RADOVI / JERMENSKO-AZERBAJDŽANSKI KONFLIKT OKO NAGORNO-KARABAHA / Genocid

Govor predsjednika Azerbajdžana Heydar Aliyeva, na svečanosti obilježavanja treće obljetnice Hodžalinskog genocida – Baku, džamija "Tezepir" 26. veljače 1995. godine


Dragi zemljaci! Dragi Muslimani!

Danas smo se okupili u džamiji "Tezepir" u Domu Božjem zbog dana žalosti. Slavimo treću godišnjicu tragedije Hodžalinskog genocida, Hodžalinske tragedije.

Azerbajdžanski narod tokom svoje duge povijesti, postigao je na svojem životnom putu velike pobjede, popeo se na sam vrh, obogativši svijet kulture. Muslimanskom svijetu je predstavio kao dar svjetske kulture svetu knjigu Kuran. Azerbajdžanski narod tokom svoje duge povijesti, također je bio suočen s velikim problemima, u različitim razdobljima događale su se  tragedije. Jedna od njih je agresija armenskih napadača koja već traje više od šest godina, okupatora protiv našeg naroda i razbijanje naših zemlja kao rezultat agresije, gubitak dijela njih, smrt naših građana i krvoproliće. Ipak, najstrašnija od svih, najteža ozljeda za nas jest Hodžalinska tragedija.

U povijesti se više puta bilježe okrutni međuljudski odnosi. U mnogim dijelovima svijeta bio je ostvaren i genocid. Genocid počinjen od strane armenskih agresora, agresorima protiv Azerbajdžana, je jedan od strašnijih među njima. Genocidi, počinjeni na duže vrijeme, možemo reći, tijekom dvadesetog stoljeća, armenskim agresorima protiv azerbajdžanskog naroda, nanijeli su našem narodu velike udarce. Najveće i najteže rane nanio je Hodžalinski genocid kao i šest godina rata.

Rat su započeli armenski agresori. Azerbajdžanski narod štiti svoje zemlje. Bez sumnje, za vrijeme rata proljeva se krv, ima žrtva, proživljavaju se velike teškoće. Međutim, vojna operacija okupatora koja je provedena prije tri godine napadačima protiv hodžalinca, civila, žena, djece, staraca, bolesnih je najstrašnije razdoblje i najteža, crna stranica šestogodišnjeg rata. 

Hodžalinski događaji pokazali su također da Armenci nisu  žudili samo  za našom zemljom, zauzeti naše teritorije, već su se okrenuli takvom okrutnom putu, kao što je genocid protiv našeg naroda. To se otvoreno dogodilo u Hodžalinskim događajima. Na tu strašnu noć, azerbajdžanski narod je pretrpio strašan udarac. Ova rana nas brine i sada. Ona još nije zacijelila, i nestala, rana će zauvijek ostati u našim srcima. Kao što sam rekao, napade na civile tijekom noći, okrutno uništavanje na mjestu, ubijanje djece, žena, starijih osoba, bolesnika, nanošenje paklenih muka još jednom dokazuje okrutnost naših neprijatelja.

Hodžalinski genocid, agresija, okrutnost Armenaca protiv našeg naroda,  korištenje jako niskih metoda protiv ljudi, ušlo je i ostat će u povijesti čovječanstva. Građani koji su poginuli u toj noći, tih dana jako su dragi Azerbajdžanu, oni su dali svoje živote za teritorijalni integritet naše republike, oni su postali žrtvama, mučenicima na putu borbe naše republike  za nacionalnu slobodu. Njihova tragična smrt, njihov postanak mučenicima, je dokaz heroizma, hrabrosti, otpornosti azerbajdžanskog naroda.

