velikog značaja za zemlju, ali se ne smatraju praznicima u bukvalnom smislu  te reči.

1. i 2 januar











 

Nova godina

Po naređenju V.I.Lenjina, koji je bio na čelu vlade, Sovjetske Rusije 1918. godine bio je usvojen gregorijanski kalendar . Tako se Nova godina, koja je do tada počinjala 13. januara, nakon ove odluke počela računati od 1. januara koji je neradni dan.

U Republici Azerbejdžan važi ovaj kalendar, i 1. januar je neradni dan.

Od 2006. godine 1. i 2. januar se slave kao praznici, to su dani odmora, neradni dani.

Napomena: Od 2006. važi pravilo prema kojem, ako se praznik poklapa sa danom odmora, naredni dan je neradni.

20 januar

 

Dan žalosti

20. januar je upisan u istoriju azerbejdžanskog naroda kao jedna od najkrvavih tragedija. Teroristički čin, koji je bio učinjen tog dana od strane bivše sovjetske države protiv azerbejdžanskog naroda, biće upisan kao crna stranica u istoriji čovečanstva, kao jedan od najgorih zločina protiv čovečnosti. Okrutan obračun sa civilnim stanovništvom, koji se digao u borbu za nacionalno oslobođenje i teritorijalni integritet zemlje, ubijanje i ranjavanje nevinih ljudi kao posledica masovnog terora uoči pada totalitarnog sovjetskog režima ponovo je pokazao svoju zločinačku suštinu širom sveta. Januar (na latinskom \"Yanvarus\") je dobio ime po rimskom bogu Janusu. Prema gregorijanskom kalendaru to je prvi mesec. Gregorijanski kalendar je bio usvojen 1582. Po naredbi Petra I Rusija je koristila julijanski kalendar. Prema toj naredbi 1. januar kao  rođendan Isusa bio je prihvaćen kao početak godine i XVIII stoleće je počelo sa 1. januarom 1701.godine.

Uvođenje u Baku velikog kontingenta specijalnih snaga i unutrašnjih trupa Sovjetske armije bilo je propraćeno naročitom okrutnošću i neviđenim zločinima.U isto vreme je i susedna Jermenija podvrgla Azerbejdžan agresiji. U takvim okolnostima sovjetsko rukovodstvo, ne samo da nije preduzelo odlučne mere kako bi se sprečio taj sukob, nego, naprotiv, u sastav vojnih jedinica je uključilo jermenske vojnike i oficire, mobilisane iz Stavropolja, Krasnodara i Rostova, Jermena, koji su služili u sovjetskim vojnim jedinicama, čak i Jermene - kursiste.

Vojni kontingent, koji je ušao u Baku ( prema nekim podacima, on je brojao je 60.000 ljudi), prošao je jak psihološki trening (prema izveštajima nezavisnih vojnih stručnjaka organizacije \"Štit\"): idete u Baku da branite Ruse, koji se okrutno uništavaju od strane lokalnog stanovništva ; ekstremisti su smestili snajperiste na krovovima kuća oko Saljanskih kasarni (teritorija razmeštaja glavnog vojnog garnizona u Baku), samo na ovom području ima 110 snajperskih punktova; zgrade, stanovi su prepuni naoružanih ljudi Narodnog fronta Azerbejdžana, oni će vas podvrgnuti intenzivnoj automatskoj i mitraljeskoj vatri.

Rukovodstvo Sovjetske imperije na čelu sa Mihailom Gorbačovim je vešto iskoristilo u Bakuu \"ruski i jermenski plan\". Kao da su trupe bile uvedene u Baku sa ciljem njihove zaštite, zaštite porodica vojnika, kako bi se spričilo preuzimanje vlasti od strane \"nacionalističkih ekstremista\". U stvari, to je bilo očito licemerstvo, drska laž. Nije bilo potrebe slati u Baku do zuba naoružane trupe čak i u slučaju istinitosti tih \"argumenata\" sovjetskog rukovodstva. Jer u to vreme ovde je bilo smešteno 11,5 hiljada vojnika unutrašnjih snaga, mnogobrojne vojne jedinice Bakinskog garnizona Ministarstva odbrane, snage protivavionske odbrane. Komanda 4. armije takođe se nalazila u Bakuu.

