Obraćanje predsjednika Republike Azerbejdžan na konferenciji za novinare u Parizu za vrijeme službene posjete Francuskoj – 21. decembar 1993. godine


Poštovane dame i gospodo, već treći dan se nalazim u Francuskoj, u Parizu. Izuzetno sam zadovoljan tokom i razultatima susreta i sretan sam što mi se danas ukazala prilika da ponovo vidim Pariz, da se upoznam s burnim životom moderne Francuske, modernog Pariza. Ali glavna stvar je, naravno, što sam za ovo vrijeme imao veoma korisne i uspješne susrete, pregovore. Susret s predsjednikom Francuske, gospodinom Mitterrandom, te takođe Sporazum potpisan kao razultat sastanka – sporazum o prijateljstvu, uzajamnom razumijevanju i saradnji između Fransuske i Republike Azerbejdžan od posebnog je značaja. 

Danas sam se susreo s ministrom inostranih poslova Francuske, gospodinom Alainom Juppeom. Imali smo veoma plodonosan razgovor. I predsjednikom i s ministrom inostranih poslova sam razgovarao o pitanjima još snažnijeg jačanja uzjamnih odnosa između Francuske i Azerbejdžana, uklanjanja konfliktnih situacija u našoj regiji, posebno pitanja agresije oružanih snaga Armenije u Azerbejdžanu i položaja Republike Azerbejdžan s tim u vezi. Složili smo se da će Francuska, zajedno s gospodinom predsjednikom Mitterrandom i ministrom inostranih poslova, Alainom Juppeom, koristeći svoje mogućnosti, pružiti pomoć u ciljno mirnog rješenja tog sukoba. 

Mi smo zagovornici mirnog rješenja tog pitanja, obustavljanja vojne agresije protiv Azerbejdžana, ali uz uslov povlačenja armenskih oružanih snaga iz okupiranih azerbejdžanksih područja, nepovredivosti granica, teritorijalne cjelovitosti Republike. Isto tako, ne odstupamo od zahtjeva za potrebom razmatranja pitanja Nagorno-Karabaha. Važno je napomenuti da su i predsjednik Francuske i ministar inostranih poslova iznova potvrdili međunarodne principe o nepovredivosti granica, nedopustivosti prisvajanja tuđih teritorija silom i vojnim putem, očuvanja teritorijalne cjelovitosti svake države, u tom smislu i Republike Azerbejdžan. 

Danas sam se susreo sa predstavnicima poslovnih krugova Francuske. Rekao sam im, a takođe i predsjedniku ove zemlje i ministru inostranih poslova, da je Azerbejdžan otvoren za cijeli svijet, kao i za Francusku s ciljem saradnje u svim oblastima, a prvenstveno u oblasti ekonomije, trgovine, nauke, tehnike, kulture. A to se očituje i u sporazumu koji smo juče potpisali. Pri susretu s predstavnicima poslovnih krugova dao sam im iscrpnu informaciju o ekonomskom potencijalu Azerbejdžana, prirodnim resursima Republike, njezinom industrijskom potencijalu. To stvara mogućnost saradnje s Francuskom, investicionih ulaganja Francuske u privredu Azerbejdžana na obostranu korist. 

Danas sam imao susret u Dilpomatskoj akademiji, juče sam se susreo s predstavnicima diplomatske štampe. Pridajem veliki značaj tim susretima zato što mi oni daju mogućnost da informiram društvo u Francuskoj o daljnim putevima razvoja azerbejdžanske države i društva te o teškom položaju Republike. 

Boraveći ovdje još više sam se uvjerio u to da su veze između Azerbejdžana i Francuske bile izuzetno slabe, u Francuskoj ima veoma malo informacija o Azerbejdžanu. Neobjektivna informacija ponekad stvara pogrešan utisak o našoj zemlji, mjerema azerbejdžanske države. Zato smatram da posjeta Francuskoj stvara ne samo uske uzajamne veze između lidera dviju zemalja, osnovu za dalji razvoj bilateralnih odnosa, nego ona ima i veliki značaj za stvaranje najboljeg utiska o Azerbejdžanu u Francuskoj. Ne mislim da nam je ovih dana uspjelo da to ostvarimo. Ali smo, ipak, izgradili temelje za taj posao koji smatramo veoma potrebnim. 