Tijekom rata, u trajanju više od šest godina, pretrpjeli smo mnoge žrtve. Ponovno ću istaknuti da su hodžalinski mučenici naši građani, također ubijeni u ime teritorijalnog integriteta, suvereniteta i neovisnosti Azerbejdžana. Danas smo se okupili ovdje kako bi se sjetili njih, sagnuli glavu i pomolili se za njih. Na ovaj žalosni dan u ime azerbajdžanskog naroda, azerbajdžanske države ponovno dajem sućut azerbajdžanskom narodu zbog ovog tragičnog događaja. Dajem svoju najdublju sućut obiteljima i rodbini mučenika koji su poginuli u Hodžali. Neka Allah blagoslovi duše hodžalinskih mučenika. Neka Allah blagoslovi duše svih naših mučenika. Neka Allah da strpljenja obiteljima hodžalinskih  mučenika. Neka Allah da strpljenja za  naš narod. Neka Allah da strpljenja kako bismo se oslobodili od svih tih problema, osigurali punu neovisnost i teritorijalni integritet nezavisne Republike Azerbajdžan, ovjekovječili neovisnost Azerbajdžana.

Hodžalinska tragedija je  naša tuga, naša patnja, naša žalost. Ali, u isto vrijeme, put borbe, put nacionalne slobode, znameniti i uspješan put prijeđen azerbajdžanskim narodom kroz stoljeća. I u prošlosti je na našem putu bilo poteškoća. Postoje poteškoće i danas. Međutim, ništa nije slomilo, i neće slomiti volju azerbajdžanskog naroda. Od ovih događaja, moramo zaključiti da moramo postati još hrabriji, otporniji i međusobno povezaniji. Moramo shvatiti da, kao gospodari svoje sudbine, moramo zaštiti sebe, svoju nezavisnost, prolazeći kroz put, predodređeni Allahom za nas, moramo otvoriti svoj put i krenuti naprijed takvim putem.

Zato, danas za vrijeme molitve za duše svih naših mučenika dužni smo visoko uzdignuti svoju glavu. Koliko god mi tugovali, moramo biti optimisti, gledati prema naprijed u budućnost s nadom, živjeti u nadi. Ja sam potpuno siguran u to da će azerbajdžanski narod prevladati ovo teško razdoblje. Teškoće nastaju ne samo od rata i okupacije naših zemalja, teškog stanja naših izbjeglica. Sada naš narod živi u prijelaznom razdoblju. Mi proživljavamo društvenu i gospodarsku krizu. U životu naroda puno je poteškoća.

Međutim, tijekom stoljeća na putu našeg naroda bila su slična teška razdoblja,  koja je on prošao, pa je živio tisućljećima, i nastavit će živjeti još tisućljeća.

Ne smijemo izgubiti vjeru, ne bi trebali odstupati od svojih uvjerenja odabranoga nama puta. Odabrani nama put jest neovisnost Republike Azerbajdžan, nacionalna sloboda, stalna neovisnost Azerbajdžana kao neovisne države. Put na koji smo pošli je put povjerenja u naše moralne vrijednosti, tradiciju, religiju, jezik i povijest. Koliko povjerenja ćemo imati u sve to, toliko ćemo moći razumjeti razlog današnje teške situacije, pomoći jedni drugima, podržati jedni druge, i biti u mogućnosti dati otpor armenskim okupatorima. I mi ćemo osloboditi našu zemlju, izvući naš narod, našu republiku iz ove krizne situacije.

Uvjeren sam da je naš put dobar, pravi put, put koji osigurava interese našeg naroda. I dalje ćemo slijediti ovaj put. Neovisna Republika Azerbajdžan je sigurna u jedinstvo našeg naroda, vjeruje u njegovu otpornost, i to naše jedinstvo, snaga, izdržljivost i strpljenje će nas i spasiti iz ove nevolje.

Opet, molim Allaha za spokoj duša hodžalinskih mučenika. Opet, molim Allaha za spokoj duša svih mučenika. Želim Vas ponovno uvjeriti da će azerbajdžanska vlada stajati čvrsto za zaštitu naspram našeg naroda, za zaštitu  naših zemalja, teritorija i da će osloboditi azerbajdžanski narod od ovih nevolja.

Prevedeno iz izdanja "Heydar Aliyev. Naša neovisnost je vječna "(govori, nastupi, izjave, intervjui, pisma, pozivi, naredbe), -" Azernešr ", Baku -1998., članak 3, stranica 215-217.