Smatram da smo, možda, trebali pre da se sastanemo, zato što je Zakavkaski region međusobno povezan, a vi komandujete ruskim trupama, koje su stancionirane u Gruziji i Jermeniji. Međutim, to nisu dozvoljavali uslovi. U cilju rešenja problema povezanih sa interesima naše zemlje, u saradnji sa Republikom Gruzijom, sa kojom imamo dobre odnose, sreo sam se sa Eduardom Ševardnadze i ostalim liderima ove republike. Tokom njihove posete, rešavani su mnogobrojni problemi vezani za ekonomsku saradnju, naročiito što se tiče pružanja pomoći Gruziji u snabdevanju energijom. Sa Jermenijom smo, nažalost, u ratnim odnosima. A vaše trupe, trupe Ruske Federacije, stacionirane su na teritoriji Gruzije i Jermenije. Mi ne možemo bez kontakata. Istina, imali smo telefonske kontakte, a i naši predstavnici su se sastajali sa vama. Ali smatram da moramo mnogo bliže da kontaktiramo da bi sprečili bilo kakve propuste u našim odnosima. Jer ako postoje kontakti i ako dolazi do sastanaka, onda se lakše rešavaju pitanja, a kad nema takvih odnosa, svako malo pitanje prerasta u veliki problem, iako možda i nije od velikog značaja.
Naša republika nema nikakvih problema sa Gruzijom. Među nasim zemljama razvijeni su istorijski prijateljski dobri odnosi. Zabrinuti smo situacijom u Gruziji, jer ne možemo biti ravnodušni prema tome, što se događa u susednoj zemlji. Ali više svega nas brine položaj Azerbejdžanaca , koji žive u Gruziji. A tamo ih je mnogo, prema našim podacima - oko 600 hiljada ljudi. U nekim rejonima - Marneuli, Bolnisi, Dmanisi, Gardabani - oni žive kompaktno. Primamo jako zabrinjavajuće vesti s činjenicama nasilja, nepravednosti i t.d. prema pojedinim Azerbejdžancima. S tim u vezi su naši predstavnici putovali tamo. Državni sekretar Lala Šovkat Hadžijeva je posebno posetila rejone Dmanisi i Marneuli u Gruziji, sastajala se sa njihovim rukovodstvom. Predstavnici nekih, susednih sa Gruzijom, rejona Azerbejdžana, putovali su u susednu republiku da isporuče humanitarnu i materijalnu pomoć stanovništvu Marneulskog i Dmaniskog rejona.
Ali sve to još uvek, nažalost, nije dalo rezultata. U našem telefonskom razgovoru, predsednik Gruzije, Eduard Amvrosijevič Ševarnadze, je rekao , da se sa njihove strane preduzimaju mere za stvaranje reda i odgovarajućih uslova za azerbejdžansko stanovništvo na ovim područjima.
Koristim priliku, da vam se obratim sa molbom, pošto su vaše trupe raspoređene u Gruziji, uključujući ovo područje, da obratite pažnju na rešavanje tih pitanja. Ti ljudi, etnički Azerbejdžanci, građani su Gruzije, koji tu žive vekovima, to je njihova domovina, zavičaj, te im je neophodno obezbediti sigurnost za normalan život i rad. Govorio sam Eduardu Ševarnadze o nekim simptomama, zbog kojih smo veoma zabrinuti. Ako ne presečemo neke od negativnih pojava, koje se tamo dešavaju, može doći do najozbiljnijih komplikacija. A to, što se dešava kada se situacija komplikuje, vrlo dobro vidimo na primeru takozvanog Karabahskog sukoba, koji je sada prerastao u otvoreni rat između Jermenije i Azerbejdžana. Zato se moj prvi zahtev svodi na to. Želeo bih da obratite pažnju na to.