Danas i sutra će se ponovo biti susreta. Na primjer, ja ću se sutra sresti s predsjednikom Senata Francuske. Poslije toga ćemo se vratiti u domovinu. Ali ja sam uvjeren da će posao koji smo za ovo vrijeme ovdje uradili donijeti rezultate. Ubuduće ćemo učiniti sve kako bi stvorene mogućnosti maksimalno učinkovito iskoristili za razvoj multilateralne saradnje između Azerbejdžana i Francuske i za to da Azerbejdžan bude bolje predstavljen u Francuskoj. 

Pitanje: Gospodine predsjedniče, Vi ste čovjek koji je došao na vlast u vrijeme kada je u našoj zemlji već pet godina trajao sukob između Azerbejdžana i Karabaha. Vi ste takođe čovjek koji je dao pristanak za dijalog sa svim uključenim stranama, između ostalog i sa stranama u Nagornom Karabahu. U septembru ste imali sastanak s Ter-Petrosjanom. Neki armenski političari su mi u povjerenju govorili da pozdravljaju taj sastanak s Ter-Petrosjanom. Takođe su mi govorili da će se rat završiti za dva mjeseca. Prema njihovim riječima, to će se desiti kako iz ekonomskih tako i iz političkih razloga, jer svaka zemlja uvučena u rat trpi ekonomsku štetu i suočena je s društevnom krizom. Potpisivanje mirovnog sporazuma je bilo u korist Azerbejdžana. Ali Vaš susret s Tet-Petrosjanom koji je trebalo da se održi u oktobru je odgođen poslije protesta u Moskvi. Sada se stvara utisak da vladajući politički krugovi u Armeniji nisu optimsitčki nastrojeni. Htio bih znati da li smatrate da sada potpisivanje mirovnog sporazuma više nije u korist Azerbejdžana? 

Hajdar Alijev: Ne slažem se s drugim dijelom pitanja, pošto susret s predsjednikom Armenije Levonom Ter-Petrosjanom nije bio otkazan. Ja sam postao zagovornik dijaloga. Ja sam zaista utro put za stvaranje veza i dijaloga između Azerbejdžana i vladajućih kruga Nagornog Karabaha. U septembru sam se sretao s predsjednikom Levonom Ter-Petrosjanom i bio sam spreman da se srećem s njim i u budućnosti. Ali taj susret se nije održao iz razloga koji nisu zavisili od mene; to je bilo jednostrano. U septembru se oružana agresija Armenije protiv Azerbejdžana pojačala. Armenske oružane formacije krenule su u napad na Fizulinski, Džabrailski, Gubadlinski i Zangilanski region i okupirale ih. U toku tih vojnih akcija sam nekoliko puta razgovarao telefonom s Levonom Ter-Petrosjanom. On mi je obećao da će zaustaviti taj napad. Ali on nije ispunio svoja obećanja. Ne znam, možda zato što to nije uspio uraditi, a možda postoje drugi razlozi za to. Zato se naš dijalog nastavlja. 

I dalje stojim na tim pozicijama. Ali kada su se vodili pregovori, poslije potpisivanja Sporazuma između Azerbejdžana i Nagornog Karabah o prekidu vatre započet je ponovni napad koji je okončan okupacijom Zangilanskog regiona. Stanovnici tog regiona bili su te zime prisiljeni da preplivaju rijeku Aras i pređu na teritoriju Irana. Zamislite, oko 60 hiljada stanovnika Zangilanskog regiona su prešli preko Arasa u Iran pa prešavši preko njegove teritorije vratili se u Azerbejdžan; sada se nalaze u raznim regijama Republike. Većina njih živi pod šatorima. To se nije smjelo desiti. Zato ja nisam odstupio od svojih stavova. Ali ponavljam da su prilikom vođenja pregovora o obustavi vatre i malo poslije dostizanja sporazuma počeli novi napadi. Ti napadi su, naravno, usložnili situaciju. 

