Govor Predsednika Azerbejdžana Hejdara Alijeva na zvaničnom prijemu povodom 75. godišnjice Nahičevanske Autonomne Republike - 12.oktobra 1999.godine

Dame i gospodo!

Uvaženi gosti!

Dragi prijatelji!

Danas je značajan dan u životu azerbejdžanskog naroda, nezavisnog Azerbejdžana. Svečano obeležavamo 75. godišnjicu sastavnog dela nezavisnog Azerbejdžana - Nahičevanske Autonomne Republike.

Svakom stanovniku Azerbejdžana je dragocen svaki kutak naše zemlje. Zato je 75. godišnjica sastavnog dela Azerbejdžana, Nahičevanske Autonomne Republike, praznik za svakog Azerbejdžanca, za azerbejdžanski narod, za našu državu. Još jednom spominjući i obeležavajući promene i razvoj Nahičevana, mi u isto vreme prikazujemo razvoj Azerbejdžana u celini i promene koje su se dogodile u životu naše republike.

Nahičevanska Autonomna Republika je i ranije proslavljala svoju godišnjicu. Često sam učestvovao u tim svečanostima. 1949.godine proslavljali smo 25. godišnjicu formiranja Nahičevanske Autonomne Republike. U vreme proslave tog praznika , nisam bio u Azerbejdžanu, nego u Lenjingradu, gde sam studirao. Ali do tog vremena radio sam ovde. Radio sam i u Savetu narodnih komesara Nahičevana - sad se zove Savet ministara, i u organima bezbednosti. Pošto sam bio u Lenjingradu - naravno, u to vreme nije bilo TV i ništa nije bilo moguće saznati preko radija, teško je bilo uspostaviti vezu i preko telefona - jako su me zanimali detalji o svemu što se tu događalo i održavalo jer sam u to vreme imao samo poštansku vezu. Nedelju dana posle praznika, stigle su novosti kojima su me obavestili o ceremonijama održanim u Nahičevanu.

Naravno, bio sam tada mlad, imao sam samo 25-26 godina ali najupečatljiviji događaj je bio kada su, po prvi put povodom godišnjice Nahičevanske Autonomne Republike, rukovodioci Nahičevana, ljudi koji su se istakli,bili nagrađeni od strane Prezidiuma Vrhovnog Sovjeta Sovjetskog Saveza ordenima i medaljama. Ja sam bio jedan od odlikovanih.

Istina, i ranije sam bio odlikovan državnim nagradama i medaljama povodom Drugog Svetskog rata. Međutim, takva pažnja i briga o meni u vezi sa 25. godišnjicom Nahičevana u periodu u kom sam bio daleko od Nahičevana, sigurno će ostati u mom sećanju. Setio sam se toga danas, 50 godina kasnije.

Učestvovao sam u 40-godišnjici Nahičevanske Autonomne Republike, u 50-godišnjici, t.j. 1974.godine već sam bio na čelu Azerbejdžana. Došao sam ovamo kao rukovodilac Azerbejdžana i učestvovao u zvaničnim ceremonijama. Sve ove stranice su o svečanim ceremonijama u istorijii Nahičevana.

Pošteno govoreći, iako proslave u to vreme nisu bile kao današnje, ljudi su se ipak mnogo radovali godišnjici Nahičevanske Autonomne Republike, svakako i svečanosti su bile organizovane u skladu sa tadašnjim mogućnostima. 

Ali ova godišnjica bitno se razlikuje od svih prethodnih. Stekli smo nezavisnost. Nezavisna azerbejdžanska država samostalno, slobodno gradi svoj ​​život, vodi svoje poslove, pa je proslavljanje 75. godišnjice Nahičevanske Autonomne Republike u periodu nezavisnosti Azerbejdžana za mene, naravno, mnogo dragocenije, vrednije od svih prethodnih vremena.

Obeležavamo ovu svečanu godišnjicu uoči proglašenja državne nezavisnosti Azerbejdžana, dana usvajanja ustavnog akta o uspostavljanju državne nezavisnosti 18. oktobra 1991, što znači da je 18. oktobar za nas takođe praznik. Ovi praznici su jednako značajni.

Danas sam već isticao da su stanovnici Nahičevana bili među onima koji su više od drugih težili za slobodom i nezavisnošću. Zato je sticanje državne nezavisnosti Azerbejdžana - bez obzira što je u to vreme Nahičevan već stekao nezavisnost - za narod Nahičevana, kao i za narod čitavog Azerbejdžana, istorijski događaj od velikog značaja.

Smatram da je zbog toga današnja godišnjica najznačajniji i najvažniji istorijski dan u životu Nahičevana u proteklih 75 godina. Današnjom proslavom obeležavamo 8. godišnjicu državne nezavisnosti Azerbejdžana. Proslavljajući danas, pokazujemo svetu da je Azerbejdžan nezavisna država. Proslavljajući danas, pokazujemo svoju sigurnost da će se Azerbejdžan uspešno kretati putem nezavisnosti. Proslavljajući danas, još jednom demonstriramo svetu da je Azerbejdžan demokratska, pravna, sekularna država sa slobodnim narodom. Zbog svega toga, ovaj praznik je veliki praznik, praznik celog azerbejdžanskog naroda.