Bez obzira na to, 19. januara 1990. Mihail Gorbačov je potpisao naredbu o uvođenju u Baku vanrednog stanja, grubo kršeći član119 Ustava Sovjetskog Saveza i član 71 Ustava Socijalističke Republike Azerbejdžan. Ali 19. januara u 19.27 grupa \"Alfa\" KGB SSSR-a je razrušila eksplozijom energetski blok Azerbejdžanske televizije, emitovanje TV-emisija u republici su bilo je obustavljeno. 

Trupe su ušle noću u grad bez ikakvog obaveštenja o vanrednom stanju i učinile pokolj nad stanovništvom. Do stupanja na snagu naređenja Gorbačova, t.j. do 00.00 sati 20. januara već je bilo ubijeno devet osoba. A stanovništvo je dobilo informaciju o uvođenju vanrednog stanja u Baku tek 20. januara u 07:00 preko republičkog radija. U to vreme je već poginulo 100 ljudi. A Gorbačovljevi visoki zastupnici u Azerbejdžanu drsko izjavljivali da u Bakuu neće biti vanrednog stanja. Takav je ništavan moralni lik rukovodstva sovjetske imperije na čelu sa Mihailom Gorbačovim, čije su ruke okaljane krvlju stotinu ljudi, a on je dobio kasnije Nobelovu nagradu za mir (?!). ..

Tenkovi i oklopni transporteri su rušili sve na svom putu, vojnici su bezdušno obasipali paljbom sve unaokolo. Ljudi su bili streljani ne samo na ulicama, nego i u autobusima i u svojim stanovima. \"Hitna pomoć\", koja je dolazila da pruži pomoć ranjenicima, kao I medicinski radnici, takođe su bili streljani. Tokom nekoliko dana poginulo je 137, ranjeno oko 700, nezakonito uhapšeno više od 800 ljudi.

26 februar 

 

Dan genocida Hodžali i nacionalne žalosti

Jermenske oružane snage, uz podršku teške tehnike i osoblja 366. motorizovanog puka bivšeg SSSR-a, koji je bio smešten u gradu Hankendi, zauzeli su grad Hodžali u noći između 25. i 26. februara 1992. godine .

Napadu na grad prethodila je velika paljba iz artiljerijskog oruđa, teške vojne tehnike, započeta još uveće 25. januara. Kao rezultat, u gradu je planula vatra, a u pet sati ujutru 26. januara čitav grad je bio u plamenu. Stanovnici, koji su ostali u gradu, oko 2500 ljudi, bili su prisiljeni da napuste svoje domove u nadi da se probiju u grad Agdam, regionalni centar i najbliže naselje sa pretežno azerbejdžanskim stanovništvom. 

Međutim ovi se planovi nisu ostvarili. Jermenske oružane snage su se uz pomoć vojnih snaga motorizovanog puka, uništivši Hodžali sa posebnom okrutnošću, žestoko obračunale sa mirnim stanovništvom. Kao rezultat toga, poginulo je 613 ljudi : među njima 63- deca, 106 - žene, 70- stari ljudi. 

8 porodica je ubijeno u potpunosti. 
25 dece je izgubilo oba roditelja. 
130 dece su izgubili jednog roditelja. 
Ranjeni je 487 ljudi, među njima dece - 76. 
Ljudi koji su postali taoci - 1275. . 
Nestalo bez traga - 150. 

Ogromna šteta nanesena državi i privatnoj svojini građana iznosi 5 milijardi rubalja ( po cenama iz aprila 1992.) 

Ove brojke svedoče o najkrvavoj tragediji Nagorno-Karabahskog sukoba, koji je počeo u februaru 1988.