Pitanje: Dozvolite mi da se predstavim: Ja sam bivši naučni saradnik fakulteta istorije univerziteta, sada naučni saradnik Sorbonskog univerziteta, Avil Kerimov. Htio bih Vam postaviti dva pitanja. Prvo pitanje je političkog karaktera. Azerbejdžan još uvijek nema političko predstavništvo u Francuskoj kako bi se isključile pretenzije usmjerene protiv interesa Republike Azerbejdžana. Zato bi bilo dobro kada bi se poduzele praktične mjere, posebno u smislu otvaranja političkog predstavništva u Francuskoj. Jeste li razmatrali ta pitanja za vrijeme Vašeg susreta s gospodinom Mitterrandom? Drugo pitanje je kulturnog karaktera. Koliko ja znam, Vi ste takođe potpisali Sporazum o kulturnim vezama s Republikom Francuskom, o razmjeni u oblasti kulture. Interesuje me pitanje razmjene studenata. U kojoj mjeri će ta razmjena biti praktična ostvarivana? Koliko mi je poznato, ja sam jedini student iz Azerbejdžana koji je počastvovan stipendijom francuske vlade. Prošle godine sam prošao konkurs, već drugu godinu živim ovdje, u Francuskoj, i mogu reći da nemam nikakvih veza s našom zemljom. Trenutno radim na disertaciji «Azerbejdžan u sistemu poslijeratnog mirnog rješenja 18-20-ih godina». 

Hajdar Alijev: Otvaranje ambasade Azerbejdžana u Francuskoj je već riješeno pitanje. U Azerbejdžanu djeluje ambasada Francuske. I ovdje, u Parizu, treba da radi ambasada ali na uzajamnoj osnovi. To je već naša greška što ambasada još nije otvorena. Mislim da će taj problem u najskorije vrijeme biti riješen. Zato nije bilo potrebe da se o tome razgovara s predsjednikom Francuske. Što se tiče kulturne razmjene, razmjene studenata: Da, potpisali smo Sporazum o ekonomskoj, naučno-tehničkoj i kulturnoj saradnji. U sporazumu je, naravno, predviđena razmjena studenata. Mislim da će se naša nadležna ministarstva i glavne uprave zdušno pozabaviti tim pitanjima na osnovi tog sporazuma. Do sada nije postojao takav sporazum. Očigledno iz tog razloga nije bilo mogućnosti da se pozabavi tim pitanjima. Nakon što otvorimo ambasadu i počneom provoditi odredbe Sporazuma, ta pitanja će biti riješena. 

Pitanje: Novine «Izvjestija». Gospodine predsjedniče, savršen poznajete Rusiju, posebno u vezi s Vašom prošlom aktivnosti. Zato me interesuju rezultati izbora koji su nedavno provedeni u Rusiji, Vaša analiza i mišljenje o uspjesima Žirinovskog. Da li je razultat tih izbora imao uticaja na odnose između Rusije i Azerbejdžana? Jeste li izvukli neku pouku iz rezultata tih izbora, ima li takvih političara na političkoj sceni u Azerbejdžanu čiji bi stavovi po nečemu bili slični pogledima Žirinovskog? Hvala. 

Hajdar Alijev: Ne bih htio sada da ocjenjujem rezultate izbora u Rusiji ili da analiziram te rezultate, pošto sama Rusija tek treba da ih analizira i ocijeni. Što se tiče pitanja da li su se odnosi između Azerbejdžana i Rusije promijenili ili nisu, ja bih na njega odgovorio ovako: Ne, nisu se promijenili, odnosi su ostali na starom nivou. A sada o pitanju da li u Azerbejdžanu postoje lica čiji su stavovi bliski stavovima šefa Liberalno-demokratske partije Rusije. Trenutno u Azerbejdžanu ima oko 40 registriranih stranaka. Stavovi mnogih od njih mi nisu poznati. Zato ne mogu reći da li ima ili nema takvih lica. Teško mi je govoriti o tome.

