Govor predsednika Azerbejdžana Hejdara Alijeva na sastanku sa komandantom ruskih trupa na Kavkazu, general-pukovnikom Fedorom Reutovim 6 januara 1994.godine


Smatram da smo, možda, trebali pre da se sastanemo,  zato što   je  Zakavkaski region međusobno povezan, a vi komandujete  ruskim trupama, koje su stancionirane  u Gruziji i Jermeniji. Međutim, to nisu dozvoljavali uslovi. U cilju rešenja problema povezanih sa interesima  naše zemlje, u saradnji sa Republikom Gruzijom, sa  kojom imamo dobre odnose, sreo sam se sa Eduardom Ševardnadze i ostalim liderima  ove republike.  Tokom njihove posete,  rešavani su  mnogobrojni problemi vezani za ekonomsku  saradnju, naročiito što se tiče  pružanja  pomoći  Gruziji   u snabdevanju energijom. Sa Jermenijom smo, nažalost, u ratnim odnosima. A vaše  trupe, trupe  Ruske Federacije, stacionirane su na teritoriji Gruzije i Jermenije.  Mi ne možemo bez kontakata.  Istina, imali smo telefonske kontakte, a i naši predstavnici  su se sastajali  sa vama.  Ali smatram da moramo mnogo bliže da kontaktiramo  da bi  sprečili bilo kakve propuste u našim odnosima.  Jer  ako postoje kontakti i ako  dolazi do sastanaka, onda se lakše  rešavaju  pitanja, a kad nema takvih odnosa,  svako  malo pitanje   prerasta u veliki problem, iako možda i nije od velikog značaja.

Naša republika nema nikakvih problema sa Gruzijom. Među nasim zemljama razvijeni su istorijski  prijateljski  dobri odnosi.  Zabrinuti smo situacijom u Gruziji, jer ne možemo biti ravnodušni prema tome, što se događa u susednoj zemlji. Ali više svega nas brine položaj Azerbejdžanaca , koji žive u Gruziji. A tamo ih je mnogo, prema našim podacima - oko 600 hiljada ljudi. U nekim rejonima - Marneuli, Bolnisi, Dmanisi, Gardabani - oni žive kompaktno. Primamo jako zabrinjavajuće vesti s činjenicama nasilja,   nepravednosti i t.d. prema pojedinim Azerbejdžancima. S tim u vezi su naši predstavnici putovali  tamo.   Državni sekretar  Lala Šovkat Hadžijeva je posebno posetila rejone Dmanisi i Marneuli u Gruziji,   sastajala se sa njihovim rukovodstvom. Predstavnici nekih, susednih sa Gruzijom, rejona Azerbejdžana,   putovali  su u susednu republiku  da isporuče  humanitarnu i materijalnu  pomoć  stanovništvu  Marneulskog  i Dmaniskog rejona.

Ali  sve to  još uvek, nažalost, nije dalo rezultata. U našem telefonskom razgovoru,  predsednik Gruzije, Eduard Amvrosijevič Ševarnadze,  je rekao , da se sa njihove strane  preduzimaju  mere za stvaranje  reda i  odgovarajućih uslova  za  azerbejdžansko stanovništvo na ovim  područjima.

Koristim  priliku,  da  vam se obratim  sa molbom,  pošto su vaše  trupe raspoređene u Gruziji, uključujući  ovo područje, da   obratite  pažnju na rešavanje tih pitanja. Ti ljudi, etnički  Azerbejdžanci,  građani su Gruzije, koji  tu žive vekovima,  to je njihova domovina, zavičaj, te im  je neophodno  obezbediti  sigurnost za normalan život i rad. Govorio sam Eduardu Ševarnadze o nekim  simptomama, zbog kojih  smo veoma zabrinuti. Ako ne  presečemo  neke od negativnih pojava, koje se tamo dešavaju, može  doći do najozbiljnijih komplikacija. A to, što se dešava kada se situacija komplikuje, vrlo dobro  vidimo na primeru takozvanog Karabahskog  sukoba, koji je sada prerastao  u otvoreni rat između  Jermenije  i Azerbejdžana. Zato se moj prvi zahtev svodi na to.  Želeo bih  da obratite pažnju na to.

