Proglas Predsednika Azerbejdžanske Republike Hejdara Alijeva azerbejdžanskom narodu povodom Dana genocida azerbejdžanaca - 30. marta 1999


Poštovani sugrađani!

Azerbejdžan osmu godinu živi u uslovima svoje nezavisnosti. Jedan od naših najvećih uspeha, koji smo postigli tokom nezavisnosti, sastoji u tome što smo dobili mogućnost da stvorimo objektivnu sliku razdoblja i događaja naše istorije, koja se godinama sakrivala, falsifikovala i izopačavala. Jedan od takvih događaja, koje spominjemo danas, jeste Dan genocida nad Azerbejdžancima, koji je već dobio svoju političku i pravnu ocenu naše države.

Spominjući svake godine 31. mart kao Dan genocida nad Azerbejdžancima, ponovo se vraćamo u našu istorijsku prošlost i sa bolom u duši se sećamo ogromnih krvavih akcija protiv našeg naroda.

U XIX - XX veku naš narod je pretrpeo niz stravičnih tragedija. Nad Azerbejdžancima se, uz pomoć Jermena, okrutnih i podmuklih izvršilaca imperialističke politike velikih sila, vršilo etničko istrebljivanje i genocid, naš narod je bio osuđen da podnosi paklene muke, nacionalne tragedije i patnje.Stotine hiljada miroljubivih Azerbejdžanaca bilo je ubijeno zbog svojeg nacionalnog porekla, prognano sa svojih domaćih ognjišta, stari gradovi i sela Azerbejdžana pretvorili su se u ruševine.

Politika genocida, koju su jermenski nacionalisti, koristeći zavojevačku politiku carske Rusije sprovodili početkom veka, a u 40- 50 godinama - sovjetski režim, još više se ispoljila sredinom 80-ih godina pod izgovorom perestrojke i donela azerbejdžanskom narodu nove i nove tragedije. Nažalost, ove krvave akcije nisu bile principijelno ocenjene nuiti od strane međunarodne zajednice, niti od strane rukovodstva Azerbejdžanske Republike, što je, nacionalno-separatističkim snagama ostavilo odrešene ruke. Upravo zbog toga, u početnoj fazi takozvanog Nagorno-karabahskog konflikta, koji nam je 1988. nametnut, stotine hiljada Azerbejdžanaca bilo je ubijeno ili proterano sa svojih istorijskih zemalja zbog nacionalnog porekla. U januaru 1990. bili su počinjeni svirepi zločini protiv naroda koji je u Bakuu i u drugim gradovima Azerbejdžana digao svoj glas protiv takve nepravde, a 1992. se dogodio krvavi hodžalinski genocid.

Više od miliona naših sugrađana su bili proterani sa svojih ognjišta i osuđeni na neljudske patnje zbog avanturističkih postupaka jermenskih agresora i ideologa velike Jermenije. Samo u XX veku više od dva miliona Azerbejdžanaca bilo je izloženo užasnoj politici genocida, koju su u različitim oblicima sprovodili naši neprijatelji. Ipak, bez obzira na ove tragedije, teškoće, nepravdu, naš je narod nastavio da živi, sačuvao težnju ka nezavisnosti i pokazao snagu volje.

Danas se ponovo osvrćemo na našu istoriju. Ponosimo se uspesima, ogorčeni smo zbog gubitaka. Danas su stvoreni svi uslovi kako bi Azerbejdžan mogao postojati kao nezavisna država, i kako bi mogao celom svetu saopštiti svoja prava, ukloniti nepravdu, koja se desila u prošlosti.

Jedan od važnih naših zadataka jeste formiranje kod današnjeg i budućeg naraštaja jakog nacionalnog sećanja na genocid, koji je bio učinjen nad našim narodom u proteklom veku, postizanje političke i pravne ocene ovih tragedija od strane celog sveta, a takođe i da pokušamo da otklonimo njihove teške posledice i učinimo sve, kako se nešto slično ne bi ponovilo. A da bi se to ostvarilo moramo pokazati trajno i snažno nacionalno jedinstvo. Svaku eventualnu izdaju i agresiju protiv našeg naroda moguće je suzbiti samo naporima i voljom, usmerenim na nepomirljivu borbu u ime nezavisnosti Azerbejdžanske države, koja je naš najviši cilj.

Pozivam vas sve da se ujedinimo u nepomirljivoj borbi u ime zaštite nacionalnih interesa i prava našeg naroda.

Novine "Bakinskij rabočij" 31. mart 1999.