Pitanje: Gospodine predsjedniče, u Parizu predstavljam azerbejdžansku organizaciju za ljudska prava i zaštitu Azerbejdžanaca. Imam četiri pitanja za Vas. Gospodine predsjedniče, jeste li razmišljali o Azerbejdžancima koji žive u inostranstvu, jeste li razmišljali o mogućnosti da im date azerbejdžansko državljanstvo? Drugo pitanje. Vi znate da se cijela situacija u Nagornom Karabahu prati u Francuskoj, dok se dan i noć provodi armenska propaganda a emotivanje naših emisja se ometa. Zato bih htio znati da li ste na sastanku s predsjednikom Mitterrandom spomenuli ometanje emitiranja tih emisija? Kao treće, vi govorite na ruskom...

H. Alijev: Odmah ću odogovoriti na Vaše zadnje pitanje zašto govorim na ruskom jeziku. Naš jezik je zaista predivan i ja volim azerbejdžanski jezik. To je službeni jezik Azerbejdžana, u zemlji nastupam i govorim samo na azerbejdžanskom jeziku. Ali ovdje, u Francuskoj, kao prvo, ima mnogo ljudi koji, kako sam ja vidio, govore ruski jezik. Znači, oni direktno od mene dobijaju informaciju. Drugo, tumač gospodina Mitterranda prevodi samo s francuskog jezika na ruski i s ruskog jezika na francuski. Zato nisam htio da narušavam ustaljeni poredak. Osim toga, ruski jezik je jedan od poznatih svjetskih jezika, isto kao i engleski, francuski. Samo zato što je simpatična djevojka postavila pitanje na na francuskom, ja bih je takođe mogao upitati zašto mi se nije obratila na azerbejdžanskom jeziku. 

A sada ću odgovoriti na Vaše drugo pitanje – na pitanje o Azerbejdžancima koji žive izvan granica Azerbejdžana. Radi se o tome da Azerbejdžanaca koji žive izvan Azerbejdžana nije malo. Većina njih nikada nisu živjeli na teritoriji Azerbejdžana koji je sada nezavisna država. Bez obzira na to, ako Azerbejdžanac koji živi izvan granica naše zemlje poželi dobiti naše državljanstvo, za to, po mom mišljenju, ne može biti nikakvih prepreka. 

Što se tiče pitanja o tome da pristalice Armenaca u vezi s Nagornim Karabahom ovdje emituju mnogo emisija, dok se emisije koje Azerbejdžanci žele emitirati ometaju, to nije pitanje koja ja moram razmatrati s gospodinom Mitterrandom. Poznato je da u Francuskoj ima vrlo malo Azerbejdžanaca, dok je Armenaca mnogo. Osim toga, oni zauzimaju veoma visoke pozicije i u poslovnom svijetu i u državnim organima i u sredstvima masovnog informiranja. Očigledno je da Armenci koriste tu situaciju. Zato su Azerbejdžanci koji žive u Francuskoj obavezni da snažnije utiču na društveno-politički život Francuske. Ako bude tako, onda se signali emisija azerbejdžanaca ovdje neće ometati. Na svaki način ću pomagati emitiranje tih emisija. 

Dao sam uputu ministru inostranih poslova o humanitarnoj pomoći koju Vi želite isporučiti azerbejdažanskim izbjeglicama. Danas sam mu još jednom napomenuo da obavezno s Vama održava vezu kako biste Vi mogli isporučiti tu pomoć. 

Danas treba da se sastanem s ministrom za pitanja ekonomskih veza s inostranstvom. Zahvaljujem Vam se za pažnju. Mislim da će se naše veze nastaviti. Iskazujem svoje poštovanje radnicima medija i nadam se da će, nazivsno od svoje nacionalne pripadnosti, objaviti objektivnu informaciju. Puno Vam hvala.