Više puta sam izjavljivao u ime azerbejdzanske države, a i danas, koristeći se susretom sa vama, govorim: pristalice smo mirnog rešavanja ovog problema. Želimo da se taj rat, koji je planuo pre skoro 6 godina, završi. Protekle godine su jasno pokazale svetu da je rat doneo teške patnje, kako azerbejdžanskom, tako i jermenskom narodu. On neće doneti rezultate koje očekuju ekstremističke snage u Jermeniji. Zato sam govorio i opet ponavljam, polazeći od globalnog, političkog iskustva, da je ovaj problem neophodno rešiti mirnim putem. Mi nismo oduzeli ni metar teritorije Jermenije, međutim, jermenske oružane snage su okupirale - vi ste vojnik, i to dobro znate - gotovo 20 posto teritorije Azerbejdžana, uključujući teritorije izvan bivšeg Nagorno-Karabahskog regiona. Ako pretpostavimo da se taj rat, kao što to pokušava da predstavi jermenska strana, vodi radi zaštite interesa jermenske manjine u Nagornom Karabahu, onda kako razumeti, kao prvo, to što je 50 000 Azerbejdžanaca proterano iz Nagornog Karabaha, a izvan Nagornog Karabaha jermenske snage zauzele sedam naših rejona - Lachin, Kelbadžar, Agdam, Fizuli, Džebrail, Zangilan, Gubadli, čiji se stanovnici nalaze u teškom položaju, a mnogi od njih žive u šatorima. Možete otići i pogledati te rejone, gde su smešteni. A, decenijama i vekovima sticana materijalna bogatstva u ovim regionima, opljačkani su i uništeni. To je vandalizam od strane jermenskih oružanih snaga. I, naravno, mislim, da svetska javnost to neće oprostiti nikome i nikada. Svet ne oprašta agresiju, agresora.
Zato sam govorio i govorim, a koristeći se ovom prilikom, izjavljujem to ličnoVama, premda vam je poznat stav azerbejdžanskog rukovodstva, da smo pristalice mirnog rešavanja ovog problema, ali uz uslov da jermenske oružane snage bezuslovno napuste teritoriju Azerbejdžana, posebno one rejone, koji su izvan granica bivše Nagorno-Karabahske oblasti.Takvi predlozi su ranije podnošeni i ponovo ih podnosim. Međutim, agresor se koristi privremenom, ponavljam – privremenom, vojnom prednošću, verujući da će to trajati večno. Na sastanku šefova država ZND-a u Ašgabatu, 24. decembra, bio sam prinuđen da istupim sa izjavom. Upoznati ste sa njom. Ona se zasniva na činjenici, da je Azerbejdžan stupio u sastav ZND-a 24. septembra, sklopio ugovor o kolektivnoj bezbednosti, kao punopravni član ZND-a. Ali i Jermenija se nalazi u sastavu ZND-a. Zato sam istupio u Ašgabatu sa izjavom da ne može biti ni reči o sprovođenju kolektivne bezbednosti država ZND-a, bezbednosti ove Zajednice od mogućeg napada spoljnih sila, dok ne bude sprovedena unutrašnja bezbednost.
Zato sam govorio i tamo i u pojedinačnim razgovorima sa liderima nezavisnih zemalja ZND-a, da ne možemo biti zadovoljni takvom situacijom, i smatram da ova izjava mora imati svoje rezultate. Kažem vam to, jer smo potpisivanjem Ugovora o kolektivnoj bezbednosti polazili od principa saradnje oružanih snaga zemalja ZNDa, uključujući Azerbejdžan, Rusiju i druge zemlje članice.
Vi ste predstavnik ruskih trupa u Gruziji i Jermeniji. Zato bih vas zamolio da iskoristite svoje mogućnosti i svoj autoritet u cilju odvraćanja nekih krugova u Jermeniji od ove ludosti. Ponavljam, mi smo za mirno rešenje problema, mi smo za mir, za prestanak rata i ratnih operacija.
