Govor predsjednika Republike Azerbejdžan Hajdara Alijeva na službenom prijemu organiziranom povodom 10-ogodišnjice državne nezavisnosti Azerbejdžana. 18. oktobar 2001. godine


Poštovane dame i poštovana gospodo!

Poštovani ambasadori!

Poštovani gosti!

Srdačno vam čestitam desetu godišnjicu državne nezavisnosti Azerbejdžana, želim svakom od nas, svakom građaninu Azerbejdžana,  zdravlja, dug život, sreću i uspjeh  u svim našim budućim poslovima.  

Za svaki narod, svaku naciju nema ničeg slađeg i vrednijeg od slobode, nezavisnosti. U 20. vijeku su mnogi narodi u svijetu ostvarili slobodu, nezavisnost. Prvi svjetski rad, Drugi svjetski rat su u potpunosti promijenili kartu svijeta. Desetine naroda koji su živjeli u kolonijalnim uslovima su dobili slobodu.

Kada je poslije Prvog svjetskog rata formirana Organizacija ujedinjenih nacija imala je oko 50 članova. Danas je broj država koje ulaze u Organizaciju ujedinjenih nacija dostigao brojku 200. Pogledajte koliko naroda, nacija je u tako dugom istorijskom razdoblju izborilo nacionalnu slobodu, izgradilo nezavisne države i sada imaju svoje predstavnike u međunarodnim organizacijama, članovi su Organizacije ujedinjenih nacija.  

Krajem 20. vijeka, vjerovatno kasnije nego mnogi drugi, smo mi uspjeli izboriti svoju državnu nezavisnost. Istina, stranice istorije svjedoče da je azerbejdžanski narod, proglasivši svoju nezavinost još 1918. godine, stvorio svoju državu, počeo je živjeti nezavisno. Ipak je poslije ta nezavinost izgubljena. 1991. godine u vezi s raspadom Sovjetskog Saveza  svih 15 saveznih republika u sastavu Sovjetskog Saveza su proglasile svoju nezavisnost i ušle u svjetsku zajednicu kao nezavisne države.  

Usvojiviši 18. oktobra  1991. godine Ustavni akt o nezavinosti naše zemlje, cijelom svijetu smo kazali da je Azerbejdžan nezavisna država. Već je deset godina kako smo nezavisni.  U tim godinama smo prošli težak i veoma slavan put. Punopravni smo član Organizacije ujedinjenih nacija, član svih međunarodnih svjetskih organizacija. Naposljetku, početkom ove godine takođe smo ušli u jednu od utjecajnih međunarodnih organizacija – Vijeće Evrope. Na sve to smo ponosni i naš narod ima pravo da bude ponosan. Ali osjećaj ponosa našem narodu daje to što je on već slobodan, što je gospodar svoje sudbine, što potpis azerbejdžanskog naroda stoji uporedo s potpisima naroda svijeta. Opstajući već deset godina kao nezavisna država Azerbejdžan je položio taj ispit.   

Svečano obilježavamo tih deset godina. Već nekoliko dana, možda mjeseci, u gradovima, regijama, selima, u preduzećima, na univerzitetima, u raznim organizacijama, azerbejdžanski narod s osjećajem velike radosti obilježava 10-ogodišnjicu državne nezavisnosti Azerbejdžana. Na taj način je to postala radost svakog azerbejdžanskog građanina, cijelog azerbejdžanskog naroda. To je radost na samo jednog čovjeka, jedne porodice, već radost i najdraži praznik cijelog azerbejdžanskog naroda, svih azerbejdžanskih građana.  

Apsolutno sam uvjeren da, ako smo, prošavši za deset godina veliki, težak put, uspjeli zaštititi i sačuvati našu nezavisnost, uspjeli smo da je učvrstimo, izgradimo u Azerbejdžanu demokratsku, pravnu državu, izgradimo sve institucije te države, ćemo izgraditi čvrst, pouzdan temelj za budući Azerbejdžan. Ispunili smo prvi, najteži dio misije koja nam je data.  

Ali imamo dug prema našem narodu. A taj dug se sastoji u tome da se Azerbejdžan još više mora razvijati kao nezavisna država, da bude još jači kako bi nezavisnost Azerbejdžana donijela sreću svakom njegovom građaninu. Pred nama su veoma veliki zadaci. Ali raduje to što je većina naših građana svjesna tih zadataka, prihvata ih kao svoje i trudi se da ih ispuni. A mi, državni organi, organi vlasti Azerbejdžana osjećamo tu odgovornost više nego svaki građanin. Možete biti uvjereni u to da ćemo za buduću sreću našeg naroda, vječnost njegove nezavisnosti i ubuduće s još većom odgovornošću časno ispunjavati zadaće koje su nam postavljene.   

Po prvi put za ovih deset godina smo se skupili na ovakvom večernjem skupu povodom ove ceremonije. Takva želja se pojavljivala i prošlih godina, ali, uzimajući u obzir mnogo toga, smatrao sam da je to još rano. Ali sada je tih deset godina iza nas.  

Čestitam vam i istovremeno s osjećajem velikog poštovanje sjećam se naših šehida koji su dali svoje živote za teritorijalnu cjelovitost, nezavisnost Azerbejdžana. Čestitam porodicama šehida. Danas i oni moraju da budu ponosni na to što su njihova djeca, braća, njihove sestre, glave porodica postali šehidi radi Domovine, radi svojih rodnih mjesta. Postali su šehidi u ime nazavinosti Azerbejdžana, sjećanje na njih će živjeti vjekovima, uvijek će biti u našim srcima.  

Srdačno čestitam svima koji su pokazali junaštvo, ranjeni i postali invalidi braneći zemlju Azerbejdžana. Trudimo se da im život učinimo normalnim, da njihove rane zarastu. Ali mislim da su njihove rane rane cijelog naroda. Apsolutno sam uvjeren da će rane našeg naroda i onih koji su ih zadobili braneći Domovinu zarasti i da će se naš narod riješiti te nesreće.   

Čestitam cijenjenim ljudima naše zemlje, naučnim i kulturnim djelatnicima, umjetnicima – svima onima koji savjesno radeći u državnoj službi učvršćuju našu nezavisnost. Čestitam azerbejdžanskim vojnicima, čestitam armiji Azerbejdžana koja sada čuva stražu nad azerbejdžanskom zemljome, čestitam našim sinovima koji se nalaze u rovovima. Njihova služba će se uvijek cijeniti. Uvjeren sam da svaki azerbejdžanski mladić smatra za sebe velikom čašću da čuva stražu svoje Domovine. Čestitam svima, čestitam azerbejdžanskom narodu. 

Sretan praznik! 

Želim vam zdravlja! 

Neka vaši putevi budu slavni. Budite zdravi, u vaše zdravlje!  

Juče smo obavili veliku ceremoniju, govorili lijepe riječi. Želim da se ovdje svi osjećaju slobodno.