8 mart








 

 

Međunarodni Dan žena 

8 mart - Međunarodni dan solidarnosti žena u borbi za ekonomsku, političku i društvenu ravnopravnost. Odluka o proslavi Međunarodnog Dana žena je usvojena na predlog Klare Cetkin na 2. Međunarodnoj konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu 1910. Prvi put se slavio 1911. u Nemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Danskoj. Ovaj dan se slavio u Rusiji od 1913., u Azerbajdžanu - od 1917. Sve do 1914. praznik se slavio u različite dane. Tradicija proslave 8. marta kao Međunarodnog Dana žena je nastala nakon priznanja ovog dana od strane žena Austrije, Mađarske, Rusije, SAD-a i drugih zemalja.

Od tada u svim zemljama 8. mart se slavi i kao Dan solidarnosti u borbi za mir. Godine 1965. Azerbejdžanska SSR je proglasila 8. mart kao neradni dan. Taj status je sačuvan i nakon postizanja nezavisnosti Azerbejdžana.

Napomena: Od 2006. važi pravilo - u slučaju podudaranja praznika sa danom odmora, naredni dan je neradni.

21 Mart 

 

Novruz Bajram

Novruz se slavi u čast dolaska proleća i označava početak Nove godine. Prvi dan proleća u kalendaru znači godišnji solsticij.

Istorijski Novruz Bajram potiče još od antičkih vremena, od vremena Poslanika Zardušta - njegova starost iznosi od 3700 do 5000 godina.

U antičnom Vavilonu taj ​​praznik se slavio 21. nisana (mart, april) i trajao 12 dana. Svaki od ovih 12 dana je imao svoje rituale (obrede) i svoje zabave. Prvi pisani tragovi pokazuju da se Novruz Bajram pojavio 505. godine pre naše ere.

Islam je dodao Novruzu religioznu nijansu. Međutim, veliki su prosvetitelji Firdousi, Rudaki, Avicena, Nizami, Sadi, Hafiz tvrdili, da se Novruz pojavio mnogo ranije od Islama. Među radovima, koji su posvećeni Novruzu, možemo istaći \"Sijasetname\" Nizami, \"Novruzname\" Omar Hajjama.

Azerbejdžan - Zemlja vatre - bogat je svojim tradicijama, povezanim sa kultom vatre, i Novruz u ovom kulturnom kontekstu jeste simbol očišćenja od nečistoća.

Vrhunac Novruza je kada stara godina predaje svoja prava novoj godini. Prema staroj tradiciji, u ovo vreme u čast Novruza pucaju topovi i puške. Još u XIX stoleću o tome je pisao N.Dubrovin: \"U Azerbejdžanu o dolazku proleća oglašavale su salveu gradovima i selima.\" Adam Olearij, učesnik slavlja povodom Novruza u Azerbejdžanu, je pisao: \"Astrolog, određujući astronomskim uređajem i sunčanim satom visinu sunca, u trenutak spajanja dana i noći (ekvinocij), proglasio je :\" Došla je Nova godina \". I u istom trenutku čuli su se plotuni topova, sa gradskih kula i bedema se čula muzika. Tako je počeo praznik Proleća \"(1637.).

Novruz je veseli i omiljeni praznik. Novruz je praznik, koji je spojio tradicionalne vrednosti azerbejdžanskog naroda.

Napomena: Od 2006 . važi pravilo - u slučaju podudaranja praznika sa danom odmora, sledeći dan je neradni.