Posljednjih nekoliko dana vode se žestoki manevri. Mi ne snosimo krivicu za to, jer agresor već mesec i po dana priprema planove daljeg prodiranja, duboko na teritoriju Azerbejdžana, radi zauzimanja naših novih područja. Možda su pre imali uspeha u tome , ali više ne. Sada nailaze na veoma jaku blokadu, što dovodi, naravno, do ratnih dejstava i nažalost gubitaka sa obe strane, jer naše oružane snage u poslednje vreme obezbeđuju dostojan otpor jermenskim trupama. Verovatno znate da oni imaju velike gubitke, kako u ljudstvu, tako i u tehnici. Zašto je to potrebno? Nama to ne treba. Mi ne napadamo, nego se branimo sa svoje teritorije, a oni napadaju na našu zemlju Zato, iskreno govoreći, želim da izrazim nezadovoljstvo time, što naši prijatelji iz ZND-a, posebno iz Rusije, nisu pokazali odgovarajuću ubediteljnost u rešavanju tih pitanja. Naglasio sam u svojoj izjavi u Ašgabatu da su, nakon ulaska Azerbejdžana 24. septembra u ZND i potpisivanja Ugovora o kolektivnoj bezbednosti, okupirana četiri rejona Azerbejdžana. Imamo razloga da izrazimo nezadovoljstvo takvom situacijom prema ravnodušnosti naših saveznika iz ZND-a. Istovremeno vam se obraćam sa molbom da upotrebite svoj autoritet, svoje mogućnosti i svoj položaj, koji imate u Jermeniji, u cilju zaustavljanja konflikta i promene situacije. Iskreno vam izjavljujem, i možete to preneti svima, kojima, prema vašom mišljenju, treba reći, da smo pristalice prestanaka ratnih akcija i rešavanja ovog problema na miran način.
Međutim, sva ostala pitanja možemo da rešimo vrlo lako. Najvažnije pitanje je, o čemu sam već govorio, prestanak vojnih akcija, obezbeđenje nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Azerbejdžana. U tom planu ponovo apelujem na vas. Ponavljam, ne želim da govorim o tome, što vaše trupe pružaju pomoć Jermeniji, iako takvih slutnji ima veoma mnogo. Nemam osnova za zvanične izjave, ali vi se nalazite na teritoriji Jermenije, na kojoj postoje ruske vojne baze i to sa statusom vojnih baza. Jermenija vodi rat sa nama, a ne mi s njima, i zauzima našu teritoriju. Zato ja imam pravo - na osnovu međunarodnog prava i pravnih propisa da zatražim od vas da upotrebite sav svoj uticaj i preduzmete odgovarajuće mere.
Nadam se da ćete preduzeti mere. Što se tiče prolaska tereta za snabdevanje ruskih trupa, stacioniranih u Zakavkazskom regionu, kroz teritoriju Azerbejdžana, obezbeđivali smo, i nastavitćemo dalje, jer imamo sa Rusijom prijateljske odnose, kao i, naravno, sa trupama Ruske Federacije, što će se nastaviti i u buduće. Preduzimam sve mere da bi se obezbedilo dalje jačanje ovih odnosa. Međutim, imamo puno podataka o tome, da se gorivo koje ide vojnim jedinicama u Gruziju ili Jermeniju kroz Azerbejdžan, nailazi u jermenskim oružanim snagama i koristi se protiv nas. Govorim o tome kao o podacima. O svemu ovome se raspravlja, i, iskreno da kažem, sa strane različitih slojeva stanovništva Azerbejdžana dobijamo optužbe, zašto dazvoljavamo prolaz ovog tereta kroz teritoriju Azerbejdžana, ako to u nekoj meri pomaže jermenskim oružanim snagama? Govorim vam to, da biste još jednom skrenuli pažnju na ova pitanja.
Novine "Bakinski Rabočij", 11 januar 1994.