Krećući se putem nezavisnosti, Azerbejdžan je tokom tih osam godina uradio ogroman posao, i što je najvažnije, uprkos svim unutrašnjim i spoljnim teškoćama, napadima koje smo pretrpeli zbog agresije na Azerbejdžan od strane Jermenije, uprkos činjenici da je 20 posto naših zemalja pod okupacijom, više od milion naših građana živi u šatorima kao izbeglice, naša zemlja živi i razvija se. Uspešno koračamo i koračaćemo putem državne nezavisnosti, demokratije i izgradnje sekularne države.

Danas je objavljeno da stanovništvo Azerbejdžana broji 8.000.000 ljudi. Širom sveta je poznato da je Azerbejdžan zemlja bogata prirodnim resursima, visoke nauke, kulture,obrazovanja, napretka. Zato imamo pravo da se ponosimo svojom domovinom, našim Azerbejdžanom.

Ponosan sam što sam Azerbejdžanac. Ponosan sam što je Azerbejdžan moja domovina. Ponosan sam što imam takvu naciju. Ponosan sam što mi je maternji jezik, azerbejdžanski jezik. Ponosan sam što postoji nezavisna, slobodna, moćna azerbejdžanska država.

Molim vas da podignete čaše za zdravlje azerbejdžanskog naroda, državnu nezavisnost i demokratski razvoj Azerbejdžana, azerbejdžansku naciju, azerbejdžanski jezik.

Živeo, živeo i neka živi još stotinama godina nezavisni, slobodni, demokratski Azerbejdžan!

***

Hejdar Alijev: Poštovane gospođe i gospodo!

Uvaženi gosti, prijatelji!

Moram još jednom da vam se obratim jer se danas, za vreme naše svečanosti, javio ovamo, u Nahičevan, Predsednik Turske, moj dragi prijatelj, brat Sulejman Demirel. Posle svečanosti razgovarao sam sa njim telefonom. Rekao mi je da je na ovaj svečani dan on sa nama, sa Azerbejdžanom, Nahičevanom a poslao je i svoje predstavnike - dva državna ministra, deputata, gubernatora. Poslao je čestitke predsedniku Azerbejdžana, predsedniku Vrhovnog Medžlisa Nahičevana. Ipak, žao mu je što nije mogao i on da dodje jer je želeo da nam i lično, još jednom, čestita 75. godišnjicu Nahičevanske Autonomne Republike.

Naravno, predsednik tako velike države kao što je Turska, šef države je čitav dan jako zauzet poslom. Naročito jer je sad sva pažnja usmerena na aktivnosti povezane sa zemljotresom, i time se sve vreme bavi cela vlada, država. I ova činjenica, da u takvim okolnostima, u uslovima napornog i teškog rada, Sulejman Demirel uspeva da pošalje čestitke visokim predstavnicima Azerbejdžana, Nahičevana i lično mi se javi i još jednom čestita, beskrajno me raduje i impresionira.

To još jednom svedoči o tome da je poštovani Sulejman Demirel veliki, brižan i pažljiv čovek i da oseća ogromnu ljubav prema Azerbejdžanu i sastavnom delu Azerbejdžana - Nahičevanu. Sa osećanjem velikog ponosa kažem da Azerbejdžanski narod ima tako odanog prijatelja kao sto je Sulejman Demirel.

Prošle godine u Ankari smo slavili 75. godišnjicu Turske Republike. Kad svedemo rezultat ove 75.godišnje istorije nameće se zaključak: Turska Republika, koju je osnovao veliki lider Ataturk i koja se transformisala pod njegovim vođstvom u moćnu državu, u pouzdanim je rukama. Najviše se radujemo tome što su turski narod, vlada, država odani zavetu Mustafe Kemala Ataturka i što su sledeći njegov put jako napredovali.

Dragi Sulejman Demirel, veliki državnik, političar, koji se više od 40 godina nalazi u političkoj areni Turske, odigrao je ključnu ulogu u svim tim istorijskim procesima i u istorijskom razvoju Turske.

Poštovani Sulejman Demirel je na čelu procesa realizacije i sprovođenja u život ideja velikog Ataturka, njegovog nasleđa, zaveta, mnogo doprinosi razvoju republike velikog Ataturka i vodi narod njegovim putem.

Predlažem da nazdravimo bratskom turskom narodu, prijateljskoj bratskoj Republici Turskoj, lideru savremenog turskog sveta, predsedniku Republike Turske i ličnosti koja je dostojna najvišeg poštovanja, dragom prijatelju Azerbejdžanskog naroda, Sulejmanu Demirelu.

Prevedeno je sa ruskog jezika : list «Bakinski radnik», 15. oktobar 1999