Više  puta sam  izjavljivao u ime azerbejdzanske države, a i danas, koristeći se  susretom  sa vama,  govorim:  pristalice smo  mirnog rešavanja ovog problema. Želimo da  se  taj rat, koji je planuo pre skoro 6 godina, završi. Protekle godine  su  jasno pokazale svetu da je rat doneo teške patnje, kako  azerbejdžanskom, tako  i jermenskom  narodu. On  neće doneti rezultate koje očekuju ekstremističke snage u Jermeniji. Zato sam govorio i opet ponavljam, polazeći od   globalnog, političkog iskustva, da je ovaj problem neophodno  rešiti mirnim putem. Mi nismo oduzeli ni metar teritorije  Jermenije, međutim, jermenske oružane snage  su okupirale  - vi ste vojnik, i to dobro znate - gotovo 20 posto  teritorije Azerbejdžana, uključujući teritorije izvan bivšeg Nagorno-Karabahskog regiona. Ako pretpostavimo da se taj rat, kao što to pokušava da predstavi jermenska strana,  vodi radi zaštite interesa jermenske manjine u Nagornom Karabahu, onda kako razumeti, kao prvo, to što je 50 000  Azerbejdžanaca proterano iz  Nagornog Karabaha,  a izvan Nagornog Karabaha jermenske snage zauzele  sedam  naših rejona - Lachin, Kelbadžar, Agdam, Fizuli, Džebrail, Zangilan, Gubadli, čiji se stanovnici nalaze  u teškom položaju, a mnogi od njih žive u šatorima. Možete  otići  i pogledati te rejone, gde su smešteni. A, decenijama i vekovima sticana materijalna bogatstva u ovim regionima, opljačkani su i uništeni. To je vandalizam  od strane jermenskih oružanih snaga. I, naravno, mislim, da svetska javnost to neće oprostiti nikome i nikada. Svet ne oprašta  agresiju, agresora.

Zato sam govorio i govorim, a koristeći se ovom prilikom,  izjavljujem to ličnoVama,  premda  vam je poznat  stav azerbejdžanskog  rukovodstva, da smo pristalice  mirnog  rešavanja ovog  problema, ali uz uslov da  jermenske oružane snage bezuslovno  napuste teritoriju Azerbejdžana, posebno one rejone, koji  su izvan granica bivše Nagorno-Karabahske  oblasti.Takvi predlozi su ranije podnošeni i ponovo ih podnosim. Međutim, agresor se koristi privremenom, ponavljam – privremenom, vojnom prednošću, verujući da  će to trajati večno.  Na sastanku šefova država ZND-a  u Ašgabatu, 24. decembra, bio sam prinuđen da istupim sa izjavom. Upoznati ste sa njom. Ona se zasniva na činjenici, da je Azerbejdžan  stupio u sastav ZND-a 24. septembra, sklopio  ugovor  o kolektivnoj bezbednosti, kao  punopravni član  ZND-a. Ali  i Jermenija  se nalazi u sastavu ZND-a.  Zato sam istupio u Ašgabatu sa izjavom da  ne može  biti ni reči o sprovođenju  kolektivne bezbednosti država ZND-a, bezbednosti ove Zajednice  od mogućeg napada spoljnih  sila,  dok ne bude sprovedena  unutrašnja bezbednost.

Zato sam govorio i tamo i u pojedinačnim razgovorima sa  liderima nezavisnih zemalja ZND-a, da ne možemo biti zadovoljni takvom situacijom, i smatram da ova izjava mora imati svoje rezultate. Kažem vam to, jer smo potpisivanjem Ugovora o kolektivnoj bezbednosti  polazili  od principa  saradnje oružanih snaga zemalja ZNDa, uključujući  Azerbejdžan, Rusiju  i druge zemlje članice.

Vi ste predstavnik  ruskih trupa u Gruziji i Jermeniji.  Zato bih vas zamolio da iskoristite svoje mogućnosti i svoj autoritet u cilju odvraćanja  nekih krugova u Jermeniji od ove ludosti.  Ponavljam, mi smo za mirno rešenje problema, mi smo za mir,   za prestanak rata i ratnih operacija.