31 mart
 

 

Dan genocida Azerbejdžanaca

Dan genocida nad Azerbejdžancima - se obeležava 31. marta. Jermeni su ubili više od 30 hiljada Azerbejdžanaca u gradovima Baku, Šamaha, Guba, Lenkaran i Mugan u martu-aprilu 1918., a desetak hiljada ljudi je proterano sa svojih ognjišta. Samo u Bakuu sa naročitom okrutnošću je ubijeno oko 10 hiljada Azerbedžanaca, u Šamahi je bilo uništeno 58 sela, ubijeno 7000 ljudi (1653 žena, 965 dece). Na teritoriji grada Guba je bilo sravnjeno sa zemljom 122 sela, u planinskom delu Karabaha - 150, u Zangezuru - 115,u Irevanskoj pokrajini - 211, u Karskom području - 92 sela; stanovništvo, bez obzira na uzrast i pol, bilo je podvrgnuto genocidu. Mnogobrojne žalbe irevanskih Azerbejdžanaca (novine \"Ašhadavor\" (\"radnik\"), 2 novembra 1919.) su skretale pažnju, da u ovom istorijskom gradu Azerbejdžanaca i u njegovoj okolini u toku kratkog vremena je uništeno 88 sela, spaljeno 1920 kuća i ubijeno 131 970 ljudi. 26.marta 1998. predsednik Azerbejdžanske Republike Hejdar Alijev je doneo poseban Ukaz, kojim je proglasio 31. mart kao dan sećanja - Dan genocida nad Azerbejdžancima.

9 Maj

 

Dan Pobede nad fašizmom

Drugi svetski rat (1939-1945) je ostao u sećanju kao vreme strašnih, tragičnih nesreća za čovečanstvo.

Tokom rata (1941-1945) je azerbejdžanski narod ispoljio obrazac najvećeg heroizma i hrabrosti kako na frontu, tako i u pozadini. U toku kratkog vremena u republici je formirano 87 lovačkih bataljona, 1124 jedinica samoodbrane. Više od 600 hiljada hrabrih sinova i devojaka Azerbejdžana su otišli na front 1941-1945. Azerbejdžanske divizije su prošle slavni borbeni put od Kavkaza do Berlina. Oko 130 naših sugrađana su dobili zvanje Heroja Sovjetskog Saveza, 30 su odlikovani ordenom \"Slave\". 170 000 vojnika i oficira Azerbejdžana su nagrađeni raznim ordenama i medaljama SSSR-a. Heroji Sovjetskog Saveza su Aslanov, Israfil Mamedov, Ruslan Vezirov, Adil Gulijev, Zija Bunjadov, Geraj Asadov, Melik Maherramov, Mehdi Husejnzade, generali Mahmud Abilov, Akim Abbasov, Tarlan Alijarbekov, Hajibala Zejnalov i mnogi drugi upisali su nove stranice u istoriju našeg naroda zahvaljujući svom heroizmu.

U republici je bilo urađeno puno posla sa ciljem da se ekonomija stavi u službu fronta. Tokom kratkog vremena Baku se pretvorio u arsenal oružja za armiju koja ratuje Ispoljavajući hrabrost i heroizam, naši naftaši su obezbedili front i industriju gorivom bez obzira na velike teškoće.

Pod vođstvom akademika Jusifa Mamedalijeva bila je stvorena nova tehnologija dobijanja avionskog goriva. Zahvaljujući samopožrtvovanom radu naših naftaša u istoriji Azerbejdžana je postignut rekordni pokazatelj proizvodnje nafte - 23,5 miliona tona \"crnog zlata\", što je iznosilo 71, 4% ukupne dobijene nafte u SSSR-u. Tokom rata naftaši Azerbejdžana su dali zemlji ukupno 75 miliona tona nafte, 22 miliona tona benzina i drugih naftnih derivata. Sa sigurnošču možemo reći da je bakinska nafta postala jedan od glavnih faktora u pobedi nad fašizmom. Dovoljno je napomenuti, da je, zahvaljujući bakinskom benzinu radilo četiri od pet aviona, pet tenkova, pet automobila . Tokom Velikog Otadžbinskog rata azerbejdžanski narod je ispoljio masovni heroizam i samopožrtvovanost.

Napomena: Od 2006. važi pravilo - u slučaju  podudaranja praznika sa danom odmora, naredni dan je neradni.

28 maj

 

Dan Republike

XX. stoleće je ušlo u istoriju ne samo kao doba nauke i tehnologije, nego kao i doba narodnog preporoda, kolapsa kolonijalnih imperija, formiranja nacionalnih država.

