RADOVI / POVRATAK U VISOKU POLITIKU / 1991

Obraćanje Hajdara Alijeva partijskoj organizaciji Kabineta ministara SSSR-a - Moskva, 19. juli 1991. godine


Obavještavam vas da sam donio odluku da istupim iz KPSS.

Odmah hoću da napomenem da to nije hir „mode“, već rezultat teškog pređenog puta razočarenja i nove ocjene vrijednosti proteklih godina.

Osnovni razlozi koji su me naveli na ovaj korak sastoje se u sljedećem.

Prvo.  Pitanje napuštanja KPSS kod mene se pojavilo još u januaru 1990. godine u vezi s vojnom agresijom protiv azerbejdžanskog naroda koju su izveli političko rukovodstvo centra i CK KP Azerbejdžana. Kao rezultat januarskih događaja poginule su i povrijeđene stotine nevinih stanovnika među kojima su bili starci, žene, djeca. 

Osudivši taj nehumani, protvustavni , protivpravni čin u svojim istupima nadao sam se da će CK KPSS, CK KP Azerbejdžana obznaniti taj zločin, otkriti krivce. Teško se boreći sam sa sobom, strpljvio sam čekao. A kao odgovor na te istupe uskoro je bila organizirana masovna hajka na mene od strane partijskih organa štampe koju su započele novine „Pravda“. Svi moji pokušaji da se pojavim u tim sredstvima masovnog informiranja s argumentiranim opovrgavanjem izmišljenih činjenica protiv mene bili su uzaludni. Glasnost, proglašena kao osnovna tekovina perestrojke, u praksi se pokazala jednostranom.

Česta obraćanja narodnih deputata, Vrhovne skupštine Nahčivanske Autonomne Republike, raznih grupa građana, istaktnutih predstavnika intelegencije o utvrđivanju krivaca januarske tragedije i njihovo kažnjavanje uporno odbija komunističko rukovodstvo Azerbejdžana. 

Prošla je jedna i po godina. Ne samo da ništa nije urađeno na razotkrivanju tog ogromnog zločina čiji su krivci odavno poznati, nego je sasvim drukčije – poduzimaju se sve neophodne mjere za njegovo skrivanje i računanje s tim da će vrijeme pomoći da se zaboravi ta tragedija. Međutim, istorija nam je ne jednom dokazala da nikakve godine ni desetljeća ne mogu natjerati da se zaborave i oproste krvavi zločini protiv svog naroda. 

Drugo.  Kao rezultat licemjerne politike centra već se više od tri godine održava oštra konfliktna situacija u oblasti Nagorni Karabah u Azerbejdžanu, koja je nastala trudom armenskih nacionalista pod pokroviteljstvom CK KPSS. Oblast je, u osnovi, izašla iz državne vlasti Azerbejdžana. 

Državni suverenitet, teritorijalna cjelovitost Azerbejdžana, uprkos Ustavu, su grubo narušeni. Između Armenije i Azerbejdžana vodi se neobjavljeni rat, iako svakodnevno ginu ljudi i na jednoj i na drugoj strani. I sve to u granicama sovjetske države s njezinom „humanom“ ideologijom. 

Ubijeđen sam, da je bilo volje u rukovodstvu partije, da je međunacionalni sukob koji je izbio u vezi s takozvanim pitanjem Nagornog Karabaha još 1987.-1988.,bilo moguće spriječiti na samom početku, ne dopustiti sve jači otpor, krvoproliće koje je donijelo najtežu bijedu i stradanja kako azerbejdžanskom tako i armenskom narodu. Znači, političkom centru taj konflikt je bio potreban. 

Treće. U periodu demokratizacije cijelog društva, obznanjivanja političkih sloboda i pluralizma široki demokratski pokret, koji se podigao u Azerbejdžanu 1988. godine za zaštitu teritorijalne cjelovitosti Republike i demokratizaciju društva, uporno se guši od strane CK KP Azerbejdžana pod rukovodstvom CK KPSS. Za te godine mnogo ljudi su iskusili represiju iz političkih motiva.

Dvomilionski glavni grad Azerbejdžana godinu i po bez ikakve osnove živi u vanrednom stanju. Upravo u takvim uslovima su provedeni takozvani „demokratski“ izbori za Vrhovni Sovjet Republike i referendum s namjerno pozitivnim rezultatom u korist očuvanja Saveza. Naivno je pretpostavljati da je u vanrednom stanju moguće nadati se bilo kakvoj demokratiji i slobodnom iskazivanju volje naroda. Demokratske organizacije su ne jednom  otvarale pitanje o tome da apsolutna većina birača Republike nije učestvovala na referendumu čiji su rezultati falsifikovani. Uprkos tome komunističko rukovodstvo Azerbejdžana nije smatralo mogućim da se makar razmotre takve izjave. 

Istupao sam i istupam protiv novog saveznog dogovora koji nameće centar. Ne može biti suvereniteta nekoliko država u okviru jedne suverene države sa svim slobodama, legitimitetom i funckijama  koje proističu iz tog pojma.

Neophodno je predstaviti svim saveznim republikama istinsku političku, ekonomsku slobodu i samostalnost za nacionalno-državnu obnovu. To ni u kom slučaju nije prepreka za ekonomsku integraciju i tradicionalne kulturne veze republika – sasvim suprotno, to će pomoći njihovo poboljšanje i razvoj na dvije i na više strana.

U funkciji narodnog deputata Azerbejdžana i Nahčivanske Autonomne Republike ja sam u svojim govorima ne jednom postavljao ta pitanja, predlagao sam KP Azerbejdžana, koja je u potpunosti izgubila povjerenje naroda, da osigura uslove za slobodno i ravnopravno djelovanje svih političkih snaga, da se stvore uslovi za izgradnju demokratskog društva, političkog pluralizma i glasnosti u punom obimu. 

Uprkos tome, sve te moje istupe i moje prijedloge komunističko rukovodstvo Azerbejdžana na samo da ne razmatra, nego ti istupi i prijedlozi izazivaju protureakciju u obliku novih, pripremljenih i organiziranih napada na moju adresu. Urednici novina, novinari koji objavljuju moje govore u Azerbejdžanu gube posao i njih se proganja. 

Sve što sam gore izložio natjeralo me je na krajnji korak da objavim istupanje iz KPSS, iako je odluka da to učinim za mene bila izuzetno teška. Odrastao sam u porodici komunista, i cijeli moj život od kada znam za sebe povezan je s Komunističkom partijom. Povezao sam svoju sudbinu s partijom boljševika 1943. godine kad mi je bilo 20 godina. 

Iskreno sam vjerovao u ideale Komunističke partije i aktivno sam učestvovao u ostvarivanju njezinih planova. Sva ta vjera ja sada uništena.

Beskonačne izjave o partiji koja se obnavlja, Savezu republika koji se obnavlja, je ponovna prevara naroda. 

Neophodno je časno i otvoreno reći narodu da se komunistički eksperiment, socijalistički izbor u našoj zemlji nisu opravdali, izgrađen i podržavan silom Savez republika sam je sebe uništio.

Jasne su mi teškoće koje će se pojaviti preda mnom nakon ovog govora, predviđam svakojake napade i moralnu hajku. Trezvena analiza puta koji je prošla partija dovela me je do sadašnje pozicije koju sam izložio. Pri tome sam svjestan i obima svoje odgovornosti.

Napuštajući redove KPSS, izražavam poštovanje svim časnim i poštenim komunistima koji još uvijek vjeruju i nadaju se.