Posljednjih nekoliko dana vode se žestoki manevri. Mi ne snosimo krivicu za to, jer agresor već  mesec i po dana priprema planove daljeg  prodiranja, duboko na teritoriju Azerbejdžana, radi zauzimanja naših novih područja.  Možda su pre imali uspeha u tome , ali više  ne.  Sada nailaze na  veoma jaku blokadu, što dovodi, naravno, do ratnih dejstava i nažalost  gubitaka sa obe strane, jer naše oružane snage u poslednje  vreme obezbeđuju  dostojan otpor jermenskim trupama.  Verovatno znate da oni imaju velike gubitke,  kako  u ljudstvu, tako  i  u  tehnici.  Zašto je to potrebno? Nama to ne  treba. Mi ne napadamo,  nego se branimo sa svoje ​​teritorije, a oni  napadaju na  našu zemlju Zato, iskreno govoreći, želim da izrazim  nezadovoljstvo time, što  naši prijatelji iz ZND-a, posebno iz Rusije, nisu  pokazali  odgovarajuću ubediteljnost  u rešavanju tih pitanja. Naglasio sam u svojoj  izjavi u Ašgabatu   da su,  nakon ulaska Azerbejdžana 24. septembra u ZND  i potpisivanja  Ugovora o kolektivnoj bezbednosti, okupirana četiri rejona Azerbejdžana. Imamo razloga da izrazimo  nezadovoljstvo takvom situacijom prema ravnodušnosti naših saveznika iz ZND-a. Istovremeno vam se obraćam sa molbom da upotrebite svoj autoritet,  svoje mogućnosti i svoj položaj, koji imate u Jermeniji, u cilju zaustavljanja konflikta i promene situacije. Iskreno vam izjavljujem, i možete to preneti svima, kojima, prema vašom mišljenju, treba reći, da smo pristalice  prestanaka ratnih akcija i rešavanja ovog problema na miran način.

Međutim, sva ostala pitanja možemo da rešimo  vrlo lako. Najvažnije  pitanje je, o čemu sam već govorio, prestanak vojnih akcija, obezbeđenje nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog  integriteta Azerbejdžana. U tom planu ponovo apelujem  na vas. Ponavljam, ne želim da govorim o tome, što  vaše trupe pružaju pomoć  Jermeniji, iako takvih  slutnji ima  veoma mnogo. Nemam osnova za zvanične izjave, ali vi se nalazite na teritoriji  Jermenije,  na kojoj postoje ruske vojne baze  i to sa statusom vojnih baza. Jermenija vodi  rat sa  nama, a ne mi s njima, i zauzima našu teritoriju. Zato ja imam pravo - na osnovu  međunarodnog prava i pravnih propisa da zatražim od vas  da upotrebite sav svoj ​​uticaj i  preduzmete odgovarajuće mere.

Nadam se da ćete preduzeti mere. Što se tiče  prolaska tereta za snabdevanje ruskih trupa, stacioniranih u Zakavkazskom regionu, kroz teritoriju Azerbejdžana, obezbeđivali smo, i nastavitćemo  dalje, jer imamo sa Rusijom prijateljske odnose, kao i, naravno, sa trupama Ruske Federacije, što će se nastaviti i u buduće. Preduzimam  sve mere da bi se obezbedilo dalje jačanje ovih odnosa. Međutim,  imamo puno podataka o tome, da  se gorivo  koje ide vojnim jedinicama u Gruziju ili Jermeniju  kroz Azerbejdžan, nailazi u jermenskim oružanim snagama  i koristi se  protiv nas.  Govorim o tome kao o podacima. O svemu ovome se raspravlja, i, iskreno da kažem, sa strane  različitih  slojeva stanovništva Azerbejdžana  dobijamo optužbe, zašto dazvoljavamo prolaz ovog tereta kroz teritoriju  Azerbejdžana, ako to u nekoj meri pomaže jermenskim oružanim snagama? Govorim vam to,  da biste još jednom skrenuli  pažnju  na ova  pitanja.

 Novine "Bakinski  Rabočij", 11 januar  1994.