Kao rezultat Februarske narodne revolucije, održane u Rusiji 1917. godine, pala je carska autokratija.

Zemlja je bila obuhvaćena nacionalnim pokretom naroda potlačenih od strane cara. 28. maja 1918. je formirana Azerbejdžanska Demokratska Republika (1918-1920) - prva svetska demokratska država na islamskom Istoku. To se sačuvalo u istorijskom sjećanju nacije kao iskustvo azerbejdžanske državnosti.

Od 1990. godine Dan Republike - Dan obnove državne nezavisnosti se slavi kao državni praznik.

Napomena: Od 2006. važi pravilo - u slučaju  podudaranja praznika sa danom odmora, sledeći dan je neradni.

15 jun

 

Dan nacionalnog spasa azerbejdžanskog naroda

U oktobru 1991. Azerbejdžan je stekao nezavisnost. Međutim, prve godine nezavisnosti obeležene su vakuumom političke moći i totalnom krizom temelja države, svih njenih institucija, uključujući vojsku i organe državne bezbednosti. Stanje je zaoštravala iredentistička agresija Jermenije. U leto 1933. god. u Azerbejdžanu je zapretila realna opasnost od građanskog rata. U ovo komplikovano za Domovinu vreme Hejdar Alijev se vratio na vlast. Hejdar Alijev je izabran za predsednika Vrhovnog Sovjeta Azerbejdžanske Republike 15. juna 1993.  Dakle, 15. jun je ostao u našoj istoriji kao Dan nacionalnog spasa. U junu 1997. Milli Medžlis, u skladu sa javnim mnenjem, proglasio je taj dan kao praznik.

Napomena: Od 2006.  važi pravilo - u slučaju  poklapanja praznika sa danom odmora, sledeći dan je neradni.

26 jun

 

Dan Oružanih snaga Azerbejdžanske Republike

9. oktobra 1991. Vrhovni Sovjet Azerbejdžanske Republike je usvojio zakon o formiranju vojske.

26. jun je proglašen kao Dan Oružanih snaga na temelju Ukaza Predsednika Azerbejdžana od 22. maja 1998.

Napomena: Od 2006.  važi pravilo - u slučaju  podudaranja praznika sa danom odmora, sledeći dan je neradni.

18 oktobar

 

Dan Državne nezavisnosti

30. avgusta 1991. na vanrednom zasedanju Vrhovnog Sovjeta Azerbejdžanske Republike je usvojena Deklaracija o državnoj nezavisnosti Republike Azerbejdžan.

18. oktobra 1991. na istorijskom zasedanju Vrhovnog Sovjeta Azerbejdžanske Republike je jednodušno usvojen Ustavni Akt \"O državnoj nezavisnosti Azerbejdžanske Republike\".

29. decembra 1991. u Republici Azerbejdžan je održan svenarodni referendum. U glasačkim listićima referenduma bilo je samo jedno pitanje: \"Da li podržavate Ustavni Akt \"O državnoj nezavisnosti Azerbejdžanske Republike \"?

Azerbejdžanski narod je glasao za nezavisnu državu

U maju 1992. Milli Medžlis (parlament) je utvrdio Državnu himnu Azerbejdžanske Republike (muzika - U. Gadžiibekov, reči - Džavad Ahmed), a nakon izvesnog vremena - državnu zastavu, državni grb sa slikom osmokrake zvezde i sa plamenom.

9 novembar

 

Dan državne zastave Azerbejdžanske Republike

9. novembra 1918. odlukom Azerbejdžanske Demokratske Republike državna zastava Azerbejdžana je bila prvi put usvojena kao nacionalna zastava i ona je bila državni simbol do aprila 1920. U sovjetsko razdoblje naše istorije bila je zamenjena zastavom Azerbejdžanske Sovjetske Socijalističke Republike. 

Ovu zastavu su zvanično podigli na teritoriji Azerbejdžana iznad zgrade Vrhovnog Sovjeta Nahčivana odlukom Vrhovnog Medžlisa Nahčivanske Autonomne Republike 19. januara 1990. Iako je Vrhovni Sovjet Azerbejdžanske SSR-e poništio ovu odluku osam dana kasnije, na zasedanju Vrhovnog Medžlisa Nahčivanske Autonomne Republike održanom 17. novembra 1990. pod vođstvom nacionalnog lidera Hejdar Alijeva, zastava Azerbejdžanske Demokratske Republike bila je usvojena kao državna zastava Nahičevanske Autonomne Republike. Vrhovni Sovjet Azerbejdžanske Republike je pridao zastavi u tri boje status državne zastave Azerbejdžana, usvojivši 5. februara 1991. Zakon o državnoj zastavi prema zahtevu azerbejdžanske javnosti .

Azerbejdžanska Republika, koja je na osnovu Ustavnog Akta proglasila 18. oktobra 1991. svoju državnu nezavisnost, budući naslednikom Azerbejdžanske Demokratske Republike, usvojila je i njene državne atribute, uključujući i državnu zastavu. 

Napomena: Od 2006.: važi pravilo - u slučaju  podudaranja praznika sa danom odmora, sledeći dan je neradni.

12 novembar

 

Dan ustavnosti

Ustav Azerbejdžanske Republike, koji je bio usvojen 1995., je  četvrti Ustav Azerbejdžanske države, koji odgovara novoj istorijskoj modifikaciji. Istorija ustavnog razvoja Republike Azerbejdžan jepovezana uglavnom  sa periodom  naše istorije u sastavu SSSR-a.

Prvi Ustav Azerbejdžana je bio usvojen 19. maja 1921. na I Azerbejdžanskom kongresu Sovjeta. Nova redakcija Ustava Azerbejdžanske Republike, koja je odgovarala Ustavu SSSR-a iz 1924., bila je donesena 14. marta 1925. na IV Azerbejdžanskom kongresu Sovjeta. 21. aprila 1978. bio je usvojen novi Ustav Azerbejdžanske SSR, koji je izražavao stvarnosti novog perioda istorije zemlje. Uz nezavisnost pojavila se potreba za stvaranjem novog ustava. U tu svrhu je formirana specijalna komisija na čelu sa Predsednikom Hejderom Alijevim. Ustav je bio usvojen u skladu sa voljom naroda na referendumu 12. novembra 1995.

Ustav iz1995. godine je udario temelj državnog razvoja Azerbejdžanske Republike. Tekst Ustava Azerbejdžanske Republike sastoji se od 5 poglavlja, 12 glava i 158 članova.

12. novembar obeležava se u
zemlji kao Dan ustavnosti Azerbejdžanske Republike.

17 novembar

 

Dan nacionalnog preporoda

Tokom prvih dana 1988. je počela otvorena agresija Jermenije protiv Azerbejdžana. Koristeći se tolerancijom rukovodstva Sovjetskog Saveza, vlasti  Jermenije su u stvari dali dozvolu za progon sa svojih ognjišta više od 200 hiljada Azerbejdžanaca.

17 novembra 1988. na glavnom trgu Bakua, trgu Azadlig, je počeo trajni miting javnostiAzerbejdžana u znak protesta na dejstva od strane vođstva Jermenije i Kremlja.

Od 1992.
 17. novembar se obeležavakao Dan nacionalnog preporoda.

31 decembar

 

Dan solidarnosti Azerbejdžanaca u svetu

31. decembar se slavi kao Dan nacionalne solidarnosti Azerbejdžanaca. U svetu živi desetak miliona Azerbejdžanaca: u Iranu (Južni Azerbejdžan), Turskoj, Njemačkoj, Francuskoj, VelikojBritaniji, SAD-u, Bliskom Istoku. Najveća azerbejdžanska dijaspora je u Rusiji - 1,5 do 2 miliona.

Sa stvaranjem Azerbejdžanske Republike se promenio društveni status dijaspore, ona je aktivizirala svoju raznovrsnu delatnost radi blagostanja azerbejdžanskog naroda. Po naredbi Predsednika iz 1993. godine 31. decembar je bio proglašen kao Dan nacionalne solidarnosti Azerbejdžanaca.

Napomena: Od 2006. važi
pravilo -  u slučaju   podudaranjapraznika  sa  danom odmora, sledeći dan je neradni.


 

Kurban Bajram

Verski praznik žrtvovanja - Kurban Bajram se slavi svake godine  širom muslimanskog sveta. Verska ceremonija žrtvovanja je postojala još pre Islama.

Posle druge godine Hidžre, kada se prorok Muhamed preselio iz Medine u Meku, u islamskomsvetu  su se pojavila nova značenja obreda žrtvovanja, kao što su pomoć siromašnima i sumanutima, dobročinstvo. Verska ceremonija žrtvovanja je nastala posle događaja sa prorokom Ibrahimom. On je sanjao kako mu je Bog naredio da žrtvuje svog sina Ismaila, da bi saznao njegovuveru u Boga. Kao pravi vernik Ibrahim je bio spreman da ispuni Božju volju, isto tako i Ismail je bio spreman da bude žrtva.

Tokom Kurban Bajrama svaki plemeniti musliman mora da žrtvuje životinju, da razdeli ovo mesosiromašnima i sumanutima. Taj proces mora da pomaže duhovnom rastu čoveka. Kur\'an kaže: \"Allahu nisu potrebni niti meso niti krv životinje, nego samo vaša vera.\"

Kurban Bajram se slavi 2 dana.

Napomena: Od 2006. važi
pravilo -  u slučaju podudaranjapraznika sa danom odmora, sledeći dan je neradni.


 

Ramazan Bajram

Sveti mesec Ramazan je određen za Muslimane u drugoj godini Hidžra (622 godina). Ramazan uči ljude da iskreno zavole Božije zapovesti, izlažući se fizičkim iskušenjima i jačanju duha. Tokom ovog meseca muslimani se poste - \"drže\" orudžlug.

Istorija orudžluga počinje od druge godine Hidžra, kada je Prorok Muhamed uveo u gradu Medina za  muslimane mesec Ramazan. Bog je  poklonio  muslimanima Kuran baš u jednoj od poslednih10 noći  meseca Ramazana. Priča se da se ovaj događaj dogodio u noći sa 23. na 24., ilisa 26. na 27. Ova noć se zove \"Laylat al-kadr\" - jaka i moćna noć. U Kur\'anu o toj noći se piše: \" Ove noći smo stvarno poklonili snagu, moć, ova noć je jača od hiljadu meseci, anđeli su sišli na zemlju i čekaju zapovesti Boga, ove noći do zore je mir\" (97:1-5).

Tokom posta orudžlug nije dopušteno  jesti, pušiti, obavljati bračne dužnosti i tako dalje tokom obdanice. Izuzetak čine deca, trudnice, teški bolesnici, vojnici i putnici. Orudžlug počinje sa pojavom mladog meseca (Mesec) i traje 29-30 dana. Kur\'an kaže: \"Jedite i pijte dok možeterazlikovati crni konac od belog, a zatim se pridržavajte  Orudža  do  dolaska mraka\" (2:187).

Orudžlug je postojao još pre Islama. To je navedeno u Kur\'anu: \"Kao što je vama određeno pridržavati se Orudža, tako su i vaši ​​prethodnici imali istu zapoved.\"

Orudžlug se završava praznikom id- al-Fitr. Ovog dana svi bogati i imućni Muslimani moraju pomagati siromašnim Muslimanima. Od 1993. praznik Orudžlug se slavi na državnom nivou.

Ramazan se slavi 2 dana.

Napomena: Od 2006. važi
pravilo -  u slučaju   podudaranjapraznika  sa  danom odmora, naredni dan je neradni.